Ono što su napravili Velsu 11. septembra kao da je izbrisalo sve ružno što se događalo sa "orlovima" prije toga.
Bila je dovoljna jedna utakmica, jedna ubjedljiva pobjeda, jedna dominacija srpskog nacionalnog tima i da se kompletno promijeni atmosfera u i oko "orlova" i novog selektora Siniše Mihajlovića.
Vrijeme kao da se dijeli prije i poslije 11. septembra, kada su na "Karađorđu" u Novom Sadu Srbi iskalili bijes nad nesrećnim Velšanima (6:1), kojima su dali šest golova lijevom nogom za sve ono što im nije išlo u prethodnih godinu dana.
Jer, od 7. oktobra 2011. do 11. septembra 2012, Srbija je sa Vladimirom Petrovićem Pižonom, "čuvarom reda" Radovanom Čurčićem i Sinišom Mihajlovićem odigrala 11 utakmica, dobila jednu, u četiri izborila remi i čak šest puta bila poražena, uz gol razliku od 4:12.
Depresivno. Ali, to je bila cijena smjene generacija.
U tom periodu, što voljom igrača, što selektora, ostali su bez Nemanje Vidića, Dejana Stankovića, Marka Pantelića, Nikole Žigića, Milana Jovanovića, Miloša Krasića i još nekih igrača, a preko noći, naročito od majskog postavljanja Mihajlovića, oslonci igre nacionalnog tima postali su igrači sa veoma malo ili uopšte bez iskustva u tom poslu - Filip Đuričić, Dušan Tadić, Matija Nastasić, Aleksandar Ignjovski, povremeno i Lazar Marković, Darko Lazović.
Brigu o mlađima i ulogu vođa ekipe preuzeli su, daleko bilo veterani, ali iskusni Branislav Ivanović (28 godina, 54 nastupa), Aleksandar Kolarov (26 godina, 35 nastupa) i Zoran Tošić (25 godina, 44 nastupa) i oni su uz Nevena Subotića (23 godine, 31 nastup) jedini u aktuelnom timu sa više od 30 igara u dresu sa nacionalnim grbom.
Već smo pisali o tome da poslije povrede Vladimira Stojkovića (29 godina, 42 nastupa) ne postoji igrač u srpskom timu koji je 2006. i 2007. godine bio u ekipi kod Havijera Klementea u dva posljednja okršaja sa Belgijom, a da su kod njih i danas u sastavu Timi Simons, Vensan Kompani, Tomas Fermalen, Danijel Van Bujten, Musa Dembele, Kevin Miralas, Nikolas Lomberts, Steven Defur...
Na putu ka Mundijalu 2014. godine u Brazilu, Mihajlović je okupio jednu od najmlađih selekcija u prosjeku i započeo paralelno i podmlađivanje i formiranje novog stila ponašanja i odnosa prema timu, ali bez da je tražio alibi u stilu "sad podmlađujemo pa ćemo jednog dana da se plasiramo na veliko takmičenje". Hrabro, selektor je rekao da će otići ako ne odvede "orlove" u Brazil.
Stoga, kako novosadskih 6:1 ne bi bio incident izvučen iz realnosti, "orlovima" je u petak u 20.30 na "Marakani" prije svega potrebna srčana podrška svakoga ko kroči na stadion, a potom i mirna glava kako se ne bi sagorilo u želji.
"Očekuje nas bitna i teška utakmica, Belgija je veoma kvalitetan tim, jedan od favorita u našoj grupi. Očekujem da uz podršku sa tribina ostvarimo pozitivan rezultat. Upoznati smo sa njihovim vrlinama i manama, ali prije svega smo skoncentrisani na našu igru", rekao je Tadić na konferenciji za medije u beogradskom hotelu "Hajat".
Na njegove riječi nadovezao se Đuričić, koji je rekao da je sve u rukama srpskih igrača.
"Ne zavisi mnogo od njih i potpuno je svejedno da li će igrati Kompani ili neće, dali će igrati Felaini ili neće. Čeka nas utakmica '11 na 11' i uvjeren sam da možemo da ispunimo cilj", istakao je Đuričić.
Nastasić je istakao da izuzetno poštuje Belgijance, ali da prije svega vjeruje u sebe i svoje saigrače.
"Nadam se da ćemo pokazati koliko vrijedimo. Razgovarao sam sa Kompanijem, oni takođe mnogo očekuju od ove utakmice, ali mi moramo da gledamo samo sebe", naglasio je Nastasić.
Trojica mladih fudbalera jasno su rekla da uoči mečeva sa Belgijom i Makdonijom ne bi prihvatili osvajanje četiri boda i da će učiniti sve da osvoje svih šest. Oni su posebno istakli značaj podrške koju dobijaju od selektora Siniše Mihajlovića i obećali da će na terenu opravdati njegovo povjerenje.
"Selektor hoće da u nas ugradi pobjednički mentalitet i da nam podigne samopouzdanje. Svakog dana poslije treninga i utakmice sve više napredujemo i bićemo još bolji", rekao je Tadić.
Đuričić je pohvalio selektorovu hrabrost da ukaže šansu mladim igračima.
"Lično mislim da je svejedno da li igrač ima 18 ili 20, odnosno 28 ili 30 godina, bitno je koliko pruža na terenu. Ovi dueli su prava prilika za nas da pokažemo koliko možemo", kazao je Đuričić.
Nastasić je rekao da se samopouzdanje stiče kroz treninge i utakmice i da je meč protiv Belgije prilika za još jednu potvrdu kvaliteta.
"Samo je važno da mi damo 100 odsto i onda se pozitivan rezultat neće dovoditi u pitanje. Idemo iz utakmice u utakmicu i svaku želimo da dobijemo", poručio je Nastasić.
Poseban adut srpskog tima trebalo bi da bude podrška pune "Marakane", a jedan od onih koji se najviše raduje tom ambijentu, svakako je Đuričić, izdanak Zvezdine omladinske škole.
"Svaka utakmica za reprezentaciju je nešto posebno, ali kao klinac sam maštao da igram na punoj 'Marakani' i to mi je svakako motiv više. Lijepo mi je bilo na 'Karađorđu' u Novom Sadu, jer sam tamo često igrao sa mladom reprezentacijom. U šustini nije važno gdje se igra, važno je da se za nacionalni tim pruži maksimum", poručio je Đuričić.
(MONDO, foto: Tanjug/Dragan Stanković, MN Press)