"Nestašni dečko" YU fudbala, bivši centarfor Zvezde i Partizana u razgovoru sa srpskim novinarima na Pohorju dotakao se mnogih zanimljivih tema...
Mnogi su u dalekoj i bližoj prošlosti prelazili iz Crvene zvezde u Partizan i obrnuto. Sigurno će i u budućnosti biti igrača koji će počiniti "najveći grijeh" i boje "voljenog" kluba zamijeniti bojama najvećeg rivala.
Ali, uvjereni smo, da niko neće pomutiti slavu Milka Đurovskog.
Čuvenog makedonskog fudbalera nije potrebno posebno predstavljati. Tačno deset godina je igrao u Beogradu - šest u Zvezdi i četiri u Partizanu. Njegov transfer sa crveno-bijele na crno-bijelu stranu Topčiderskog brda smatra se jednom od najvećih senzacija u istoriji jugoslovenskog fudbala.
Ljeta 1986. godine kao "bomba" je odjeknula vijest da je jedan od najboljih igrača Zvezde pojačao "vječitog rivala". O tome se pričalo, bukvalno, od Vardara do Triglava. Zvezdaši su tugovali, a partizanovci likovali. Novine su bile ispunjene tekstovima i slikama mlađeg od dva brata Đurovski u crno-bijelom dresu sa reklamom "Iskra Delta računari" na grudima.
Milko se danas, kako sam kaže, "vjerovatno ne bi odlučio na takav potez". Mada, u razgovoru sa srpskim novinarima, nije mogao sa sigurnošću to da potvrdi.
"Mislim da sada to ne bih mogao da uradim", odgovorio je Đurovski bez mnogo razmišljanja.
Zapitali smo se zbog čega je odjednom promijenio mišljenje, kada je uvijek isticao da mu je dolazak u Humsku bio jedan od najboljih poteza u karijeri.
Brzo je uslijedilo objašnjenje. Potpuno logično i prihvatljivo:
"Sadašnji navijači nisu isti kao što su nekada bili. Poslije prvog derbija u dresu Partizana, koji smo pobijedili 2:0 (Milko bio strijelac gola iz penala), normalno je bilo da mi navijači Partizana čestitaju, aplaudiraju... Sat, sat i po poslije derbija otišli smo u grad, gdje sam sreo navijače Zvezde, koji su me takođe grlili i pitali me što sam morao da odem u Partizan", prisjeća se Đurovski.
"Tadašnji navijači više su se razumjeli u fudbal, a današnji idu na utakmice ne da bi uživali, već da bi bili u centru pažnje. Mislim čak i da se ne razumiju u fudbal", kaže Milko i vraća se na početak priče.
"Teško da bih danas prešao iz Zvezde u Partizan i obrnuto. Ne iz straha za život, taman posla. Jednostavno ne bi mi bilo prijatno. Mislim da to Stojković najbolje zna", iskren je Đurovski.
Žario je i palio terenima stare Jugoslavije. Golovima i lucidnim driblinzima uveseljavao je narod, zbog kojeg je, priznaje, bio spreman da učini sve kako bi mu udovoljio i što više mu se približio. Često je znao da bude u žiži javnosti i kada se radilo o nefudbalskim temama.
Po dolasku u Partizan posvetio se malo muzici. U saradnji sa Kemišom snimao je album, ali je na kraju, u njegovom stilu, odjednom odlučio da se povuče iz te priče. Imao je snimljenih deset pesama, koje nikada nisu izašle u javnost. Sa Lepom Brenom i Anom Bekutom, ipak, snimio je dva popularna dueta.
Da se prisjetimo...
"Za mene fudbal nije bio profesionalizam, već zabava. Tako je bilo u to vrijeme. Sve me je zanimalo. Bilo je popularno da se snimaju pjesme, pa sam se i time bavio. Nosio sam se devizom - jednom se živi, treba probati sve. Ali, od fudbala sam živio i on mi je donio slavu i priliku da se pojavim na estradi. Novinari i navijači su željeli da budem takav, ja sam sve činio zbog njih, znao sam da me navijači gotive. Davao sam im ono što su željeli - golove, driblinge, zabavu na terenu i van njega. Želio sam svima da pokažem da sam ja kao i svi ostali, samo što sam, za razliku od njih, ja dobio priliku".
Dio igračke i trenerske karijere Milka Đurovskog vezan je za NK Maribor. Danas nije u dobrim odnosima sa čelnicima kluba, takođe bivšim partizanovcima, Zlatkom Zahovičem i Darkom Milaničem.
"Bio sam trener u Mariboru, malo sam radio sa Zlatkom. Svi su bili protiv mene, ali to je duga priča i ne bih sada o njoj. Trebalo je da ih vaspitavam kada su bili mali".
Đurovski nam otkriva da su u ono vrijeme za njega bili zainteresovani Ajaks i PSV, ali je bio svjestan da bi se zbog svog mentaliteta teško kao stranac uklopio u klub sa najvećim ambicijama. Nije mu žao što nije igrao za velike klubove u Evropi.
"Iskreno nije mi žao. A, i zašto bi mi bilo? Za mene su Zvezda i Partizan bili među najvećim klubovima u Evropi, sigurno među deset u ono vrijeme. Igrao sam i za jedne i za druge, zašto bih morao da igram za Juventus ili Real Madrid", kaže Đurovski, koji nikada nije krio da je ostao navijač Crvene zvezde, ali da voli Partizan.
Uprkos dužem periodu koji je proveo na Marakani, prave prijatelje, sa kojima se i dan danas čuje i viđa, stekao je u Partizanu.
Partizan i zagrebački Dinamo izdojio je kao najozbiljnije klubove iz stare Jugoslavije, ali priznaje da ne prati mnogo fudbalska dešavanja u Srbiji. Upoznat je samo sa osnovnim informacijama.
Sa sinovima Markom i Marijom je u kontaktu.
"Mario je kao i ja. Od mene je naslijedio lošu naviku da me nazove samo kad on hoće, ne redovno. Tako sam i ja svoje roditelje. Čuli smo se skoro, jer je Marko išao kod njega. Mario mi je rekao da dođem kad god hoću na Tajland, gdje igra fudbal. Rekao sam mu da ću možda svratiti na masažu".
Sa Markom planira da se vrati u estradne vode. Problem je što im se muzički pravci razilaze. Milko je veliki ljubitelj narodne muzike.
"Marku sam predložio da snimi duet sa mnom, jer će samo tako da napravi uspjeh", našalio se Đurovski na kraju razgovora.
Morao je da krene jer su ga čekale obaveze. Doći će opet, a i igraće utakmicu protiv svog nekadašnjeg kluba. Đurovski je danas trener u nižerazrednom austrijskom Polau, sa koji se Partizan sastaje 3. jula.
(Izvještač za MONDO sa Pohorja - Vladimir Sukdolak)