Srpski stručnjak prisjetio se šale sa Đanom, koji je promašio penal za polufinale Mundijala. Želja - opet na Svjetsko prvenstvo.
Milovan Rajevac je svoje "trenersko ime" na na svjetskoj sceni plasirao tokom Mundijala 2010. u Južnoj Africi. Tada je reprezentaciju Gane senzacionalno doveo do četvrtfinala u kome je eliminisana polse penala od Urugvaja.
Prethodno, radio je u Srbiji, vodio je Borac i Vojvodinu, a poslije uspjeha na Svjetskom prvenstvu bio je trener Al Ahlija iz Saudijske Arabije, onda i selektor Katara.
Trenutno je bez posla, što mu, kako kaže - prija.
"Trenutno sam bez angažmana, na odmoru. To mi je sada potrebno prije nego što nastavim da radim. Vodio sam Ganu na Svjetskom prvenstvu i Afričkom kupu nacija, iza mene je turbulentno vrijeme. Od 2006, otkako sam postao šef struke Vojvodine, do prošlog septembra, bilo je dosta gužve. Šta dalje? Vidjeću poslije Nove godine", počeo je 57-godišnji stručnjak priču za MONDO.
Jasno je da ga mnogi u Srbiji vide na mjestu selektora. Ta priča je aktuelna još od odlaska Radomira Antića. Međutim, Rajevac ne želi o tome da govori, samo je kratko prokomentarisao:
"Normalno, svakako je najdraža klupa svoje reprezentacije".
Rado se prisjeća uspjeha u Južnoj Africi.
"Svjetsko prvenstvo i Gana peta na svijetu... To je najveći uspjeh afričkih reprezentacija... Da, da... Čovjek nije svega svjestan u tom trenutku... A onda, dese se nefudbalske stvari. Potreban mi je odmor".
Mogao je i više da je imao sreće. Urugvaj je izbacio Ganu poslije penala (u regularnom toku bilo 1:1, u produžecima nije bilo golova), a Asamoa Đan je prethodno promašio najstrožu kaznu u 120. minutu!
"Ne razmišljam mnogo o tome. Ponekad mi 'padne na pamet", nastavio je Rajevac i dodao:
"Već na doručku sljedećeg jutra šalio sam se sa Đanom rekavši mu: 'Da si ga dao, ja bih birao između Reala i Barselone'... Šta da se radi iako je jasno da je bila jedinstvane šansa u karijeri i životu. Možda smo prije toga nekoga nezasluženo pobijedili".
Sjećanje na Južnu Afriku uliva mu snažan motiv da nastavi da radi.
"Najveći motiv mi je da ponovo odem na Svjetsko prvenstvo. Bora Milutinović je bio pet puta. Sigurno je da će iko na svijetu to dostići, ali kada jednom osjetite mundijalsku atmosferu, želite opet".
Mogao je sa Katarom do Mundijala, ali...
"Tek sam započeo posao, a bilo je potrebno vremena. Imao sam dobru viziju i dobro smo radili. Međutim, igrači su tamo dobrostojeći, pa ih je teško natjerati da rade. Prekinuli smo saradnju. Lijepo je to iskustvo".
Prati srpsku klupsku scenu na kojoj je svojevremeno "iskočio" sa Borcem i Vojvodinom. Sa obje ekipe je bio učesnik evropskih takmičenja.
"Normalno, daleko smo od Evrope, ali uvijek imamo talenata, koje možemo da prodamo i koji nešto znače u fudbalu. Moramo da se trudimo da stignemo posljednji voz za Evropu".
Priznaje da je struka jedan od problema.
"Nekada smo imali mnogo trenera po Evropi, sada je sve manje".
Međutim, za Rajevca, za pad srpskog fudbala nisu krivi samo treneri.
"Nekada je Jugoslavija igrala najljepši fudbal. Sada se traže samo rezultati. Barselona je, naravno, izuzetak, jer je spojila jedno i drugo, niko joj ništa ne može, i zato joj treba zabraniti da se takmiči. Finansije su ipak osnova svega", zaključio je Milovan Rajevac.
(MONDO)