Nekadašnji igrač Partizana i reprezentacije Jugoslavije prisjetio se "dobrih starih vremena" dok je gledao trening crno-bijelih u Skoplju.
Vujadin Stanojković očekuje da crno-bijeli i ove sezone stignu do Lige šampiona. U razgovoru sa novinarima iz beogradskih medija, legendarni desni bek "parnog valjka" priča o danima u Humskoj, klincima koji zaobilaze fudbalske centre na prostorima SFRJ, o trenerskim planovima...
Jedno lice posebno je privuklo pažnju izveštačima beogradskih medija na treningu Partizana u Skopju. Skoro neprimjetno, sa kojim kilogramom više, na atletskoj stazi pojavio se legendarni desni bek crno-bijelih Vujadin Stanojković.
Ubrzo, gledanje treninga za njega je bilo završeno. U maniru pravog profesionalca strpljivo je preko sat vremena odgovarao na pitanja izvještača beogradskih medija. Nije mu teško palo. Naprotiv.
"Drago mi je što je Partizan poslije toliko godina došao u Skoplje da odigra jednu zvaničnu utakmicu. Veliko mi je zadovoljstvo da vidim sve te momke bez obzira što su oni dosta mlađi. Imam osjećaj kao da sam sa njima na terenu. Doduše, ima tu i nekih starijih, kao što su Pandur (Goran Pandurović), ekonom Gavra (Branko Vučićević), fizioterapeut Sloba (Branković), Nađ (Albert)... koji su bili i u moje vrijeme u klubu. Osjećaj je sjajan, a tome najviše doprinosi i činjenica da sportska javnost u Srbiji nije zaboravila Vujadina Stanojkovića", počeo je nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, poznat po nadimku Stari.
Stanojković je stigao u Partizan 1989. godine kao već afirmisan igrač iz skopskog Vardara. Ostavio je neizbrisiv trag u dresu "parnog valjka". Starije i srednje generacije navijača Partizana i dalje pamte njegove prodore po desnoj strani.
"To je za mene kompliment. Bez lažne skromnosti, ja sam bio igrač koji je igrao u oba pravca, trčao od jednog do drugog šesnaesterca. Bio sam među prvima bekovima koji su počeli da prelaze i na protivničku polovinu.
Upravo njemu je pripala čast da kao kapiten predvodi jednu od najtalentovanijih generacija crno-bijelih, koju su sankcje Ujedinjenih Nacija prema Saveznoj Republici Jugoslaviji spriječile da se dokaže i na evro sceni.
Pred kraj svog boravka u Humskoj uspio je da sa Mijatovićem, Jokanovićem, Vujačićem i ostalima, prekine dominaciju tada još uvijek aktuelnog prvaka Evrope - Crvene zvezde. Na kraju nezaboravnog finala Kupa 1992. Stanojković je podigao pehar.
"Bio sam kapiten. Prvu smo dobili golom Vujačića na Marakani. U revanšu na našem stadionu Miha (Mihajlović) je prvo dao gol. Mijatović je izjednačio, pa je Darko (Pančev) bitanga rukom dao gol. Nije htio da mi prizna, iako smo bili jako dobri prijatelji. Priznao je tek poslije. Presudio je Jokan (Jokanović) negdje oko 80. minuta. Mi smo tada uzeli Kup, a sljedeće godine i prvenstvo. Poslije sam napustio Partizan", prisjeća se Stanojković.
I danas je u kontaktu sa većinom igrača iz te generacije.
"Čujem se sa svima. Kad god možemo i kada se kod ukaže prilika iskoristimo je da se vidimo i popričamo. Čujem se i sa drugovima iz reprezentacije".
Ne razdvaja trofeje, pored klupskih jedno od najdražih priznanja dobio je 1987. godine kada je proglašen za najboljeg desnog beka u SFRJ.
"Vrhunac mog igranja je dres reprezenatcije. U takvoj konkurenciji, gdje ste na jednom mjestu imali i po 10 kvalitetnih igrača, izaberu Vujadina Stanojkovića - to onda nešto govori".
Stanojković žali za tim vremenima, jer tadašnji igrači nisu morali da rano napuštaju domaću ligu kako bi se dokazali.
"Za nas su najveće utakmice bile sa ekipama iz velike četvorke. Tada su kapaciteti bili veći, na utakmice je dolazilo po 60-100 hiljada ljudi. Danas smo u prilici da gledamo velike duele iz najjačih liga, ali nijedan rivalitet ne može da bude kao između Zvezde i Partizan. Ja sam to osjetio na svojoj koži".
Sa klincima je danas drugačije. Okruženi menadžerima i prevelikim ličnim i roditeljskim ambicijama prerano odlaze u inostranstvo.
"Makedonski fudbaleri preskaču stepenice kao što su Beograd, Split i Zagreb. Ne moraju odmah da zaobiđu tri stepenika, već da idu jedan po jedan. Da se nadgrađuju, dokazuju, na neki način uvijek da uče. Prije nego što odu na zapad oni moraju da prođu sito Partizana, Zvezde, Hajduka...", kaže Stanojković i dodaje da su klubovi svog finansijske situacije prinuđeni da prodaju najbolje igrače.
"To je finansijska nemoć kluba. Nekolicina fantastičnih igrača je u posljednje vrijeme napustilo Partizan. Oni da su odigrali u kontinuitetu tri-četiri godine mislim da bi Partizan uspio i da prezimi u Ligi šampiona. Međutim, nemate dovoljno sponzora i sredstava tako da morate da prodate nekoga da bi preživjeli".
Raspadom stare države Partizan je izgubio dosta navijača u Makedoniji.
"Nije to tako kao nekada. Mediji su učinili svoje i klinci sve više navijaju za evropske klubove. Međutim, mislim da i dalje ima puno partizanovaca. Ima dosta Grobara po gradovima u Makedoniji, prije svega u velikim gradovima - Skoplju, Velesu, Kumanovu, Ohridu"...
Stanojković je prije češće dolazio u Beograd da gleda Partizan. Sada ga obaveze sprečavaju, ali i dalje prati svoj bivši klub. Dobro je upoznat sa dešavanjima u klubu.
U sadašnjem timu Partizana Babović ima sličnu frizuru kao i Stanojković u periodu dok je igrao za crno-bijele. Stefan je zbog toga još draži nekadašnjem kapitenu Partizana.
"Samo što on ima crnu kosu. On je fantastičan igrač, odličan tehničar, samo mora brže da se oslobađa lopte. Na terenu ne smije da se zabavlja, mora da bude racionalan. On ima potencijal da bude još ubjedljiviji".
Stanojković je svojevremeno bio pomoćnik Srećku Katanecu i Kanatlarovskom na klupi Makedonije. Kao trener vodio je Vardar i Đorče Petrov, a već dvije godine je predsjednik Trenerske organizacije u Makedoniji. Postoji ambicija da jednog dana sjedne i na klupu Partizana.
"Želja svakoga je da trenira klub kao što je Partizan. Ali, treba da se slože kockice, da se izlobira... Ja sam spreman za rad i ispred mene je vrijeme".
Uvijek navija za Partizan, tako će biti i u utorak uveče. Stanojković žali što su se u duel srpskog i makedonskog prvaka umiješale stvari koje nemaju mnogo sa sportom, pa zbog toga najviše ispaštaju navijači.
"Malo su se u umiješale i druge stvari. Nije uredu to što navijači nisu išli na gostovanja. Za sve postoji rješenje kada se razmišlja fudbalski i sportski. To je više sila. Ipak, u ovom momentu to je možda i najbolje rješenje", zaključio je Vujadin Stanojković, koji i ove godine vidi Partizan u Ligi šampiona.
(izvještač MONDA iz Makedonije, Vladimir Sukdolak)