"Nadam se da će mi cijele sezone forma biti dobra, a ne da dam pet golova u dva meča i onda da me nema nigdje", kaže napadač Zvezde u intervjuu za MONDO.
Elija Babalja, 20-godišnjaka sa 194 centimetra visine, ne možete a da ne primjetite na treninzima Crvene zvezde.
Iako crveno-bijeli u timu imaju nekolicinu visokih igrača - Nikolu Maksimovića, Marka Mirića, Miloša Vesića i Aleksandra Kirovskog - visina Elija Babalja doći će tek do izražaja kada sa brojem "9" na leđima bude ušao u klinč s protivničkim odbranama.
Do tog dana kalendarski nije ostalo još mnogo, jer je 19. jul blizu, ali put koji Australijanca srpskog porijekla dijeli od trenutnog stanja do takmičarske forme i dalje je dug. Razloga je više, od preduge pauze koju je imao od kraja sezone u Melburnu, do početka priprema u Zvezdi, promjene sistema rada, načina treninga, itd.
Iako je pod jakom upalom mišića, zbog koje nije igrao ni protiv Domžala, ni protiv Olimpije, Babalj ne odustaje i na svakom treningu daje maksimum kako bi nadoknadio zaostatak i u najkraćem roku ušao u konkurenciju za startnih 11. To mora da radi, jer se od njega očekuju golovi.
"Gdje god dođeš kao špic, normalno, očekuju se golovi od tebe. Uvijek će postojati pritisak, ali ja nemam problema s tim. Došao sam ovdje da pomognem ekipi, znam svoje kvalitete i nadam se da ćemo svi zajedno biti uspješni. Za sada sve ide kako treba, malo su mi naporne pripreme, jer sam imao dužu pauzu, ali prolazi me kriza i nadam se da ću na kraju biti odlično. A, već 19. odosmo u Bjelorusiju..." , kaže Babalj u razgovoru za MONDO.
Postoje li razlike između priprema u Australiji i ovih ovdje, koje trenutno prolaziš?
"Ima velike razlike. Ovdje, prije svega, imaš samo četiri sedmice da se pripremiš do prve utakmice u Evropi i moraš da treniraš duplo više da bi to postigao, dok u Australiji imaš mnogo više vremena. Pauza između dvije sezone je pet ili šest mjeseci, što je smiješno i onda možeš lagano da se pripremaš, ne moraš odmah jako..." , kaže Babalj i dodaje:
"Suvi trening snage nije ono što igrač voli, ali znaš da to moraš da prođeš i to dva puta dnevno. Ali, kad to izdržiš, znaš da ćeš biti dobro kada počne sezona".
Treneri te ne štede, ali uvijek su tu da te podrže i viknu: "'Ajmo, Babalj, možeš..."?
"Znamo, moraš, šta ćeš? Stisneš zube i radiš!"
Kako ti djeluje ekipa? Kako teče period adaptacije?
"Sve je OK, svi su mladi i to mi odgovara. Najbitnije je da se slažemo na terenu, a van njega su svi divni, svi su prijatni prema meni od kada sam došao. Ja se nadam da ćemo imati dobre rezultate, to je najvažnije, a van terena ćemo se već upoznati..."
Drma li te nostalgija?
"Prvi put sam otišao od kuće sa 16 godina, prvo u Kamberu, a poslije i u Melburn. Navikao sam se da budem sam i da se borim odvojen od porodice. Ako igraš fudbal, znaš da te on vodi iz mjesta u mjesto, iz zemlje u zemlju i na kraju sa kontinenta na kontinent. Što se prije navikneš na to, bude ti lakše", kaže Babalj i ističe da se on još ranije pomirio s tim da će mu fudbal određivati sudbinu.
"Nikad ne znaš gdje ćeš završiti, zato je bitno da se skoncentrišeš na fudbal. Kada ti je to posao, onda te ništa drugo ne zanima. Kad si na terenu, onda šutiraš loptu! Ne misliš na ne znam ni ja šta..."
Jesi li razgovarao sa trenerom Robertom Prosinečkim o tvojoj ulozi u timu?
"On zna šta može da očekuje od mene i ja znam šta mogu da mu pružim. Vidim da se u odnosu na prošlu sezonu ništa nije promijenilo i dalje se igra 4-3-3 i ja to znam da igram, navikao sam. Nije mi problem ni 4-4-2, gdje god me staviš odigraću najbolje što mogu i to je to..."
Razmišljaš li o debiju pred Delijama u Beogradu? Pretpostavka je da će biti pun stadion u revanšu sa Naftanom...
"Prvo u Bjelorusiji igramo i nadam se da ćemo imati dobar rezultat i onda će doći mnogo više ljudi 26. na naš stadion, da nas podrži i da prođemo dalje. Od kada znam za sebe, slušam o Delijama. Ako nisu najbolji, onda su sigurno jedni od najboljih navijača na svijetu", odmah se ozario Babalj kada je počeo priču o navijačima i nastavio:
"To što oni rade na stadionu to je nevjerovatno. Naježiš se i kad gledaš na YouTube, a mogu da zamislim tek uživo. Skaču, pjevaju, prave koreografije, bakljade... Biće strava! Mislim da će biti malo treme kad izađem na teren, ali uživaću ako bude pun stadion. Zato i igraš fudbal, da bi navijače učinio srećnim, da imaju zbog čega da navijaju".
Zvezdina "devetka" umije da bude "teška". Imaš li snage da je "izneseš"?
"Nosio sam 19 u Melburnu prošle sezone i mislim da je ta 'devetka', uz 'jedinicu' malo 'teža'. Ipak su dvije cifre", sa osmijehom odgovara Babalj i dodaje:
"Uvijek sam sanjao da nosim 'devetku', od kada znam za sebe imam taj broj na leđima, osim u Melburnu gdje je bila zauzeta pa su mi dali 19. Broj je broj, to ne znači ništa. Ima i onih koji nose 'desetku' pa sjede na klupi. Broj ne igra. Meni je 'devetka' srećan broj i nadam se da će mi biti srećan i u Zvezdi".
Da li se slažeš da bi ti dobar golgeterski start u prvih nekoliko utakmica pomogao da probiješ led, stekneš samopouzdanje i odmah uvjeriš navijače da si pravo pojačanje?
"Da, ali nije sezona samo prve dvije, tri utakmice. Moraš kroz cijelo prvenstvo, kroz Kup, nadam se i u Evropi, da budeš na nivou. Ima mnogo utakmica i nadam se da će mi cijele sezone forma biti dobra, a ne da dam pet golova u dvije utakmice i onda da me nema nigdje osam utakmica..." , kaže Babalj i ističe:
"Prije bih volio da dam jedan, ali ključni gol u svakoj utakmici..."
Eli otkriva na koji način razmišlja o golovima...
"Svako voli da da dva ili tri gola, ali kontinuitet je najvažniji. Ako ne dam gol na utakmici, ljudi koji me znaju, mogu da vam ispričaju kako to teško podnosim. Najbitnije je da ulaziš u šanse, jer ako ne ulaziš nećeš ni dati gol. Nikad nije lako kad ne pogodiš, a svi očekuju da daš. Ja nisam zadovoljan ni ako dam dva gola, a promašim zicer za treći. Pitaću se zašto sam to propustio... Kad si centarfor, moraš da pogađaš u bilo kojoj zemlji svijeta. Ništa se neće promijeniti ni ovdje", samouvjeren je igrač u kojem će navijači Crvene zvezde tražiti pravog golgetera.
(Izvještač MONDA sa Rogle - Nikola Janković)