Svaki razgovor sa Lukom Milivojevićem na pripremama Zvezde, najčešće se svodi na pitanje "Da li ideš?" i odgovor "Još sam tu". Toga nema ovdje.
Sve koji su krajem juna i početkom jula zbog Crvene zvezde doputovali u Terme Čatež najviše je interesovalo da li će Luka Milivojević, jedan od najboljih igrača srpskog vicešampiona, napustiti klub.
Svakodnevna nagađanja oko njegovog (ne)ostanka u klubu, odlaska sa priprema u Sloveniji i puta u Brisel na pregovore nisu ga poremetila. Naprotiv, ostao je miran i nasmijan.
"Nemam problem sa tim pričama, najavama... Imam dosta 'čvrstu' glavu i pripremljen sam na sve. I na odlazak i na ostanak. Svaki trening odradim maksimalno jer volim klub i volim ovo što radim. Uživam u fudbalu", izjavio je Milivojević na početku intervjua za MONDO, u kome neće biti priče o Anderlehtu.
O Zvezdi hoće, jer je to neizbježno.
Iako je rođen 7. aprila 1991. godine, talentovani zadnji vezni već spada među starije igrače crveno-bijelih. "Da li je ovo neki mladi tim na pripremama?", naglas su pitali pojedini gosti hotela dok su u prolazu posmatrali povratak ekipe Slaviše Stojanovića sa treninga.
Mnogi sadašnji saigrači navijali su "do juče" za mladog Kragujevčanina sa tribina (ili atletske staze), radovali se njegovom pobjedonosnom golu u jesenjem derbiju i tugovali zbog proljećne kapitulacije Crvene zvezde u Humskoj.
"To su mladi momci koji ulaze u prvi tim i neophodno je davati im savjete. Naravno da gledaju starije igrače, među kojima sam ja, iako sam mlad. Oni nemaju na koga da se ugledaju nego na nas... Ako mi treniramo slabije i oni će, sigurno".
Priznaje da svoje prve seniorske pripreme, u Radu, dobro pamti.
"Kada sam iz Kragujevca došao na Banjicu morao sam da se ugledam na starije i slušao sam ih i radio sve što se od mene i očekivalo, nosio lopte i čunjeve... Nisam baš uživao (smijeh). To mi je malo teže padalo, ali svako mora da prođe to".
Kao jedan od najboljih igrača Zvezde i on spada među fudbalere koje klinci vide kao uzore čim potrče za loptom. Doduše, ne stavljaju na zidove njihove postere kao prije, ali postavljaju slike omiljenih igrača na pozadine telefona, "kače" ih kao profilne na društvenim mrežama...
Čije je on postere skupljao?
"Kao mali sam 'zakačio' list 'Tempo' i kupovao ga zbog postera. Najviše sam imao slika igrača Zvezde, a pojedinačno Dejana Stankovića. Njega bih sada izdvojio, pošto sam tada bio baš mali i nisam znao da ću se baviti fudbalom, da ću igrati na istoj poziciji kao on... On mi je od malena bio omiljeni igrač".
Zanimljivim spletom okolnosti, kao mali je i sreo svog omiljenog igrača u Kragujevcu, mada ga tom prilikom nije upoznao.
"Imao sam pet godina i bio sam u bolnici kao mali, jer sam pao u obdaništu i povrijedio stomak. Otac me je izvukao već trećeg dana i tada sam prvi put vidio nekog velikog igrača, Zvonka Milojevića. Imam sliku sa njim od tog dana, slikali smo se u Kragujevcu ispred kafane. Tada je baš vodio sa sobom dva klinca, od kojih je jedan bio Dejan Stanković... Otac mi je pričao da je Miloje tada pričao za Stankovića da je čudo", sjeća se Milivojević.
Na prvi pomen nekih upečatljivijih detalja iz svog odrastanja, vezista Crvene zvezde odgovara da dobro pamti "premotavanje" velikih utakmica svog kluba sa početka devedesetih godina.
"Gledao sam sve velike Zvezdine utakmice. Na primjer, Zvezda - Bajern sam odgledao sto puta, kada je bilo 2:2, u Beogradu. I to sam cijelu utakmicu odgledao mnogo puta i gledao sam finale Kupa šampiona u Bariju. Nisam kao polufinale, ali jesam dosta puta. Preglede najvažnijih da ne pričam".
YouTube snimke posvećene Crvenoj zvezdi pominje i kada priča o svojoj pripremi za utakmice. Na svom Facebook profilu sakupio je više od 1.500 prijatelja i priznaje da pogleda motivacione klipove koje mu navijači pošalju.
"Prije važnih utakmica odem na YouTube i gledam snimke Zvezdinih pjesama. Navijači prave dosta dobrih snimaka, šalju nam i na naše stranice. Imam taj jedan Facebook profil, ponekad uđem i pogledam te motivacione klipove, koje odgledam pa se malo 'naložim' i jedva čekam da počne utakmica (smijeh)".
Šta tada najčešće sluša? Navijačke pjesme crveno-bijelih. Da li gleda nešto osim Zvezdinih utakmica i klipova? DA - filmove sa Al Paćinom u glavnoj ulozi.
"Omiljen mi je glumac, baš mi se sviđa kako glumi".
U kojim filmovima?
"'Kum', 'Karlitov put', 'Skarfejs'..."
Koji bi lik bio u "Kumu"?
"Ja, inače, ne bih bio mafijaški bos, ali bih bio Majkl. Jedino je on ostao živ (smijeh)", priznaje Kragujevčanin.
Svako ko drži do sebe odgledao je "Kuma", pa zna na šta je sve najmlađi brat Korleone bio spreman u borbi za moć. Da li bi i Luka u borbi za ostvarivanje ciljeva gazio "preko mrtvih"?
Na primjer, engleski novinari zapitkivali su Novaka Đokovića i Anu Ivanović na početku karijera da li bi za trofej na Vimbldonu prodali dušu, pojeli kuče...
"Pa dobro, ne znam baš da li bih baš to uradio... Kučiće ne bih davio ni za šta na svijetu, ali ne mogu sada da se sjetim stvari koje bih se odrekao, pa makar to bio i takav, najveći uspjeh", odgovorio je i još jednom, nepovratno, odveo razgovor u smjeru ka Crvenoj zvezdi.
"Bez obzira na to, meni bi, zaista, najviše značila titula sa Crvenom zvezdom. To je moj najveći san i sve bih mijenjao za nju, da znam da ću je uzeti. Naravno, pričamo o sportskoj i fudbalskoj strani...", dodao je na kraju razgovora.
Na putu ka sobi ponovo je stao na vrata hotela i uz osmijeh pozdravljao okupljene novinare, riječima: "Još sam ovdje", "Nisam otišao"...
"Obavezno se prekrstim"
"Nemam nijedan ritual. Mnogi izlaze desnom nogom na teren, prekrste se...
Jednom prilikom mi je moj sveštenik Nikola iz Kragujevca rekao da uvijek pred utakmicu ne bi trebalo da mi bude teško da se prekrstim jer je to znak da me Bog čuva. To mi nije ritual, samo savjet koji sam prihvatio".
(Mladen Šolak izvještač MONDA iz Slovenije)