Mišo Kovač, najpoznatiji hrvatski muzičar, preminuo je u 86. godini, a njegova ljubav prema Hajduku ostaje večna inspiracija.
Regionalna muzička scena ostala je bez jedne od svojih najvećih legendi. Mišo Kovač, po brojnim parametrima najslušaniji hrvatski muzičar, preminuo je u 86. godini. Vijest o njegovoj smrti posebno je pogodila navijače Hajduka, koji su ga smatrali za simbol ljubavi prema klubu.
Iako je Mate Mišo Kovač rođeni Šibeničanin, o njegovoj ljubavi prema Hajduku već godinama se pričaju nevjerovatne priče. Između ostalog, navijači su prije nekoliko godina nosili specijalne majice koje su na prednjoj strani imale njegov lik, sa karakterističnim naočarima za sunce. A sve je počelo bezazleno, kada je dječak koji je branio za mlađe kategorije Šibenika vidio koliko je Hajduk moćan...
"Da, ja sam bio u juniorima Šibenika. Htio sam da branim, ali bio sam prenizak. Za petnaestak centimetara. Sve niske udarce sam obranio i niko mi nije mogao dati gol, znaš? Ali nisam imao tu visinu za uspjeh kao golman", prisjećao se godinama kasnije Kovač, koji je još kao dječak maštao o Hajduku.
Dok je kao dječak trenirao fudbal, Mišo Kovač je volio da gleda utakmice prvog tima Šibenika. Imao je svog idola, nosio njegove dresove po gradu i želio da bude fudbaler kluba iz svog grada kada poraste, a onda ga je Bernard Vukas "odučio" od ljubavi prema Šibeniku i zauvijek "zaljubio" u Hajduk.
"Moj idol je bio Batinica, mi smo ga zvali Čeipa, ima noge od čelika. Došao je Hajduk, Kup su igrali, a Čeipa je čuvao Vukasa. Tad sam ja gledao Čeipu jer je on moj, na 1. maj ja sam njegove dresove po gradu nosio. I prođe Vukas Batinicu, gol za Hajduk, do kraja četiri gola. I ja dođem kući, mater mi stavlja večeru, ja kažem: 'Nemoj mi davati večeru'. Ona pita: 'Što, jesi bolestan?', kažem da nisam. Ali ja sam počeo misliti o tom Hajduku. O tom trenutku kad je Vukas mog ljubimca bacio četiri puta na zemlju bez faula... I jednu noć nisam izdržao, digao sam se iz kreveta i otišao sam na rivu", pričao je svojevremeno Kovač, a prenosio portal "24sata".
Već sa 15 godina postao je svjestan da previše voli Hajduk iz Splita. Bilo je to davno, prije 70 godina, kada nije bilo baš lako svakog drugog vikenda stizati iz Šibenika do Splita da bi se pratile utakmice.
"Ja sam iša' na utakmice brodom jer nije bilo puteva, tim putevima mogli su proći samo kamioni. Iz Šibenika je plovio prekookeanski brod, išao je u tri sata ujutro. Kad sam imao 15 godina, rekao sam ćaći da idem u Split vidjeti kako to izgleda na stadionu kad igra Hajduk. Ćaća je rekao: Dobro. I ja sam došao, u to vrijeme svirao sam gitaru. Pjevao sam svoje pjesme. I skupili su se momci oko mene, znaš. Skupilo se dosta ljudi oko nas i ja sam im pjevao", govorio je hrvatski muzičar za "Dubrovački".
Dolazak na stadion Hajduka i svjedočenje o igri fudbalera koji su mu nešto ranije "zaludjeli" glavu bio je prelomna tačka. Od tog dana za Miša je postojao samo splitski Hajduk, za čije je navijače uvijek isticao da su najbolji na svijetu. Uostalom, Split mu je postao drugi dom i tu je održao većinu svojih najposjećenijih koncerata.
"U Split smo došli u 9 sati ujutro i trebalo je čekati do 3 sata poslijepodne. I tako sam čekao i gledao Hajduka, vidio prvi put Vukasa kako igra, znaš. Vidim kako on prolazi tri igrača u driblingu. To je meni bilo kao kad sam gledao Prislija", sa dječačkom radošću u glasu govorio je Kovač.
Bilo je i onih potpuno drugačijih situacija, kada mu rezultati Hajduka nisu punili dušu. Patilo se, tugovalo, povlačio se u sebe da ga svijet ne gleda, ali... Više nikada nije mogao Šibenik da stavi ispred Hajduka – postao je navijač "Bilih" iz Splita.
"A kad je Hajduk gubio, onda sam ja lutao po Splitu do tri sata ujutro. Sam. Do tri sata ujutro, jer je brod išao u tri ujutro za Šibenik. Onda bi došao kući, ne bi ni ručao ni večerao, ni kafu popio, osjećao sam se kao da mi je svijet umro. U to vrijeme nisam više mogao reći da navijam za Šibenik, jer u meni nije bio Šibenik", zaključio je Mišo Kovač.
Bonus video:
(MONDO)