Dejan Stanković je "ortački" štitio svoje fudbalere od svake kritike misleći da će mu to donijeti karaktere u svlačionicu. Umjesto toga, u hodnicima stadiona Crvene zvezde proširio se virus kukavičluka.
Ima jedna sjajna rečenica Žozea Murinja koju, očigledno, nije dovoljno često ponavljao svom bivšem igraču Dejanu Stankoviću. Kaže ovako: "Kada počnete da prihvatate poraze samo zato što je vaš tim igrao dobro i samo zato što su vaši igrači dali sve od sebe, uz igru na koju svi mogu da budu ponosni.... Mislim da kada se naviknete na to, tada veliki klubovi prestaju da budu veliki klubovi".
Dejan Stanković kao da je zaboravio šta je Crvena zvezda - da jede, guta, žvaće, da nosi nenormalan pritisak kada kola krenu nizbrdo ili samo kada se učini da je tako. U pokušaju da izađe iz uloge igrača, koja ga je pratila u onom prvom mandatu kada je pekao zanat, pokušavao je Stanković možda i previše da se distancira od onoga što je bila, jeste i biće Crvena zvezda, kao da se nadao da se u međuvremenu nešto magično promijenilo u Ljutice Bogdana i da je to klub koji danas više ne jede, ne guta i ne žvaće one koji rade u njemu pod velikim pritiskom.
Crvena zvezda je klub koji ne prašta ni jedan loš dan, a kamoli već nekoliko mjeseci fudbala koji zapravo liči na klasično "otaljavanje posla" uz nadu da vas niko neće uhvatiti u neradu. To je problem sa kojim se prije godinu dana suočio i Vladan Milojević, koji je shvatio da je udario u zid i da ne može da probudi ekipu, a Dejan Stanković je brzo shvatio da je rješenje da Zvezda na najbrži način vaskrsne - da bude prijatelj fudbalerima.
I to funkcioniše jedno vrijeme, krenu osmesi, skok energije, tri-četiri dobra rezultata, ponese atmosfera... Međutim, kada se ponovo pojavi virus, narodski rečeno oštar sjevajući bol u predjelu reproduktivnih organa, kako onda trener, sada već stariji "ortak" iz svlačionice, treba da priđe svojoj ekipi i podigne je? Rješenje koje je Dejan Stanković odabrao od kraja aprila nije bilo naročito originalno, niti inovativno - podilaženje igračima do ujedinjenja. Kako drugačije nazvati ovu potrebu Stankovića da se igrači Zvezde zaštite od svake kritike koja je zasluženo stizala spolja, gdje je on trebalo da bude njihov spasilac?
"Imam ja jaka leđa i za njih", "Sve neka ide na mene", "Moji igrači su za mene heroji" i slične izjave svakodnevno su stizale s "Marakane", a naivno je mislio trener Crvene zvezde da će se ispuniti i ono što je išlo poslije zareza: "Oni će meni vratiti. Milion puta bih stao ispred njih".
Očigledno, Stanković nije dobro pročitao grupu igrača s kojom je imao posla. Niko od igrača nije stao uz svog trenera, čak ni radi reda, tako da ne čudi što je na kraju izgubio živce i otišao iz Zvezde na krajnje skandalozan način - uz pljuvanje u pravcu sudije i gestikuliranje prema navijačima. Svi oni, izgleda, bili su više krivi nego fudbaleri Crvene zvezde koji su u posljednje vrijeme kao pod staklenim zvonom. A to nije Crvena zvezda, niti smije da bude.
U takvim uslovima, šire se i drugi virusi od kojih je najopasniji kukavičluk. Kada jednom uđe u veliki klub, može da ga razori, baš kako je Žoze Murinjo upozoravao - tada počnete da prihvatate poraze, ubjeđujete sebe da su neke drugi stvari važnije od rezultata, da fudbal nije pitanje života i smrti i da "neće biti smak svijeta ako Deki ne uvede Zvezdu u Ligu šampiona".
Na kraju, drugi Stankovićev mandat se neće pamtiti po četvrtom neuspešnom pokušaju u kvalifikacijama za Ligu šampiona, nego po tome što je razmazio svoje fudbalere do te mjere da nisu u stanju da otrpe niti jedan zvižduk. Uživali su u pohvalama, bili na "krovu" svijeta zbog toga, međutim na kritike ih prvi trener nije navikao i zbog toga su se malodušno ponijeli poslije poraza od Hapoel Berševe. Niti jednu riječ nismo čuli od senatora Kataija, Ivanića ili Arnautovića, čak ni Krunića, a kamoli od stranaca. Čak je i njima bilo možda čudno da vide takve scene, pošto su od drugih čuli da je Crvena zvezda veliki klub u kome se uvek prvo gledao karakter - a ne grafikoni sa "Wyscouta". Tamo ne piše ko će preuzeti odgovornost kada zagusti.
Uostalom, novi trener Crvene zvezde bi svoje obraćanje u svlačionici trebalo da počne riječima: "Kukavičluk je nesumnjivo jedan od najstrašnijih poroka... Ne, ubijeđen sam, to je najgori od svih poroka!".