I ranije, uvijek smo se nekako zaljubljivali u taj Portugal i na kraju se ta ljubav tužno završavala. Stalno im nešto fali za ono pravo. Dođu do polufinala i to bude to.
Počeću od onoga što je prethodilo raspletu u Grupi C, u ponedeljak uveče, a to je insistiranje na tome da će Španija i Hrvatska odigrati tako da i jedni i drugi prođu dalje.
U to nisam od starta vjerovao i drago mi je što se pokazalo da niko, ni u jednom trenutku nije ni kalkulisao, niti pravo dogovor, ne daj Bože. To je bila jedna obična glupost. Svako je igrao za sebe, da prođe dalje što je super stvar za fudbal i na kraju su prošli Španci i Italijani.
Mislim da je Hrvatska, iako je na kraju eliminisala, odigrala EP baš pravo. Momci su odigrali pametno protiv Španije i najviše zbog lošeg prvog poluvremena u duelu sa Italijom, došli su u situaciju da se vade protiv evropskog i svjetskog prvaka. To nije bilo "pametno", ali i u tom meču, Hrvatska je pokazala da nije trebalo da izgubi, mogla je i da prođe lako...
Imali su i stopostotnu šansu u 80. minutu i da ga je dao Rakitić, ubijeđen sam da bismo vidjeli eliminaciju svjetskih prvaka.
Ali, to su svjetski prvaci. Nije slučajno. Španci na velikim takmičenjima tu i tamo zabilježe neki kiks, odigraju lošije, ali to je klasa za sebe, bez obzira što me nisu impresionirali u meču sa Hrvatskom i dalje vjerujem da oni mogu do samog kraja.
Kažem da me nisu impresionirali, jer mi se čini da bi i ispali da je kojim slučajem Hrvatskoj odgovarao rezultat 0:0. U onoj utakmici koju smo vidjeli, Španci ne bi dali gol za 90 minuta da Slaven nije morao da se otvori. Znao je rezultat sa druge utakmice, vidio da "ide" u pobjedu Italijana, pa je ubacio Perišića, Jelavića i Eduarda kako bi dao gol.
Malo je falilo, a na kraju ga je primio, iako Španci u većem dijelu meča nisu bili opasni, uprkos tome što su držali loptu i to rade najbolje na svetu.
Da li je bio penal ili ne, to ne bih komentarisao.
Italijani?
Ne znam za vas ali meni je bilo očigledno da će pobijediti Irsku i sasvim normalno kada su to uradili. Ispostavilo se na kraju da je Irska bila preslaba za tu grupu, možda bolje reći da nije bila na nivou ostale tri reprezentacije.
A, Italijani su me sasvim prijatno iznenadili. Ne samo u meču sa Irskom, već na cijelom šampionatu. Bez obzira da li igraju u toj formaciji 3-5-2, sa De Rosijem kao štoperom što je mnoge iznenadilo ili se prebacili na 4-4-2, oni igraju napadački, a na to nismo navikli.
Prandeli ima igrače i za jednu i za drugu postavku igre i nije najvažnije da li će izaći u jednoj ili drugoj varijanti, već koliko dobro poznaju sistem 3-5-2 i koliko lako poslije mogu da se prebace na standardni 4-4-2. Italijani su nam pokazali u ove tri utakmice da znaju i jedno i drugo i zato su u četvrtfinalu.
Ponoviću - igraju ofanzivno, frajeri traže loptu, igraju unaprijed. Nisu ona Italija koja sjedi pozadi, stoji u bloku i čeka kontru. Kažem, Prandeli ima tog Kasana, Balotelija, Di Natalea, iza njih je Pirlo. Što da ne igraju? Svi znaju s loptom i lijepo je vidjeti ih da igraju na gol.
Imaju oscilacija u svemu tome, a ko ih nema? Nađite jednu koja je do sada odigrala sjajno od prvog do posljednjeg minuta...
Baš me zanima ko će na koga u četvrtfinalu, jedva čekam da počne večeras. Ide ka tome da će biti Italija - Francuska i Španija - Engleska, ali sačekajmo. Kako god da bude, biće zanimljivo...
Pisali smo dosta o Holandiji, proglasio sam ih za jedne od favorita za titulu, a sad je red da ih ispratimo kući. Zašto idu već sada?
Oni, momci, pobijedili su sve i svakoga u kvalifikacijama, tada smo slušali o njihovoj sjajnoj igri, atmosferi u timu, sve je bilo idealno. A, kad ti krene loše, onda se sve promijeni u sekundi. Odjednom pitanja zbog čega ne igra Van der Vart, da li treba Huntelar ili Van Persi, dokle Van Bomel, šta je sa odbranom, itd. Krene priča i ćao!
Lako je meni sada da kažem da nisu tempirali formu dobro, to smo svi vidjeli. Ali, primijetio sam da su bili jako slabi u trkačkom smislu. Daleko od toga da ne znaju, vidiš da su majstori čim pipnu loptu, lako dođu do gola, ali tu stanu. Ni Roben, ni Van Persi... Niko nije bio na svom nivou. Nije to sporo, ali je sporije nego što smo navikli.
Taktički oni uvijek igraju manje-više isto, ta njihova 4-3-3 djeluje impresivno - ali kada im ide! Kada ne ide, onda se dogodi ovo. Ali, događa se, fudbal je to... Pa i prvaci svijeta su mogli kući! A, dogodila se opet i ta Grčka. Čudno, ali istinito.
Za kraj, moram da pomenem Portugal i Kristijana Ronalda.
Protiv Danaca nisam mogao da vjerujem da je to Ronaldo na terenu, a onda nas je podsjetio kakav je individualac. Sad je pitanje - kako protiv njega?
O tome možemo da pričamo do sutra, ali jedna stvar je bitna. Nije samo Ronaldo briljirao protiv Holandije, cijeli tim, svaki igrač Portugala igrao je odlično. Svi su trčali, dolazili naprijed, Nani nije dao gol, ali je uvijek bio tu, prštalo je od želje kod njih, osetili su trenutak i slabost protivnika i šta se onda dogodi?
Dogodi se da najbolji na terenu uzme stvari u svoje ruke! Onda vidimo onog pravog Ronalda i siguran sam da je njegova dobra igra došla iz dobre igre cijelog tima. Frajeri su me oduševili!
I ranije, uvijek smo se nekako zaljubljivali u taj Portugal i na kraju se ta ljubav tužno završavala. Stalno im nešto fali za ono pravo. Dođu do polufinala i to bude to. Odgledaš recimo utakmicu Portugal - Holandija i kaže, jebo te pa ovi mogu da budu prvaci Evrope.
I onda im dođe neka Grčka, kao prije osam godina i ćao!
Fali nešto tom Portugalu...
Pozdrav, Robert Prosinečki.