Kako je Stojke postao golman!

Sjećate se ove scene?

Partizan pokušava sat i nešto da postigne gol u Novom Pazaru, čini sve ali ne ide. Bliži se kraj utakmice, do posljednjeg sudijskog zvižuka ostalo je još nekoliko minuta, rezultat je i dalje 0:0.

Ako tako ostane Zvezda će prići samo na dva boda.
Prekršaj, dobra prilika za gužvu, dosuđen je "slobodnjak" za crno-bijele u zoni direktnog udarca na gol...

Odjednom svi na stadionu su u čudu, navijači oba tima, gledaoci kraj malih ekrana - ka lopti je, čak sa druge strane terena, krenuo golman Vladimir Stojković.

Riješio je "Stojke" da spasi svoju ekipu "mučenja" u Pazaru, da, ako ne mogu kolege iz napada, on pokuša da zatrese mrežu. To je već jednom učinio ove sezone, u prvom kolu, kada je iz penala pogodio protiv BSK-a. Ali, tada je pobjednik već uveliko bio riješen, a on je samo potvrdio ubjedljiv trijumf od 7:0.

Sada je sve važno, svaki bod. Bitno je postići pogodak, ali je još važnije ne primiti ga, ako čuvar mreže pogriješi u napadu, Pazarci lako mogu do prazne mreže. Zna to i zamjenik kapitena Lola Smiljanić, pa "naređuje" Stojkoviću da se vrati na mjesto koje mu pripada - među stative Partizanovog gola.

Proradio je instinkt, urođen od malena!

Instinkt golgetara, vrsnog strijelca, što je Stojković zaista i bio kada je počeo da "pika fucu" po zapadnoj Srbiji, u Mačvanskom okrugu.

Još poslije pomenute utakmice sa početka sezone protiv Borče otkrio je malu tajnu da je prvo bio napadač, pa tek onda golman. "Devetku" je kasnije sasvim slučajno zamijenio "jedinicom", pa se opet vratio u napad, da bi se konačno skrasio na poziciji koja mu je donijela slavu.

Tajnu veleobrta u ranim danima karijere, na nagovor urednika Partizanovog sajta Voje Radojevića, otkrio je "Stojke" novinarima na treningu u ponedjeljak.

"Dugo sam bio špic, bio sam krupan i visok, pa sam uvijek trenirao sa starijima. Čak sam na nekoliko turnira bio najbolji strijelac. U to vrijeme Kežman i rođeni brat Igora Duljaja su igrali za Loznici", prisjeća se Stojković.

"Ja sam imao 12-13 godina, a ekipa sa kojom sam trenirao čak sedam godina starija. Moje godišete nije imalo takmičenja, pa sam bio osuđen da sjedim na klupi kod starijih, jer je bilo nerealno da igram", nastavlja golman crno-bijelih.

"Jednom prilikom mi je prišao trener i rekao: 'Slušaj, imamo nekog golmana od koga nikad ne znamo šta da očekujemo. Ti zbog oca i brata (obojica bivši golmani) imaš taj gen, sjediš malo na klupi, pa šta bude'. Odmah sam pristao, samo da treniram. Želio sam samo da igram".

Prvi treninzi Stojkovića kao golmana su bili zanimljivi.

"Počeo sam da se bacam, nezgrapno, neškolski, ali se vidjelo da imam potencijal. Malo su me 'ložili', ali vidim ja da od toga nema ništa. Odem po svoju 'devetku' i vratim se u napad. Prođu tri-četiri mjeseca, pa opet malo među stative... Na kraju mi priđoše i rekoše: 'Daj više, opredijeli se'. Razmislio sam malo - niti branim, niti igram, isto mi je i odlučim da se 'bacim' na branjenje".

Rođeni brat Vladan i jedna video kaseta uticali su da odluka da postane golman bude konačna.

"Brat mi je poslao rukavice. Gledao sam i neku utakmicu gdje je golman bio odličan i sve se vrtilo oko njega. Tada sam shvatio da je to veoma odgovorna pozicija u timu. Kažem sebi: 'Ajde, bolje golman'. Pokojni trener me je odveo na selektive utakmice po regionima, prošao sve i stigao do Jugoslavije, do Kokovića".

Tadašnji selektor mlađih selekcija Đorđe Koković je prepoznao talenat kod Stojkovića, ali mu je, ipak, "spustio rampu" na ulasku u reprezentciju. Uslov je bio da se mladi Lozničanin preseli u veći klub.

"Koković je mom ocu preložio da to bude Partizan. Mogao je odmah da sredi transfer. Sve je bilo super, dogovor na pomolu... Brat je došao iz inostranstva i uputio se u Beograd da riješi sve oko ugovora. Uglavnom, pozvao me je iz Beograda i rekao mi da je sve završio, ali sa Zvezdom. Pitao me je da li dolazim na šta sam ja potvrdno odgovorio".

Stojković je objasnio kako je na Autokomandi skrenuo lijevo u Ljutice Bogdana.

"Krenuo sam na razgovor sa Partizanom, a završio u Zvezdi. Moj brat je prošao omladinsku školu u Zvezdi, branio je sve do prvog tima. Kada je stigao u Beograd naišao je na pokojnog Paviku (nekadašnji legnedarni fudbaler crveno-bijelih Miroslav Pavlović) i za nekoliko minuta su se sve dogovorili da dođem u Zvezdu", završio je Stojković priču o tome kako je postao golman.

Ostalo je dobro poznato.

Postao je prvi seniorski čuvar mreže koji je branio za Zvezdu i Partizan, prvi fudbaler koji je sa oba tima osvajao "duplu krunu", prvi srpski golman koji je Nijemcima odbranio penal na Svjetskom prvenstvu...

Odličan izbor Vladimire!

Mada, ko zna šta bi bilo da je ostao napadač? Ko zna šta bi bilo i da je izveo taj prekid u Novom Pazaru? Možda posljednji "vječiti derbi" ne bi imao baš toliki značaj...

(V. S, P. V. - MONDO, foto: FK Partizan)