Došli su u Inter iz iste države, u isto vrijeme, imali su iste uslove, ali jedan je ušao u istoriju, a drugog se rijetko ko u Evropi i sjeća.
Istog dana, prije 19 godina, Havijer Zaneti i Sebastijan Ramber promovisani su u igrače Intera.
Dvojica Argentinaca bili su prve kupovine novog predsjednika Masima Moratija. Jedan je tokom 19 godina na "Meaci" postao legenda kluba, a drugi... Da li ga se iko uopšte i sjeća?
Sebastijan Paskval Ramber promovisan je u igrača Intera 5. juna 1995, kada i njegov sunarodnik i vršnjak Havijer Zaneti.
Prvi je doveden kao "zvučno" pojačanje, pošto je u statistici već imao upisanu titulu argentinske Klausure sa Independijenteom, kao i nekoliko nastupa i golova u dresu nacionalnog tima. Drugi je stigao kao perspektivni 22-godišnji desni bek, kojeg je Morati primjetio gledajući snimak sa utakmice reprezentacije Argentine do 23 godine i, zapravo, fokusirajući se na Arijela Ortegu.
Pored većeg iskustva od šest mjeseci starijeg Zanetija, na Ramberovoj strani bio je i pedigre. Njegov otac Anhel Ramber takođe je bio fudbaler. Igrao je za Lanus, Olimpik Lion i Avinjon, a tokom 60-ih godina prošlog vijeka upisao je i pet nastupa za reprezentaciju Francuske (uz jedan pogodak).
Sudbina se, međutim, poigrala sa mladim napadačem...
Sebastijan Ramber je u Inter došao sa velikim očekivanjima, pod nadimkom "Aviončić" zbog načina na koji je proslavljao golove - trčeći prema korner zastavici sa raširenim rukama, ali nije uspio da upiše jedan jedini minut u crno-plavom dresu!
VIDEO
"Pascualito" ili "L'Avioncito", kako ga zovu u Argentini, u Italiju je stigao sa povredom koljena, ne toliko ozbiljnom da bi prošao ljekarske preglede, ali dovoljnom da bi morao nazad u domovinu na jednomjesečni tretman oporavka. Uz to, imao je nesreću da u istom prelaznom roku Inter angažuje Pola Insa i Roberta Karlosa. Pošto je u Italiji tada bilo dozvoljeno da za utakmicu mogu da budu prijavljena samo trojica stranaca, jedan je morao da "visi". Činilo se da će, kao neko sa najmanjom reputacijom, Zaneti biti taj, ali uporni "Il trattore" (Traktor) imao je drugačije mišljenje...
Pol Inse je "morao" da igra pošto je došao iz Mančester junajteda kao uveliko dokazan igrač, Roberto Karlos je stigao iz Palmeirasa i već na debiju postigao golčinu kojom je "kupio" mjesto u timu. Zaneti je vrijednim radom i sigurnim partijama na terenu zaslužio mjesto startera, koje je do kraja karijere gubio jedino u slučaju ozbiljne povrede.
"Mnogi su mislili da ću biti pozajmljen nekom drugom klubu, jer je moje ime bilo najmanje 'zvučno' tog ljeta. Ramber je dobijao mnogo veću pažnju medija, a na televiziji se redovno prikazivao sjajan gol koji je postigao protiv Boke Juniors (video iznad). Roberto Karlos, iako manje poznat široj javnosti, bio je jedan od najperspektivnijih igrača svjetskog fudbala, a Ins je već bio svima poznat zbog svojih partija u Mančester junajtedu. Zaneti? Za sve – potpuno nepoznat", prisjećao se Argentinac u svojoj autobiografiji objavljenoj 2009. godine pod naslovom "Kapiten i džentlmen".
Ramber je tako ostavljen da se oporavlja, međutim, kada je bio spreman da zaigra – već je bilo kasno. Mjesto u napadu obezbijedili su iskusniji Marko Branka i Mauricio Ganc, a uveliko se radilo na dovođenju Nvanka Kanua i Ivana Zamora. Poslije njih stigli su i Ronaldo i Alvaro Rekoba... Mijenjali su se i treneri, od Otavija Bjankija, preko Luisa Suareza do Roja Hodžsona. Nikome Ramber nije bio zanimljiv...
Argentinac je 2006. pozajmljen Saragosi, gdje se očekivalo da će mu biti lakše da se privikne na evropski stil života i fudbala. Jeste u Španiji postigao nekoliko golova, međutim, to nije bilo dovoljno da povrati povjerenje čelnika Intera. Ubrzo se vratio u domovinu i zaigrao za Boku Juniors, pa River Platu sa kojom je osvojio nekoliko trofeja, ali njegov doprinos tome nije bio krucijalan. Golovi su postizani tek "na kašičicu", povremeno...
"Aviončić" se 2000. vratio u Independijente, a godinu dana kasnije pokušao je da "oživi" karijeru još jednim odlaskom u Evropu. Dogovor je postignut sa grčkim Iraklisom, ali je i on bio "kratkog daha". Ramber se opet vratio u domovinu, u Arsenal de Sarandi, a poslije neuspjelog pregovora sa škotskim Hartsom, 2003. odlučio je da "okači kopačke o klin".
U kom smjeru će se kretati karijere dvojice vršnjaka koji su istovremeno došli u Inter, Zanetija i Rambera, možda je najbolje primjetio novinar "Bličer riporta", Aleks Dajmond, u svom tekstu o Sebastijanu Ramberu.
Kao prilog postavio je dvije fotografije sa promocije mladih Argentinaca (naslovnu ovog teksta i onu koja slijedi). Zaneti na obje djeluje samouvereno, kao neko ko tačno zna gdje je i sa kojim ciljem došao. Za razliku od njegovog, Ramberov pogled negdje luta, djeluje zbunjeno i pomalo izgubljeno.
Tome je možda doprinijelo i to što je veliki uticaj u karijeri ovog napadača imala njegova majka. Rano je, sa 11 godina, ostao bez oca.
"Moj otac je igrao fudbal 11 godina u Francuskoj i sigurno bi mi mnogo pomogao u karijeri. Ovako, sve dugujem svojoj majici Normi. Uvijek me je bezuslovno podržavala, što je veoma bitno u fudbalu. Kod kuće sam stalno bio okružen ženama, pošto imam dvije sestre dosta starije od mene... Ali, kada sam došao u Italiju, tamo sam bio sam. Tamo sam naučio da donosim važne odluke i budem nezavisan", pričao je Ramber 2008. za argentinski "El Grafiko".
Po okončanju igračke karijere, Ramber se posvetio trenerskom poslu, međutim, i tu je prošao slično kao na terenu. Počeo je kao pomoćnik Ramonu Dijazu u Klub Americi i San Lorencu, a potom je sam predvodio drugoligaša Aldosivi. Svega par mjeseci...
Za to vrijeme, Havijer Zaneti je od malo poznatog 22-godišnjeg Argentinca u Italiji postao "Il capitano".
(MONDO, foto: Twitter/filippomricci)