Mostarski fudbalski klub osnovan je na današnji dan 1922. godine kao Radnički sportski klub Velež.
Klub iz Mostara dobio je ime po obližnjoj planini Velež, a tokom svoje istorije dva puta je osvojio Kup Maršala Tita - 1981. godine pobjedom nad Željezničarem (3:2) i pet godina kasnije trijumfom nad zagrebačkim Dinamom (3:1).
Na evropskoj sceni, "rođeni" su najviše dogurali 1975. godine kada su igrali u četvrtfinalu Kupa UEFA. Eliminisali su Spartak, Rapid i Derbi Kaunti, a ispali od Tventea ukupnim rezultatom 2:1.
Zbog rata u Bosni i Hercegovini, Velež više ne igra na stadionu "Pod Bijelim brijegom" već u Vrapčićima.
A počelo je sve 1922. godine u Mostaru gdje nije postojao nijedan legalni radnički klub, organizacija, društvo, ili udruženje.
Sekretar OK KPJ, Gojko Vuković, dolazi na ideju da se osnuje legalno sportsko društvo. Nakon svih priprema 26. juna 1922. godine na jednoj poljani kod Sjevernog logora, gdje su ranije trenirali igrači RŠK Omladina, sastali su se inicijatori za osnivanje radničkog sportskog kluba, prenio je klupski sajt Veleža.
Osnivačkom sastanku prisustvovalo je petnaestak ljudi. Oni su posjedali na poljani, tražeći oskudni hlad jer je sunce nemilosrdno peklo i pržilo. Tom prilikom pročitana su pravila kluba, koja su i jednoglasno usvojena.
Još prilikom diskusije o pravilima kluba, bilo je riječi o imenu novoformiranog sportskog kolektiva. Bilo je više predloženih imena: Radnički, Napredak, Sloga, Borac, Jednakost, Iskra, Jedinstvo, Zvijezda ali nijedno ime nije prihvaćeno.
Nekoliko predlagača imena kluba, dobili su direktivu da izaberu ime koje ne bi bilo kompromitujuće, a sa druge strane bilo je vezano za Mostar. Zbog toga se oni nisu složili sa predloženim imenima.
Tada je neko predložio da se klub nazove Hum, po obližnjem brdu, a drugi Hercegovina, ali prijedlog nije usvojen. „Kako se ona planina zove?“, neko je od prisutnih upitao i pokazao u pravcu Velikog kuka.
„Ono je Veliki kuk, a iza njega planina Velež“, odgovorio je Anđelko Vlaho.
„Zašto klub ne nazovemo Velež?“, upitao je onaj koji se raspitivao za ime planine.
Vjerovatno je to bio Lazar Radić, grafički radnik koji nije rođen u Mostaru, pa zbog toga nije znao ime planine. Prisutni su se ćutke pogledali, dok neko od njih nije glasno izrazio svoju saglasnost: „Slažem se !“, ostali su prihvatili prijedlog.
Tako je novoformirani klub, koji je u praksi nastavio djelovanje RŠK Omladina dobio i ime: „Radnički sportski klub Velež“.
Ubrzo nakon odluke o imenu kluba, izabrani su članovi Uprave: Anđelko Vlaho - predsjednik, Ranko Slijepčević - podpredsjednik, Borivoje Janjoš - prvi sekretar, Ljubomir Basta - drugi sekretar, Rudolf Beltram - blagajnik, Ljubo Zrimšek i Ljubo Pavić - članovi Nadzornog odbora, Mihajlo Cvetković, Milan Pavić i Bogdan Tepčić - odbornici, te Lazar Radić - kapiten.
Pored pobrojanih, među predlagačima nalazili su se potpisi i Save Medana, Milana Rajkovića, Marka Vučijaka, Ante Štambuka i Joze Miličevića.
Sljedeće godine u upravu kluba ulaze pripadnici Komunističke partije Jugoslavije. Te 1923. je donesena odluka da boja dresova bude crvena, a da na grbu bude zvijezda petokraka.
Velež prvi put 1929. godine postaje prvak Mostara. Iste godine, nakon uvođenja šestojanuarske diktature veliki broj igrača i članova uprave je odvedeno u zatvor, te je rad Veleža privremeno obustavljen. Rad kluba se ubrzo obnavlja, u klub ulaze članovi KPJ koji nisu pod prismotrom policije. Velež je ponovo najbolji u Mostaru 1930, ‘33. i ’35, a ’36 već ima 3500 članova, koji plaćaju članarinu.
Godinu dana nakon početka Drugog svjetskog rata, nakon utakmice Velež - Crna Gora (Podgorica), dolazi do dvodnevnih antirežimskih demonstracija. Drugog septembra gradska vlast zabranjuje Veležov rad. Uprava donosi odluku da se arhiva i osvojeni trofeji sakriju, što je učinio član uprave Mešak Ćumurija, koji je ubijen za vrijeme rata, te zakopani pehari nisu do danas pronađeni. I 1941. godine fašisti su takođe zabranili rad Veleža. Veliki broj igrača i članova uprave učestvovao je u Narodno-oslobodilačkom ratu, što u partizanima što kao ilegalci. U toku rata život je izgubilo 77 igrača i 21 članova uprave Veleža. Devetorica su proglašena narodnim herojima. Poslije oslobođenja, klub je obnovljen.
Od tada do danas, klub je iznjedrio mnogo sjajnih fudbalera i trenera među kojima su neki stekli status legendi "rođenih" - Muhamed Mujić, Sulejman Rebac, Salem Halilhodžić, Ivan Ćurković, Vlado Zelenika, Aleksandar Ristić, Džemal Hadžiabdić, Boro Primorac, Franjo Đidić, Žarko Barbarić, Marijan Kvesić, Enver Marić, Franjo Vladić, Duško Bajević, Vahid Halilhodžić, Blaž Slišković, Slavko Njeguš, Dragan Okuka, Adnan Međedović, Vladimir Skočajić, Avdo Kalajdžić, Goran Jurić, Sead Kajtaz, Semir Tuce, Predrag Jurić, Vladimir Gudelj, Meho Kodro, Sergej Barbarez...
(MONDO)