Čuvar mreže najprijatnijeg iznenađenja turnira nije mogao da vjeruje šta je doživio u remiju protiv Španije
Golman Zelenortskih Ostrva Vozinja (40) plakao je poslije istorijskog uspjeha svoje reprezentacije na Svjetskom prvenstvu - remija protiv Španije 0:0 u Americi.
Drugi najstariji debitant u istoriji turnira izdržao je sa saigračima nalete prvaka Evrope i zauvek će ostati upamćeno kakav su podvig napravili.
Vozinja je sabrao sedam važnih odbrana, potpuno demoralisao Lamina Jamala i saigrače i ostao miran kao da je njegov tim odigrao desetine utakmica na Mundijalima. A bila im je prva.
Poslije utakmice na stadionu u Atlanti je briznuo u plač.
"Plačem jer su me odgajali baba i deda i jer oni nisu mogli da budu ovdje. Preminuli su. Moja majka nije mogla da bude ovdje zbog problema sa vizom i zbog novca koji je trebalo da izdvojimo za to. Nismo uspjeli da to uradimo na vrijeme", kazao je Vozinja za "Atletik".
Sjajna priča o njegovom imenu
Vozinja se zapravo zove Žosimar Žose Evora Dijas, a ime je dobio po brazilskom fudbaleru Žosimaru, članu reprezentacije na Svetskom prvenstvu u Meksiku 1986.
Vozinjin otac htio je da nazove sina "Valdano", po tadašnjem napadaču Real Madrida Horheu Valdanu, ali je matičar rekao da to nije bilo izvodljivo, pa je imenovan po brazilskom fudbaleru.
Povrh toga, Vozinju su tim imenom nazvali baba i deda, jer na kreolskom jeziku Vozinja znači "Baka".
"Kada bih igrao sa drugovima fudbal na ulivi i izgubio, veoma bih se ljutio, pa su me stariji zafrkavali da odmah idem kod babe i dede".
Vozinji je fudbal bio uvijek najveća ljubav, ali nije ga igrao profesionalno do sredine dvadesetih, Karijera ga je vodila u razne krajeve Evrope, pa je igrao u Slovačkoj, Moldaviji, na Kipru, u Portugalu, u kojem sada igra za Šaves u drugoj ligi.