Iskusni vezista kaže za MONDO da je presrećan zbog povratka u Partizan. Pripreme mu nisu posebno teške, ali hrkanje cimera Stojkovića jeste.
Svima u Partizanovom taboru zastao je dah u 16. minutu prijateljske utakmice protiv Videotona (2:2) u Slovenskoj Bistrici. Na travi je, poslije žestokog duela sa protivničkim fudbalerom, ostao da leži Goran Lovre - momak od koga se očekuje da bude značajno pojačanje crno-bijelih.
Sa nestrpljenjem se čekala vijest o težini povrede veznog igrača. Na sreću, stigla je dobra. Sve je u redu, Lovre je dobio samo jači udarac i moraće malo da miruje dok ne splasne otok Brzo bi trebalo da opet bude u stroju.
Poslije 14 godina, Lovre je ponovo u Partizanu. Otišao je kao tinejdžer u pečalbu, a vratio se prekaljen, bogat iskustvom. U Anderlehtu je proveo osam godina, pet kao prvotimac slavnog belgijskog kluba. Zapaženu rolu imao je i u Holandiji nastupajući četiri sezone za Groningen. Posljednje dvije godine, prije povratka u Srbiju, igrao je za engleski Barnsli.
Sada je ponovo u Humskoj, gdje je prvi put došao sa samo devet godina.
"Ne postoji ništa ljepše nego kada se vratite u klub koji volite. Mislim da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme", ističe povratnik u Partizan i priseća se dana kada je kao golobrad dečko napuštao klub.
Imao je samo 16 godina, čekao ga je Anderleht...
"Bilo mi je jako teško kada sam odlazio. Želja mi je bila da zaigram za prvi tim kluba u kojem sam počeo karijeru. Sada sam dobio šansu da ispunim san i obučem dres prvog tima. Kada me je pozvao direktor Tumbaković za mene više nije bilo dileme".
Povratkom u Partizan nisu ostvareni svi snovi Gorana Lovrea.
"Srećan sam što sam se vratio u svoju zemlju i klub u kojem sam načinio prve fudbalske korake. Ali, time nisu ispunjeni svi moji ciljevi. Želim da ostavim dublji trag u klubu za koji navijam i volim".
Za novo klupsko društvo kaže da je super.
"Najviše vremena provodim sa Vladom Volkovim, neke momke poznajem od ranije, Lolu Smiljanića, Stojkovića... Svi su super i zadovoljstvo je biti sa njima u timu. Atmosferu na nivou održavaju gospodin Babović, Volkov i Saša Ilić. Sve drže pod kontrolom...".
Sa golmanom Stojkovićem se odlično poznaje.
"Sa njim sam cimer. Znamo se od juniorskih dana, prošli smo zajedno sve reprezentativne selekcije i on mi je ponudio da dijelimo sobu. Jedino što nenormalno hrče, to je opasna borba. pokušavam da utičem na njega, malo se popravlja, ali teško je", našalio se Lovre.
Zanimljivo, jedan je od rijetkih koji se ne žali na tempo priprema.
"Fama se digla oko toga. Meni su ovo sasvim normalne pripreme, tako je svuda u Evropi. Trener Vermezović pokušava da približi sistem treninga zapadnim principima i to čini jako dobro. On se zalaže za red, rad i disciplinu, meni ništa od toga nije novo. Ono što je bitno, mislim da je ovakav način rada vrlo dobar za naš mentalitet i mlade igrače".
Lovre se sjeća i težih priprema... Igrao je za Anderleht, Groningen i Barnsli. Najteže mu je bilo u Engleskoj.
"Tih desetak dana prije početka sezone, kada trenirate dva puta dnevno po tri sata, bukvalno dok ne padnete u nesvijest na terenu, prolazite kroz pravi pakao. Ne bih se složio da je na Ostrvu lakše. Sjećam se i jedne sezone u Anderlehtu, radili smo tri treninga i uveče se igrala utakmica", kaže Lovre i donosi zaključak: "Ove pripreme nisu lake, ali može i mnogo gore od ovoga".
Iako je u Partizan stigao da pojača sredinu terena, Vermezović ga je u drugom poluvremenu protiv Viner Nojštada isprobao na mjestu štopera.
"To nije ništa novo za mene. U mlađim kategorijama sam počeo kao štoper, više trenera me je vidjelo na tom mjestu. Jedna utakmica nije mjerilo, znam da mogu da odgovorim svim zahtjevima i da odigram na toj poziciji".
Omiljeni sport Lovrea pored fudbala je tenis.
"Volim tenis, koji sam kao mali trenirao, ali je ljubav prema fudbalu bila veća. Pratim malo Vimbldon, koliko mi obaveze i umor dozvole. Na Pohorju se uglavnom sve svodi na, kako Englezi kažu, 'jedem - spavam - treniram'".
Partizan mu je u srcu, omiljeni klub u inostranstvu nema. Više prati svoje prijatelje fudbalere.
"Nikada nisam navijao za neki poseban klub iz inostranstva. Pratim karijere prijatelja, pa uglavnom navijam za njihove timove. I kada igramo utakmice jedan protiv drugog uvijek gledam da sa njima zamijenim dresove. Nisam od onih koji jure za drugim igračima kako bi razmijenili opremu".
Ipak, prošle sezone nije imao dilemu. Opredijelio se za Mančester siti zbog svog velikog prijatelja Vensana Kompanija.
"Često je u Beogradu, oduševljen je gradom i našim mentalitetom. Dolaziće on još. Želja mi je da ga dovedem na neku utakmicu Partizana. Ako već ne može da igra za crno-bijele, imaćemo priliku da mu oko vrata okačimo klupski šal", završio je priču za MONDO Goran Lovre.
Do početka sezone ostalo je još tačno deset dana, isto toliko i do zvaničnog debija Lovrea za prvi tim Partizana...
(Izvještač MONDA sa Pohorja - Vladimir Sukdolak/foto: FK Partizan)