Nemanja Rnić o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, zatim o Vukiću, knjigama, prijateljima...
Osporavan kada je odlazio iz Partizana, osporavn i kada se vratio, a Nemanja Rnić je bio najstandardniji prvotimac jesenjeg prvaka Srbije. I na zimskim pripremama je novog trenera Avrama Granta "natjerao" da o njemu razmišlja kao o stubu odbrane i cijele ekipe.
Rnić se među crno-bijele vratio prošlog ljeta poslije tri godine provedene u Belgiji. Transfer je obavljen "preko noći", jer je Partizanu pod hitno bio potreban štoper zbog odlaska Stefana Savića u Mančester siti.
Čak ni mnogi "partizanovci" nisu bili oduševljeni povratkom Rnića.
"Omalovažavanja je oduvijek bilo i biće. Ne samo u mom slučaju već je to neodvojivi dio života skoro svakog sportiste. 'Nevjernih Toma' uvijek ima. One su sastavni dio naše profesije", podvukao je 27-godišnji defanzivac na početku razgovora za MONDO.
Iz knjige sjećanja izvukao je detalje za koje vjeruje da su ga "obilježili" kao prznicu zbog čega ga mnogi nisu prihvatili.
"Dva puta sam dobio crvene kartone u utakmicama sa Zvezdom. Imam utisak da ljudi misle da sam ih dobio deset. Svako ima svog favorita i shvatanje fudbala. O tome ne treba diskutovati. Sigurno je samo da nikada nisam imao namjeru da izazovem negativne emocije kod ljudi. Tada sam tek izašao iz povrede i nisam igrao onako kako sam želio što me je činilo nervoznim".
Sada odaje utisak stabilnog čovjeka i fudbalera. Puca od samopouzdanja dok komanduje crno-bijelima iz zadnje linije.
"Stariji sam i iskusniji. Promijenio sam se. Koliko god bio nezadovoljan minutažom u Anderlehtu, boravak u tako velikom klubu donio mi je mnogo pozitivnih stvari".
Rnić je karijeru počeo kako je samo mogao da poželi. Ne samo što se kao mlad ustalio u prvi tim Partizana već je i debitovao za "A" reprezentaciju. Mnogi su u njemu vidjeli dugoročno rješenje za nacionalni tim uz desnu aut liniju.
A onda se na treningu teško povrijedio poslije starta Obijore Odite i sav dotadašnji trud pao je u vodu. Rnić priznaje da ne razmišlja često o tom danu krajem juna 2005, kao ni o tome dokle je mogao da stigne da ga nije zadesio tako veliki peh.
"Ne vraćam se u prošlost. Živim u sadašnjosti i mislim na budućnost".
Željeli su ga tada Lacio, Viljareal i Ajaks, čak se i Čelsi raspitivao za 21-godišnjeg beka Partizana.
"Ko zna zašto je to moralo da se desi?", postavlja pitanje na koje ni sam nema odgovor.
A gdje Rnić vidi sebe u budućnosti?
"Ne razmišljam o krajnjem cilju u karijeri. Planiram da opet odem u inostranstvo, a gdje i kada će to biti - ne znam. Za sada mi je pažnja usmjerena na dokazivanje u Partizanu, na svakom treningu i svakoj utakmici".
Crno-bijeli su dva puta igrali u Ligi šampiona, a Rnić je oba puta "preskočio". Još se kalio u Teleoptiku kada je tim Lotara Mateusa stigao do elite, a onda je sa klupe pratio eliminaciju "svog" Anderlehta od "svog" Partizana.
Da li će treća za Rnića biti sreća s obzirom na to da mu na ljeto ističe ugovor sa crno-bijelima?!
"Prvo moramo da završimo posao započet prije šest mjeseci, da osvojimo petu uzastopnu titulu i, ako možemo, tome pridodamo trofej u Kupu. A onda"...
O VUKIĆU, KNjIGAMA, POZORIŠTU, PLESU...
Soba hotela "Riskos" u Beleku u kojoj su smješteni Nemanja Rnić i Zvonimir Vukić važi za "najozbiljniju", barem kada je riječ o fudbalerima Partizana. Tandem iskusnih igrača se ne razdvaja ni van sobe.
"Nijedan od nas ne voli da bude sam, tako da uvijek jedan drugome pravimo društvo", kaže Rnić i dodaje:
"I nismo baš toliko ozbiljni".
Tema za razgovor je na pretek.
"Zvone (Vukić) voli da čita, ide u pozorište... Po tome smo slični i često pričamo o tome".
Rnića je često moguće vidjeti sa knjigom u naručju.
"Najviše volim trilere i istinite priče. Upravo sam završio 'Biblioteku mrtvih' autora Glean Kupera i počeo da čitam nastavak - 'Knjigu mrtvih duša".
Sa Vukićem je prijatelj i van Partizana.
"Družim se sa još nekolicinom fudbalera, Žarkom Lazetićem, Darkom Božovićem, Mariom Đurovskim... Ali, imam i širok krug prijatelja koji nemaju veze sa fudbalom. Na primjer, kum mi je profesionalni plesač".
Čudno je što i Rnić nije zaplesao.
"Tjerao me je kum, jer kaže da imam dobru koordinaciju i osjećaj za ritam. Ali ne mogu još i time da se bavim", završio je priču Nemanja Rnić.
(MONDO)