Starica koja živi za Zvezdu

Sportski komentatori često koriste već pomalo otrcanu frazu da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali da to ipak nije daleko od istine pokazuje primjer jedne 82-godišnjakinje iz Prijedora, koja voli Crvenu zvezdu više nego išta!

Iako najtrofejniji klub u bivšoj Jugoslaviji trenutno prolazi kroz jedan od najtežih trenutaka u istoriji, a čelnici i treneri odlaze i dolaze, ljubav njegovih navijača ne blijedi.

Među njima je i baka Jela Sladaković, osamdesetvogodišnja veteranka iz Prijedora koja vatreno prati crveno-bijele već punih 30 godina.

"Teško je mojoj Zvezdi sad. U velikim je problemima. Nadam se da će se iskusniji igrači, koji su zaradili mnogo novca u inostranim klubovima, okupiti i pomoći mladim igračima", započinje svoju priču za MONDO baka Jela, sigurno jedna od najstarijih simpatizera Zvezde i veliki poznavalac sportskih dešavanja, pokraj koje bi se vjerovatno postidjeli mnogi pripadnici mlađih generacija.

Kad igra Zvezda kod baka Jele se zna red. Tada u kuću "ni pod razno" ne smiju Grobari, a daljinski upravljač je uvek u njenim rukama da pojača "do daske" kada Zvezda postigne gol.

"Nekad dođu gosti da gledaju sa mnom, ali ipak najviše volim da gledam sama. Kad Zvezda pobjeđuje onda sam najsrećnija, ne moram ništa da jedem cio dan, a kad gubi skupim se i tugujem, ali i dalje je volim", priznaje 82-godišnjakinja iz Prijedora.

"Za Zvezdu navijam od davne 1979. godine, kada sam počela da čuvam djecu od brata. Najlepše mi je bilo kad smo dobili televizor u boji i kad sam vidjela igrače u crveno-bijelim dresovima. I kad je Zvezda igrala, ko nije navijao za nju, nije mogao da gleda televiziju", tvrdi baka Jela.

Simpatična starica sjeća se svih važnijih utakmica koje je odigrala Zvazda kao i igrača koji su stasali i proslavili se u ovom klubu, a za sve one koji nose crveno-bijeli dres kaže da su posebni.

"Ma, Zvezdini igrači su uvijek bili najbolji. Oni igraju na dva terena, i na fudbalskom i na privatnom. Samo sinove prave. Pa vidite Sinišu Mihajlovića koliko sinova ima! Još malo pa će imati i svoj klub", u šali kaže Jela, nabrajajući igrače koji su obilježili zlatne periode ovog beogradskog kluba.

Utakmice svog omiljenog kluba, baka Jela ne može uvijek da gleda, jer nema direktnih televizijskih prenosa, ali kaže da se snalazi kako stigne. Ponekad gleda kod komšija ili rođaka, ponekad sluša prenose preko radija, ali uvijek je informisana o dešavanjima u Zvezdi pokazujući nam novine sa člancima o crveno-bijelima.

"Ne gledam sve, ali uvijek pamtim utakmicu kad je Zvezda pokorila Evropu i cio svet. Kad nisam eksplodirala od sreće i pala sa kauča kad je Darko Pančev dao gol sa bijele tačke. To vam ne mogu opisati, to morate doživjeti", prisjeća se baka Jela trijumfa Crvene zvezde u finalu Kupa evropskih šampiona u Bariju 1991. godine.

Ova vitalna starica malo toga želi u devetoj deceniji života, ali jedan san joj je, kaže, ostao neostvaren.

"San mi je da odem na Marakanu i da pogledam jednu utakmicu Crvene zvezde, ali u mojim godinama to je teško", kaže baka Jela i dodaje da bi išla gledati svoj omiljeni klub kad bi ponovo došao u Banjaluku.

"Dok se to ne desi, moliću se da Zvezda što prije izađe iz krize i vrati se na stare staze slave", kaže baka Jela, uz opasku da će voljeni klub ubuduće gledati mnogo češće, zahvaljujući satelitskoj anteni koju je nedavno dobila na poklon.
Kad ne igra njen omiljeni klub, baka Jela voli da pogleda utakmice inostranih liga, a omiljena joj je engleska Premijer liga.

"Najljepši fudbal igraju, a volim ih dodatno jer u Mančesteru igra i Nemanja Vidić. Gledala sam skoro i utakmicu Čelsija i Barselone. Da sam bila na terenu, sigurno bih udarila onog sudiju Ovreba koliko je oštetio Čelsi!", kaže za MONDO temperamentna starica koja je zagazila već u devetu deceniju života.

Baka Jela je veliki ljubitelj i poznavalac i drugih sportova. Tenis, košarka, rukomet, boks, nema tog sporta u kojem ova vitalna Prijedorčanka ne zna da imenuje bar jednog igrača.

Vrlo često sat joj je navijen da zvoni kad se igraju utakmice u kasnim terminima ili kad je u pitanju boks. A kad ne može da prati sport preko televizije, baka Jela "aktivira" svoje spoljne saradnike.

"Noleta (Đokovića) pratim kad god stignem, i ako ne mogu da gledam njegov meč, pozovem snaju u Novom Gradu, pa mi ona javi", kaže baka Jela.

(Danijela Babić, MONDO)