U opuštenom intervjuu za "Gloriju", Prosinečki rekao da bi volio da bude zapamćen kao trener Zvezde, da mu je porodica lijek protiv stresa, da nije diktator prema igračima...
Robert Prosinečki je u decembru 2010. godine preuzeo prvi tim Crvene zvezde. Još čeka svoj prvi trofej kao trener u klubu u kojem je proslavio titulu šampiona Evrope, ali kao igrač.
U Zvezdi vjeruju u njega. Vjeruju i Zvezdini navijači, što pokazuje i sasvim pristojan broj gledalaca na gotovo svakoj utakmici crveno-bijelih u Beogradu. Zvezda ne osvaja trofeje posljednjih godina, ali je najgledanija.
"Na žalost, pet godina smo u sjenci Partizana, što je ovdje najveći problem i silno želimo da prekinemo dominaciju crno-bijelih. Mislim da smo na dobrom putu. Podmladili smo ekipu, ušli u finale Kupa Srbije, tako da bismo sljedeće godine mogli da razmišljamo i o osvajanju prvenstva. Vjerujem da se sa ovim klubom može uraditi mnogo velikih stvari, ali za velike stvari uvijek treba vremena i malo sreće", rekao je Prosinečki u intervjuu za najnoviji broj magazina "Glorija".
Hrvatski trener je naviknut na Beograd. Bio je u glavnom gradu Srbije kao fudbaler, pa mu je bilo logično da prihvati ponudu da bude trener svog bivšeg kluba. Kaže da je vidio kao sjajnu priliku da mu trenerski početak bude u velikom klubu.
"Bilo bi glupo da nisam iskoristio tu šansu", kaže Prosinečki.
U intervjuu "Gloriji" govorio je i o vanfudbaskim stvarima, životu u vili na Dedinju, koliko mu znači porodica i podrška supruge, sa kojom je 14 godina u braku i sa kojom, kako kaže, gotovo da nije imao svađu i žučniju raspravu.
O trenerskom poslu kaže da je stalno stresan i da je kao želatin. "Baš kad pomisliš kako si ga dobro izbalansirao, odjednom ti prođe kroz ruke. Taman kad pomisliš da ti ekipa igra vraški dobro, odjednom ti isklizne i ništa ne valja, pa razbijaš glavu gdje si pogriješio i šta sve moraš da uradiš".
"Mi na Balkanu smo takvi ljudi, sve nam je crno ili bijelo, nema sredine. Pobijediš Partizan i automatski je oduševljenje u gradu, odmah smo najbolji, a onda sa nekim drugim odigraš neriješeno i ništa ne valjamo", vajka se Prosinečki.
Za sebe kaže da nije diktator u poslu. Hoće da pomogne fudbalerima, pogotovo mlađima.
"Ako se nekoga bojiš, onda nešto nije u redu. Ni ja se nikoga ne bojim. Mislim da me igrači poštuju i da imamo korektan odnos. Mladim ljudima treba pomoći, prosjek moje ekipe je 21 godina i svaki dan ih treba učiti nešto novo kako bi u budućnosti donosili rezultate", kaže Prosinečki.
"PORODICA MI JE LIJEK PROTIV STRESA"
Hrvatski trener kaže da ima lijek protiv stresa. To je porodica. Nedavno su mu se u Beogradu pridružili supruga i kćerke.
Stanuju u iznamljenoj vili na Dedinju prekoputa Bijelog dvora. Imaju dva kućna ljubimca, ženku i mužjaka rase šarpej, Mora i Mušu.
Sa suprugom Vlatkom u braku je 14 godina. Njihov bračni život opisuje kao fenomenalan.
"Ne pamtim kad smo se posljednji put sporječkali. Fenomenalno funkcionišemo, stvarno nemamo nikakvih problema. Imam dvoje djece koje obožavam, suprugu koja me razumije, a to mi daje stabilnost i motiv za rad. Kad je čovjeku kod kuće sve u redu, može biti uspješan u bilo kojem poslu", kaže Prosinečki.
Njegove kćerke baš i ne zanima fudbal. Imaju koncetraciju za 15 minuta gledanja utakmice, a više pažnje posvećuju onome šta se dešava na tribinama, na ambijent.
"Obično im se svidi neki igrač, pa onda pričaju samo o njemu. Mislim da su ponosne što im je tata trener, ali drago mi je što to ne pokazuju previše, jer zbog toga moraju da imaju mnogo problema. Kad Zvezda izgubi, onda moraju da slušaju kako njihov tata pojma nema", kaže on.
Prosinečki ima hobi, još iz vremena dok je igrao u madridskom Realu - slikanje. Ali, priznaje da je loš. Za razliku od supruge Vlatke koja je talentovana.
"Šarao sam, nisam slikao. Volio sam to, ali pojma nisam imao. Moja žena fenomenalno slika, ali ne želi da slika. To ne razumijem. Oni koji ne znaju bi, a oni koji znaju neće. Neko vrijeme sam skupljao umjetničke slike, kupovao sam radove i poznatih i nepoznatih autora, slike koje su mi se dopale", kaže Prosinečki.
Želja mu je da ga u Crvenoj zvezdi zapamte kao trenera, ne samo igrača. A poslije Zvezde...
"Često me pitaju da li bih prihvatio vođenje hrvatske reprezentacije, ali otkud ja to mogu da znam. Možda mi jednog dana ponude da budem selektor japanske reprezentacije. Dok sam ovdje, uopšte ne razmišljam o drugim poslovima. Razmišljam samo o tome da mi ekipa bolje igra, da napreduje i da probamo da nešto osvojimo", kaže trener Crvene zvezde.
(MONDO - foto: MN Press)