Oko Bojana Krkića se već dugo diže velika prašina.
Prvo je plijenio igrama u mlađim kategorijama Barselone, zatim je postao najmlađi prvotimac u istoriji kluba, pa najmlađi strijelac...
A onda je postao predmet "rata". Srbi su ga htjeli u svojoj reprezentaciji, Španci u svojoj. Dilema je riješena 10. septembra kada je sa 18 godina debitovao za "crvenu furiju" protiv Jermenije.
Njegov otac Bojan senior je u razgovoru za "Novosti" prepričao sljed događaja.
"Jeste, neka šansa je postojala da zaigra za Srbiju, ali objektivno nikad nije bila realna. Prvi put tema je načeta dok je Zoran Filipović bio direktor reprezentacija u FSS. Poslije sam na Evropskom juniorskom prvenstvu u Belgiji sreo Zvezdana Terzića i Milovana Đorića. Rekao sam im da su, objektivno, šanse veoma male jer je Bojan već igrao za sve mlađe kategorije Španije i logično je bilo da nastavi istim putem".
Čak je i Radomir Antić, kada je postavljen za selektora "orlova" najavio da će se boriti za supertalentovanog igrača Barselone.
"Jeste, zvao je, bio je vrlo korektan. Rekao je da zna koliko bi takva odluka bila teška. Jednostavno, poručio nam je da ako se predomislimo vrata reprezentacije Srbije ostaju otvorena za Bojana... Veoma poštujem Srbiju. To je moja zemlja, ali za Bojana je Španija, ipak, bila prioritet", zaključio je Bojan senior.
Junak priče poručuje da, bez obzira što je od starta želio da nosi dres "crvene furije", uvijek navija za Srbiju.
"To pitanje se ne postavlja. Uvijek kada igra reprezentacija Srbije, u bilo kom sportu, navijam za nju! Isto tako navijam za Novaka, Anu i Jelenu kada igraju na turnirima"...
Bojan junior ne govori srpski jezik.
"Do šeste-sedme godine pričao sam dobro srpski, jer sam provodio ljeta kod babe i dede u Paraćinu. Ali, otkad je tata počeo da radi kao skaut Barselone mnogo je manje kod kuće. Sa mamom sam govorio katalonski, u klubu katalonski i španski, tako da je srpski potisnut. Kada bih proveo mjesec dana u Srbiji opet bih progovorio".
Na pitanje da li je imao idola, odgovara:
"Volio sam Patrika Klajverta. Igrao je u napadu kao i ja, imao je izvanrednu tehniku, dobar dribling, lako je davao golove"...
Barsina "jedanaestica" je kolekcionar dresova.
"Imam dresove Kežmana dok je bio u Čelsiju, Drogbe, Kristijana Ronalda, Raula, Vilje, Dragutinovića, Krstajića... Mislim da imam oko 100 dresova".
O dresu Igora Duljaja postoji posebna anegdota.
Kada je prije pet godina Barselona igrala protiv Šahtjora, mali Bojan je zamolio oca da ga odvede u hotel u kome su bili Ukrajinci jer je htio da upozna Igora Duljaja.
Duljaj mu je poklonio svoj dres. Nedavno, pred utakmicu istih rivala u Donjecku, Duljaj je pozvao Krkića seniora i poručio:
"Reci sinu da samo sa mnom može da promijeni dres".
(MONDO)