Desni bek Partizana objasnio kako podnosi negodovanja sa tribina, zašto je šah "potisnuo" PES, kako i kapiten dobija čvrge...
Ako mu ne priđete baš blizu, ne možete da znate kakva je mu je boja glasa. Graja na treningu Partizana je uobičajena pojava, poput one koju pravi razdragana dječurlija u školskom dvorištu, a on po običaju ne otvara usta.
Takav je Aleksandar Miljković - tih i miran.
"Tako sam vaspitan. Takav sam i van terena. Na treninge ne idem da se zabavim već da nešto naučim i napredujem", počeo je desni bek srpskog šampiona priču za MONDO.
Teško ga je izbaciti iz takta. Staložen je "do bola".
"Trudim se da, kada me neko iznervira, izbrojim do deset i sve prođe".
Ćuti i trpi. Malo je igrača koji bi ćutke podnijelo takva negodovanja sa tribina kakva Miljković izdržava. Svjestan je da ima navijača kojima se ne sviđa njegov stil igre.
"U početku mi je mnogo smetalo. 'Prozivke' bi me poremetile. Vremenom sam shvatio da mi to škodi, jer se negativno odražava na moju igru. Nije lako isključiti se, ali moram tako. Sve sam stariji i iskusniji, moram da vjerujem u sebe i guram dalje".
Prethodni trener Partizana Aleksandar Stanojević imao je neograničeno povjerenje u njega kada je defanziva u pitanju. Saigrači tvrde da je Miljković najbolji odbrambeni igrač u Superligi u situacijama "jedan na jedan". Mladi, 21-godišnji bek je svjestan vrlina, ali i mana.
"Nastojim da igru u odbrani dovedem do savršenstva".
Publici "bode oči" to što u ofanzivi ne pruža predstave po njenom ukusu.
"Prvenstveno sam defanzivac, a sve što uradim u napadu je bonus. Dobro je što mogu mnogo puta da se pojavim naprijed i mislim da sam napredovao u ofanzivnoj igri. Krajem jesenjeg dijela sezone sam i te zadatke odradio korektno, ali i dalje radim na tome".
Već sada je jasno da će i Avramu Grantu biti prva opcija uz desnu aut liniju.
"Trener mi je rekao da moram da budem mirniji kada imam loptu u posjedu i da ne smijem da pravim greške u prostim situacijama".
Mogao je Miljković i prošlog ljeta i zimus da napusti Humsku 1, ali nije želio. Uskoro će proslaviti 22. rođendan, a već je preturio mnogo u karijeri - nekoliko sezona je prvotimac Partizana, osvajao je trofeje, igrao u Ligi šampiona... Ipak, riješio je da ostane.
"Želim da ostavim još dublji trag u Partizanu, da osvojim još jednu titulu, da napredujem... Naravno, kao i svaki fudbaler htio bih da u nekom trenutku odem u inostranstvo i zaradim. Ako bih mogao da biram, mislim da bi mi Italija najviše odgovarala. Ali, o tome ćemo za šest mjeseci, godinu, ili"...
Ne misli da je peta uzastopna titula već u trofejnoj sali u Humskoj 1.
"Po prirodi sam oprezan. Jeste deset bodova velika prednost, naročito u našoj ligi, ali stalno su mi na pameti uzastopne utakmice iz prošle sezone, sa Radom i Vojvodinom, u kojima smo osvojili samo bod".
Povrede ga nisu mimoilazile. Kratka seniorska karijera često je zbog toga prekidana.
"Samo da me posluži zdravlje. To mi je najvažnije, da u mogu da igram u kontinuitetu", jasan je Miljković.
ČVRGE I ZA KAPITENA
Aleksandar Miljković već dugo je cimer sa imenjakom, lijevim bekom Lazevskim. Tako je i u hotelu "Maks Rojal" u Beleku.
"Slobodno vrijeme provodimo igrajući šah ili 'čovječe ne ljuti se".
Na pitanje ko je bolji u šahu nema konkretan odgovor.
"Tu smo negdje... Izjednačeni. Zaigra sa nama i Saša Ilić, i on je dobar".
Crno-bijeli su na ranijim pripremama najčešće igrali "Sony play station". Sada su prešli na druge igre. Zašto?
"Valjda smo izgustirali PES. Neko je ovde u hotelu prije nekoliko dana kupio šah i od tada se igra masovno. Lazevski i ja ga igramo već dugo, često kada smo u karantinu u Zemunelu".
I šah i "čovječe ne ljuti se" igra se u...
"Čvrge... I na treningu se ponekad zaigramo - kome lopta padne na zemlju dobija čvrge".
Malo je klubova u kojima je moguće čvrgu lupiti kapitenu, a Miljković, Lazevski i ostali imaju tu privilegiju kada pobijede Sašu Ilića.
"Takvog kapitena nema na svijetu", završio je Aleksandar Miljković priču.
(izvještač MONDA iz Beleka Rade Jakšić)