Jarni za MONDO: SP? Neka idu Srbi, ali poslije Hrvata

Nekadašnji reprezentativac Hrvatske Robert Jarni u intervjuu za MONDO ocijenio da će Srbija i Hrvatska imati mnogo muke da izbore plasman na Mundijal 2014. godine u Brazilu.

Robert Jarni je u karijeri igrao za brojne klubove, među kojima i Real Madrid, ali trofeje je osvajao u reprezentativnom fudbalu. I to one velike. Svjetsku titulu sa mladom selekcijom Jugoslavije 1987. godine u Čileu i bronzu s "vatrenima" na Mundijalu u Francuskoj.

U nedavno završim kvalifikacijama Hrvatska je nakon baraža sa Turcima osigurala plasman na Evropsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj sljedećeg ljeta.

"S mukom smo prošli kvalifikacije. Kad smo saznali imena rivala (Grčka, Izrael, Letonija, Gruzija, Malta), mislili smo da ćemo se ‘prošetati’ kroz grupu, ali naša reprezentacija od Evropskog prvenstva u Austriji i Švajcarskoj nije odigrala nijednu pravu utakmicu, osim ove pretposljednje u Turskoj, kad smo pobijedili 3:0", počeo je Jarni priču za MONDO.

Nije želio da prognozira domet tima Slavena Bilića na EURO, ali je podvukao da Hrvatska u Ukrajinu i Poljsku ide kao autsajder na papiru.

"Teško je prognozirati jer su naše igre bile dosta neubjedljive, čak i u revanš meču sa Turcima smo pokazali lošu partiju i ne znam dokle možemo dogurati. Jedno je sigurno, imamo kvalitetne pojedince koji igraju u velikim evropskim klubovima. Ali, pitanje je ko će od tih igrača poslije iscrpljujućih sezona doći fokusiran za EP, ko će biti povrijeđen i slično. Nama ide u prilog što više nismo favoriti, već autsajderi na papiru, pa možda se iz te činjenice izrodi nešto dobro za hrvatski fudbal".

Žrijeb je poslije kvalifikacija za EP 2000 spojio Hrvate i Srbe u istu grupu u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine.

"To je jako, jako opasna grupa. Svako svakoga može da pobijedi mada neki u Hrvatskoj misle da imamo ‘blanko’ ček za put u Brazil. Vels, Belgija i Makedonija mogu biti ‘nagazne’ mine. Hrvatska s njima ima vrlo neugodna iskustva i mogu i Srbiji i nama da zagorčaju život".

Nekadašnji igrač Hajduka, Barija, Torina, Juventusa, Betisa Las Palmasa, Real Madrida, Koventrija i Panatinaikosa bio je iznenađen neuspjehom "orlova" da se nađu na spisku putnika u Ukrajinu i Polsjku.

"Srbija ima fenomenalne, ali fenomenalne igrače. Za mene je bilo izenađenje što nisu uspjeli da izbore barem baraž. Dogodio se taj ‘čudni’ kiks u Sloveniji, a zbog čega ja s ove distance ne mogu da kažem šta nije štimalo u srpskoj reprezentaciji. Moj utisak je da unutar ekipe nešto nije valjalo. Teško je i biti trener takvim individualcima…Ne znam, ali sada Srbima preostaje da skupe glave i plasiraju se na SP. Ali, tek nakon Hrvatske".

Jarni je izrazio nadu da će sudari Srbije i Hrvatske proteći bez nacionalnih netrpeljivosti i da će sport da pobijedi politiku.

"Nadam se da su političke konotacije splasnule i da će ljudi u predstojećim dvobojima Srbije i Hrvatske govoriti samo o fudbalu i sportu, jer sport nikada i nije bilo problem u ružnim godinama iza nas. Mislim da ljudi treba, i većina vjerovatno jeste, da se okrenu jednom normalnom životu. To je samo jedno sportsko takmičenje, a reprezentacija Srbije Hrvatskoj treba da bude isto kao selekcija Mađarske i obrnuto".

Priča je skrenula na početke karijere i najveći uspjeh reprezentativnog fudbala u bivšoj Jugoslaviji - titula svjetskog šampiona u Čileu 1987. godine nakon pobjede nad Zapadnom Njemačkom (1:1) u finalu na penale.

"Uvijek se rado sjetim tih događaja iz Čilea, posebno jer smo otišli kao petoplasirani tim sa Evropskog prvnetsva u Subotici. Za sam plasman na SP trebala nam je pobjeda protiv Rumunije što smo uradili rezultatom 4:1 i otišli kao potpuni autsajderi. Ispratio nas je jedino Miljan Miljanić (tadašnji predsjednik FS Jugoslavije) sa aerodromu u Beogradu. Bili smo mladi, izgledali smo neuhranjeni u odnosu na Brazilce, Nijemce i ostale, ali ne i ‘zeleni’, jer su svi iz te čileanske generacije u nogama imali po nekoliko sezona jugoslovenske lige. Dizali smo se iz meča u meč i na kraju ostvarili najveći uspjeh u istoriji jugoslovenskog fudbala".

Jarni je igrao i za A tim SFRJ pod vođstvom selektora Ivice Osima i to na Mundijalu u Italiji 1990. godine. Tada su "plavi" eliminisani od Argentine u četvrtfinalu nakon jedanaesteraca.

"Iz Italije se sjećam penala, Piksi Stojković je promašio, potom Faruk Hadžibegić, a ja sam bio na klupi…Od nas Čileanaca bili su Robert Prosinečki, Alen Bokšić, Davor Šuker…Bilo je to nezaboravno iskustvo za mene jer sam prvi put učestvovao na SP. Kad sam prvi put istrčao na ‘San Siro’ bio sam oduševljen. I to protiv Njemačke, kada nas je uništio Lotar Mateus".

Premea njegovim riječima sa svim srpskim igračima iz te generacije ostao je i dan-danas u korektnim odnosima.

"U Beogradu sam bio posljednji put kad smo igrali protiv SR Jugoslavije (0:0) na Marakani 1999. godine. Nije da imam prijatelje u Srbiji, ali sa svima sam u dobrim odnosima. Kad god se sretnemo, sjednemo i evociramo uspomene".

Čak je naveo da ima pozitivno mišljenje o Zoranu Bati Mirkoviću, koji je u sad već "legendarnom" potezu u revanšu kvalifikacija za EURO 2000. u Zagrebu (2:2) zaradio isključenje od španskog sudije Hosea-Marije Garsije Arande.

"To je sve bilo u žaru borbe i takve stvari se zaborave odmah nakon utakmice. Sve se to briše, svako se borio za svoju reprezentaciju. U tom trenutku bilo je 1:1, Mirković se gradio, ja sam mu startovao iza leđa, a on je pao kao pokošen. Naljutila me gluma i vikao sam na njega, a on je reagovao kako je reagovao. Sudija je bio blizu i pokazao mu direktan crveni karton. Ipak, nismo uspjeli da prođemo dalje".

Svoje posljednje igračke dane proveo je atinskom Panatinaiksu, a po okončanju karijere posvetio se trenerskom pozivu.

"S klupe sam vodio Hajduk i Istru iz Pule, a sada sam nezaposleni trener. Tražim posao, ali jako je teško u ovim vremenima finansijske krize".

Na pitanje, da li bi poput Prosinečkog prihvatio neku eventualnu ponudu iz Srbije, Jarni je odgovorio: "Jako teško" i pojasnio:

"Iskreno, ni u Srbiji nije bajno u finansijskom aspektu, kao što nije sjajno ni kod nas u Hrvatskoj. Naši igrači iz prve lige štrajkuju jer ne primaju plate i teško je treneru da ih motiviše kad nemaju osnovne uslove za egzistenciju. U Srbiju bih teško došao da radim iz sadašnje perspektive gledano, ali nikad se ne zna u životu", zaključio je Jarni.

(N. Šatara, MONDO)