Zamjenik kapitena Partizana kaže da nikada pred derbi nije osjetio takav nemir kao pred 144. okršaj sa Crvenom zvezdom.
Za Milana Smiljanića gorčina poraza i slast pobjede protiv najvećeg rivala nisu bili strani osjećaji prije 144. duela sa Crvenom zvezdom.
Odigrao je Lola puno "vječitih derbija" i dobro je upoznat sa kakvim izlivima emocija igrači moraju da se nose prije, za vrijeme i poslije utakmice. Sam ih je sve iskusio, od onih koji nastaju usljed nezaboravnih pobjeda, do onih koje stvaraju teški i bolni porazi.
Ali, posljednji 144. bio poseban i za njega, igrača koji je uz Sašu Ilića, Vladimira Stojkovića i Nenada Milijaša imao najviše predznanja o "vječitim derbijima".
Uprkos iskustvu koje je nosio iz prethodnih duela sa crveno-bijelima, prvi put je osjetio čudan nemir. Strah!
Nije se uplašio protivnika, ni atmosfere. Breme važnosti meča bilo je preteško i za najhrabrije. Znao je Smiljanić da će ih pobjeda promovisati u istinske heroje navijača Partizana, a poraz u tragičare, u prvu generaciju koja je uspjela da "prokocka" 11 bodova prednosti i da Zvezdi u direktnom duelu preda titulu šampiona.
Ulog je bio ogroman, a popravnog nije bilo. Na terenu su, za sat i po, morali da dokažu da su bolji.
"Derbi je imao neku posebnu draž, prvi put u životu sam se uplašio same utakmice. Bila je prevelika tenzija pred meč, osjećala se na svakom koraku, u svakoj riječi. Trudili smo se koliko možemo da se izolujemo, ali uzalud. Svi oko tebe samo pričaju o utakmici i o tome šta donosi pobjeda, a šta poraz", počeo je Lola.
Pritisak koji se danima stvarao oko "utakmice sezone" uticao je da igrači dva najtrofejnija srpska kluba sa puno grča uđu u meč. Partizan se oslobodio okova imperativa, Zvezda nije.
"Tek u drugom poluvremenu smo došli do naše igre. Zvezda je za 90 minuta praktično imala dvije polušanse, bili su to udarci iz daljine - vanserijski šut Filipa Kasalice sa 30 metara u prvom poluvremenu i Kadua iz prekida pred sam kraj meča. Zatvorili smo im sve prilaze ka našem golu", zadovoljan je Smiljanić kako su on i njegovi saigrači odigrali protiv "vječitog" rivala.
Prema njegovom mišljenju Partizan je morao da bude nagrađen. Tako je i bilo.
"Sreća prati hrabre i znao sam da ćemo biti nagrađeni. Postigli smo gol u 90. minutu i to je kruna cijele sezone. Ako izuzmemo vrlo loš period od početka aprila, mislim da smo zaslužili šampionsku titulu".
Tokom sezone igrači Partizana često su kritikovani zbog nediscipline na terenu. U najbitnijoj utakmici crno-bijeli su bili besprijekorni, bez ijednog incidenta.
"Samo mi na terenu znamo kakva je borba bila i koliko je bilo napeto. Uspjeli smo da se izdignemo iz cijelog ambijenta 'moranja', da u potpunosti nadigramo Zvezdu, u svakom segmentu igre".
Do kraja šampionata ostala su još dva kola. Partizanu je teoretski dovoljan još bod iz preostalih utakmica protiv Smedereva i Spartaka. Smiljanić nema dilemu oko toga ko je šampion.
"Za mene je sezona već završena, ne postoje procenti da se dogodi drugačiji rasplet. Nismo mogli na slađi način da obezbijedimo titulu, protiv najvećeg rivala", rekao je Lola ono sa čim se slažu svi navijači Zvezde i Partizana.
Smiljanić je dugo razmišljao o danu poslije derbija.
"Noćima sam zamišljao sebe kako se u nedjelju ujutru budim, otvaram novine i vidim da smo prvi na tabeli. Znao sam da nam je takav plasman donosio titulu. Dogodio se još ljepši scenario... Presrećan sam, kao da mi je pao kamen sa srca".
Ljepši kraj utakmice nije mogao da zamisli - gol Jojića u 90. i lijepa odbrana Stojkovića u 96. minutu.
"Postići gol protiv Zvezde u 90. za titulu je nešto najljepše. To nije bila sreća, već zasluga za sve što smo pružili na terenu, pogotovo u drugom dijelu. Bilo mi je jako bitno da pobijedimo, iako je za nas i remi bio dobar rezultat. Titula sa neriješenim derbijem ne bi imala takvu draž".
Partizan je kao na nekoliko prethodnih derbija napadao i stvarao šanse i promašivao. Kazna za propuštene prilike nije stigla.
"Saša (Ilić) i ja smo poslije propuštenih prilika prokomentarisali da mogu da nas kazne. Nismo pričali da ćemo da primimo gol, već da budemo oprezniji. Odgledali smo snimak i zaključili da smo u sve duele ulazili jače, sa većom željom. Borili smo se kao da smo igrali za neku značajniju titulu".
Njegov dobar prijatelj iz Crvene zvezde Nikola Petković često je bio u sukobu sa igračima Partizana. Više van terena.
"Čuo sam se sa Nikolom, pričali smo i na terenu i van njega. Takav je sport, dok se jedni raduju, drugi tuguju, On mi je priznao da smo bili bolji i mislim da je to vidio svako normalan", podvukao je Smiljanić.
(V. S, P. V - MONDO, foto: FK Partizan)