Crvena zvezda doživjela je najveću sramotu u istoriji kluba, ispala iz Lige Evrope poslije katastrofalnih odluka trenera Rijere i uprave, kao i ispodprosječnih partija njenih igrača koji nisu preuzeli odgovornost ni za jednu lošu stvar ovog ljeta.
Crvena zvezda ne pamti teži mjesec. Od 5. do 27. avgusta dogodile su se stvari koje su ozbiljno zaljuljale temelje na "Marakani" pošto su ne samo pokvarile utisak o modernizaciji, razvitku i konstantnom razvoju kluba u poslednjih deset godina, nego su i te kako bacile ljagu na 81 godinu dugu istoriju Crvene zvezde.
Nikada u svojoj istoriji Crvena zvezda se nije osramotila kao u prethodna 23 dana. Ispadanje poslije 3:0 u prvom meču i to od kluba iz Češke, tri penala, crveni karton zbog bahatog ponašanja, pa neobjašnjivi taktički promašaji trenera koji ne priznaje greške, rukovodstvo koje usred najvažnijih utakmica prodaje igrače jer smatra da će rutinski proći dalje, kiksevi fudbalera koji igraju van pozicija, igrači bez digniteta da podnesu kritike i izvine se javnosti...
Činilo se da poslije očajne partije i nemoći koju smo vidjeli u Sombathelju tog 5. avgusta ne može gore, da bi samo nekoliko dana kasnije bili demantovani - uslijedio je još snažniji šamar od Hapoel Berševe - i to usred Beograda, za kraj sna o Ligi šampiona. "Prvi put sam bio na ovom stadionu 1977. godine protiv Borusije Menhengladbah. Ja od tada ne pamtim lošije izdanje Zvezde. Ne vjerujem da je Zvezda mogla ovako loše da odigra", rekao je Zvezdan Terzić u nevjerici poslije poraza koji je značio odlazak samo Dejana Stankovića.
Tih košmarnih sedam dana u Zvezdi - zamijenila je sedmica puna euforije poslije debija Alberta Rijere i rutinske pobjede u prvom meču plej-ofa Lige Evrope protiv Viktorije iz Plzenja (3:0). Malo ko je mogao da pretpostavi da će se već 27. avgusta - dakle tek 16 dana otkako je Crvena zvezda - Hapoel Berševa 0:3 postala najveća sramota u istoriji kluba - taj meč biti svrgnut s prvog mjesta jer je uslijedila još veća katastrofa. I niko nije zaslužio ni jednu dobru riječ za to.
Obrukao se Albert Rijera
"Medeni mjesec" novog trenera Crvene zvezde trajao je rekordno kratko i zaista će biti potreban podvig kako se njegov mandat ne bi pamtio isključivo po sramotnoj utakmici protiv Viktorije u Plzenju. U tome mu neće pomoći izjave poput one od sinoć, da je njegova ekipa bila bolja od Viktorije do isključenja, to je zaista vrijeđanje inteligencije svakog razumnog navijača, a ni ona u kojoj je rekao da je Zvezda sada jedan od favorita u Ligi konferencija (?!).
Možda je pak najspornije to što ni na sekund nije priznao da poraz ide i na njegovu dušu, kako je to ocijenio Dejan Čelar. Rijera je rekao: "Ne kajem se zbog izbora. Imali smo 1:1, kontrolisali smo meč. Nimalo kajanja zbog igrača koje sam izabrao u startnu postavu", što može da znači samo dvije stvari - ili je u pitanju velika sujeta ili trenersko neznanje.
U Zvezdi moraju da navijaju da je u pitanju sujeta, pošto je zaista teško objasniti zašto je Frenklin Tebo Učena igrao lijevog beka. Još teže je objasniti zašto je to igrao 120 minuta.
Očigledno je bilo od samog starta, kada je prva lopta prošla iza Učene, a Krunić ga odgurnuo s leđa da mu stavi do znanja da ne može stalno da ispravlja njegove greške i da se probudi, da je napravljena kardinalna greška. I 120 minuta nije ispravljena niti na bilo koji način korigovana, tako da je Zvezda na kraju "popila" pet komada, a da nije bilo Mateuša Magaljašea - moglo je ovo da bude još gore veče za Crvenu zvezdu.
Zvezda je igrala bez bekova, sa tri štopera i zadnjim veznim (Krunićem) u zadnjoj liniji. Po isključenju Bukarija, na mjesto desnog krila prešao je Čam, krivac za penal u 93. minutu nad golmanom, potom kasnije Lučić. dok je na lijevom krilu po izlasku Ivanića - tamo igrao Kostov. Tako je Zvezda bokove, po kojima je stradala, branila sa igračima koji ne igraju bočno.
Istina, Zvezda je pred mečeve sa Viktorijom iz Plzenja ostala bez bekova i na klupi je bio samo 16-godišnji Matej Strika, ali od novog trenera Rijere nismo čuli da je to problem, niti da se kaje. Zato u Zvezdi treba da navijaju da je samo sujeta.
Obrukala se uprava Zvezde
Da nisu krivi samo treneri Crvene zvezde, bilo je jasno i poslije debakla protiv Hapoel Berševe i odlaska Dejana Stankovića. I te kako veliki deo neuspeha u evropskim kvalifikacijama treba da nosi kompletno rukovodstvo Crvene zvezde - pre svih oni koji su na pozicijama da odlučuju o pojačanjima: Zvezdan Terzić, Marko Marin i Mitar Mrkela.
Ne radi se o tome da je Crvena zvezda potrošila samo veliki novac na pojačanja koja ne igraju ili ne doprinose ekipi na terenu na način na koji se očekivalo (Loizu, Učena, Balov i drugi), nego je problem i karakter.
Crvena zvezda je napravila pomalo "bućkuriš" od tima u kome se ne zna ko je vođa, ko "drži" glavnu riječ, ko treba da povuče kada ne ide, a djeluje da ima i onih kojima nije pretjerano stalo zbog toga što će se igrati tek trećerazredno evropsko takmičenje. Tu je očigledna greška u skautingu pojačanja, gdje nije analiziran i njihov karakter, odnosno način na koji će se uklopiti u velikana kakav je Zvezda. Otud i nikakva reakcija kada je ekipa u nokdaunu.
Takođe, ogromna greška rukovodstva je i tajming prodaje igrača. Zvezda je ostala bez Seola poslije prvog meča sa Viktorijom kad je procijenjeno da je prolaz već obezbjeđen, dok je prije toga otišao i Tiknizjan. Zvezda je tako bez bekova pošla na megdan u Plzenj, očigledno s mišlju "ako prođe - prođe".
Takav neozbiljan pristup, aminovan na kraju i od strane trenera koji je vjerovatno na taj način pokušao da izgradi odmah dobar odnos sa menadžmentom, koštao je Crvenu zvezdu učešća u Ligi Evrope.
Obrukali se igrači Zvezde
I na kraju, ne i najmanje bitno, Zvezda je ispala iz Lige Evrope i doživjela najveću bruku u istoriji i zbog svojih igrača. Koliko god da su odgovorni trener i uprava, na kraju - zna se ko je na terenu. Gotovo svi djeluju potpuno van forme i fokusa, nedovoljno spremni za nivo fudbala koji ciljaju na "Marakani".
Igrački, Zvezda deluje kao nekompaktna cjelina u kojoj niko ne želi da preuzme odgovornost, osim da se povremeno, stavi prst na uvo i tako pošalje poruka navijačima.
Vjerovali ili ne, ali od pobjede nad Larnom - od fudbalera Crvene zvezde u javnosti su govorili samo Mohamed Čam i Timi Maks Elšnik, naravno nakon što je ekipa pobijedila Viktoriju iz Plzenja. Ostali su oborili glave i "prave se mrtvi" dok ne prođu sve kritike koje su apsolutno zaslužili. To se posebno odnosi na najiskusnije i najplaćenije u ekipi - Marka Arnautovića, Aleksandara Kataija i Mirka Ivanića.
Oni, očigledno, nisu spremni da podijele odgovornost za neuspjeh koji je Zvezda zabeležila ovog ljeta, kao što nisu ni trener ni uprava. A niti jedna vladavina bez odgovornosti se nije proslavila.