Lijevi bek crno-bijelih govori tri strana jezika. Sve radi natenane, samo na terenu žuri, jer kreće "on nule".
"Leđa"... "Back"... "De volta"... Ili "Daj loptu"... "Give me the ball"... "De a bola"... Srpski, engleski i portugalski jezik. Sve ih je moguće čuti tokom Partizanove utakmice. Čovjek mora da bude poliglota da bi razumio šta sve crno-bijeli pričaju na terenu tokom igre.
Vladimir Volkov sve razumije, jer, pored maternjeg, govori i engleski i portugalski, a najbolje ruski.
"Sa Brazilacima komuniciram na portugalskom, sa Mangom na engleskom... A ruski govorim perfektno", otvorio je crno-bijeli poliglota razgovor za MONDO.
Malo ko može da se podiči znanjem tolikog broja jezika.
"Osnove portugalskog savladao sam tokom šestomjesečnog boravka u Portimonenseu 2008, a obnavljao ga pričom sa Brazilcima u Šerifu. Naravno, dok sam živio u Moldaviji naučio sam ruski".
S obzirom na to da u hotelu "Maks Rojal" u Beleku ima mnogo ruskih turista, pa i zgodnih Ruskinja, Volkov bi mogao da upotrebi znanje jezika...
"Ne! Umoran sam".
Zvuči nemoguće da u tako veseloj družini kakva je ekipa Partizana bilo ko može da spava u slobodno vrijeme.
"Obavezno spavam između dva treninga".
A uveče?
"Tada obično odem u igraonicu ili igramo 'čovječe ne ljuti se".
Dakle, šah i "čovječe ne ljuti se" apsolutno su preuzeli primat nad svim ostalim društvenim igrama na pripremama Partizana.
"Stojke (Vladimir Stojković), Sale (Saša Ilić), Lola (Milan Smiljanić) i ja odigrali najluđu partiju ikada. Svi kažu da takvu nikada nisu igrali. Teško je to prepričati, to je trebalo vidjeti. Sva četvorica smo imali po tri figure u kućici i po jednu napolju. I svi smo bili nadomak pobjede. A onda je Lola 'pojeo' Stojketa, koji je odmah dobio 'šesticu' i 'pojeo' Saleta... Na kraju pobijedio je Lola, a Sale bio posljednji".
Ulog je u toj igri bio uvećan. Prethodno se uglavnom igralo u čvrge.
"Igrali smo u macole! Dobio ih je Sale".
A kada je klopa u pitanju... Utisak je da Volkov najviše jede, jer uvijek među posljednjima izlazi iz restorana.
"Svi jedemo mnogo, jer se mnogo i trošimo, a posljednji izlazim zato što, kao i sve u životu, i jedem natenane, bez žurbe".
Zanimljivo je da Volkov ne mora da bira šta će i kada jesti.
"Mogu da jedem hranu koja najviše goji, mogu da jedem i kasno uveče... A kilaža mi godinama varira od 79 do 80 kilograma. Takav mi je metabolizam".
Šalu na stranu, ipak su crno-bijeli u Beleku zbog fudbala, a ne zbog društvenih igara i jela.
"Naš najveći dobitak što nam je ekipa ostala na okupu. Na svojoj koži smo osjetili kako je to kada se sastav promijeni u velikoj mjeri i koliko je vremena potrebno da se uigra... Sada smo svi tu zajedno šest mjeseci i to nam je najjače oružje", uozbiljio se Volkov.
Ipak, nešto je novo - trener.
"Grant je donio novi način rada, sve se bazira na radu sa loptom, kroz razne igrice... Stalno nam dijeli savjete, radi detaljne analize i naročito insistira na taktičkim detaljima. Sastanci su nam sve duži".
Volkov ili Aleksandar Lazevski na lijevom beku? Tu dilemu je imao i Aleksandar Stanojević, a sada je ima i Avram Grant.
"Za kratko vrijeme od dolaska u Partizan napravio sam mnogo, ali prošlost se u fudbalu ne računa. Sada smo opet svi krenuli od nule".
I zaista je Volkov brzo osvojio srca navijača, igrao dobro i stigao do reprezentativnog dresa.
"Jedino mi je žao što nisam zaigrao u 'vječitom derbiju'. Valjda ću dobiti šansu na proljeće, makar na jednom od tri koja ćemo igrati", poručio je 25-godišnji bek i na kraju zaključio:
"Navijači su me zavoljeli zbog mentaliteta - takav sam, uvijek igram sa 100 odsto, svejedno da li je prijateljska ili neka važna utakmica".
(izvještač MONDA iz Beleka, Rade Jakšić, foto MONDO, Partizan.rs)