Nekadašnji reprezentativac SR Jugoslavije, as PSV Ajndhovena i Sevilje, sada trener i stručni konsultant belgijske nacionalne televizije, u svojoj drugoj kolumni za MONDO osvrnuo se na neuspeh Engleske i Španije.
Rizikovaću kritike nakon prve rečenice: Roj Hodžson je ovog ljeta napravio dobar posao za engleski fudbal, i vjerujem da će za nekoliko godina dobiti pohvalu šire javnosti za to.
Jeste, Engleska je fudbalska velesila, ne znam da li je ikada ispadala u prvoj rundi Mundijala a naročito ne, nakon dva poraza u prva dva kola. Ali je činjenica i da je selektor Gordog Albiona počeo da sprovodi smjenu generacija što je svakom treneru nezahvalan posao a Engleska je vjerovatno najteža sredina za to. Birao je dobro, napravio dobru atmosferu timu, nagovijestio veliki potencijal ovog tima.
Nigdje tradicija i kult igrača nisu tako izraženi kao u kolijevci fudbala. Nigdje nema toliko tabloida koji ne opraštaju ako im izostavite njihovog kandidata. Na sve to, tu su i stare
zasluge velikih asova jedne odlične generacije. Roj Hodžson je imao hrabrosti da počne podmlađivanje na najvećem fudbalskom takmičenju. Iskustvo koje iz Brazila nose buduće vedete Gordog Albiona vrlo lako može biti presudno za uspjeh na sledećem velikom turniru.
Uz sve to, na osnovu reakcija igrača, potvrđen je trenerski ugled Hodžsona kao “figure oca” - niko iz ekipe nije imao zamjerki na njega. Čak ni kada je u pitanju sama igra, selektoru Engleske ne može gotovo ništa da se zamjeri. Englezi, u najmanju ruku, u prvom kolu nisu bili slabiji od Italije. Da ne idemo dalje. Ni protiv Urugvaja nisu bili u podređenom položaju.
Potvrdila se samo njihova stara boljka u centru. Najbolji halfovi u Premijer ligi su stranci. Hodžson mora da nađe taj nedostajući kvalitet za velike rezultate. Bez obzira na sve, meni je žalosno što jedne Engleske nema u drugoj rundi. Naročito zbog nekih pomaka koji su mali u određenim elementima igre. Ne pamtim kada su Englezi ovako presingovali...
Ipak, uprkos rejtingu ove reprezentacije, ne smijemo da zaboravimo da Engleska na Mundijal u Brazilu nije stigla kao favorit. Za razliku od Španije.
Potpuno druga je priča sa Furijom. Nisam očekivao da ponove rezultat od prije četiri godine, ali prolaz bar do četvrtfinala jesam. Kada je riječ o podmlađivanju selekcije, Španci već kasne, mada je jasno da nijedan od asova ove velike ekipe nije preko noći zaboravio da igra. Problem je očigledno bio druge prirode, a ja mislim da je loša forma ove selekcije bila posledica iscrpljenosti svih glavnih igrača dugom i sezonom koja je donijela previše superteških mečeva. Ne zaboravimo da su dva španska kluba igrala u fnalu Lige šampiona. Furija je imala najmanje vremena za pripreme a njeni igrači najmanje vremena za oporavak od teške sezone.
Mislim da je problem Španije bio i u neuklopivosti Dijega Koste u “tiki-taka” igru. Njemu je potreban prostor, brža igra... Pri tom, odavno Furija ne igra onaj “tiki-taka” koji je podarila svijetu prije šest godina. Bez obzira na neslavan kraj ove generacije, vjerujem da nema čovjeka koji voli fudbal koji nije zahvalan Špancima na onome što su nam podarili ovom selekcijom. Malo je ekipa u istoriji fudbala koji mogu da se porede sa ovim timom.
Kada govorimo o Špancima, moramo da imamo u vidu i to da im sreća uopšte nije bila naklonjena protiv Holandije, a na ovakvim turnirima uvijek dođe dan kada vam treba fortuna u jedrima da bi prežvjeli. Furiji je taj dan stigao već u prvom meču a onda je išao duel sa spektakularnim Čileom.
Ovaj osvrt na dva najveća takmičarska razočarenja dosadašnjeg dijela Mundijala, završiću još jednim specifičnim utiskom. Šampionat u Brazilu donio je uzbudljiv fudbal, neočekivano atraktivne predstave. Čak i ekipe koje prave prilično grešaka imale su sjajan ritam, doprinosile bogatom sadržaju utakmica.
Izuzetak je samo Grčka. Igru Helena je veoma teško gledati svih 90 minuta. Sigurno Fernando Santos bolje od mene zna čime raspolaže u timu, i da li bi, da igra malo otvorenije gubio mečeve sa dva-tri gola razlike. Ali, Grci treba da znaju da onaj podvig koji su napravili osvajanjem prvenstva Evrope neće ponoviti u narednih sto godina.
Remiji u mečevima koje svi žele da zaborave nemaju neku težinu. Šta znači nastup na Mundijalu bez velikog rezultata ako ne odigrate nijednu utakmicu koja će se pamtiti!?
Velike igre i uzbudljivi mečevi se pamte. Nije svejedno šta nudite publici na ovakvim turnirima...
Jeste, Engleska je fudbalska velesila, ne znam da li je ikada ispadala u prvoj rundi Mundijala a naročito ne, nakon dva poraza u prva dva kola. Ali je činjenica i da je selektor Gordog Albiona počeo da sprovodi smjenu generacija što je svakom treneru nezahvalan posao a Engleska je vjerovatno najteža sredina za to. Birao je dobro, napravio dobru atmosferu timu, nagovijestio veliki potencijal ovog tima.
Nigdje tradicija i kult igrača nisu tako izraženi kao u kolijevci fudbala. Nigdje nema toliko tabloida koji ne opraštaju ako im izostavite njihovog kandidata. Na sve to, tu su i stare
zasluge velikih asova jedne odlične generacije. Roj Hodžson je imao hrabrosti da počne podmlađivanje na najvećem fudbalskom takmičenju. Iskustvo koje iz Brazila nose buduće vedete Gordog Albiona vrlo lako može biti presudno za uspjeh na sledećem velikom turniru.
Uz sve to, na osnovu reakcija igrača, potvrđen je trenerski ugled Hodžsona kao “figure oca” - niko iz ekipe nije imao zamjerki na njega. Čak ni kada je u pitanju sama igra, selektoru Engleske ne može gotovo ništa da se zamjeri. Englezi, u najmanju ruku, u prvom kolu nisu bili slabiji od Italije. Da ne idemo dalje. Ni protiv Urugvaja nisu bili u podređenom položaju.
Potvrdila se samo njihova stara boljka u centru. Najbolji halfovi u Premijer ligi su stranci. Hodžson mora da nađe taj nedostajući kvalitet za velike rezultate. Bez obzira na sve, meni je žalosno što jedne Engleske nema u drugoj rundi. Naročito zbog nekih pomaka koji su mali u određenim elementima igre. Ne pamtim kada su Englezi ovako presingovali...
Ipak, uprkos rejtingu ove reprezentacije, ne smijemo da zaboravimo da Engleska na Mundijal u Brazilu nije stigla kao favorit. Za razliku od Španije.
Potpuno druga je priča sa Furijom. Nisam očekivao da ponove rezultat od prije četiri godine, ali prolaz bar do četvrtfinala jesam. Kada je riječ o podmlađivanju selekcije, Španci već kasne, mada je jasno da nijedan od asova ove velike ekipe nije preko noći zaboravio da igra. Problem je očigledno bio druge prirode, a ja mislim da je loša forma ove selekcije bila posledica iscrpljenosti svih glavnih igrača dugom i sezonom koja je donijela previše superteških mečeva. Ne zaboravimo da su dva španska kluba igrala u fnalu Lige šampiona. Furija je imala najmanje vremena za pripreme a njeni igrači najmanje vremena za oporavak od teške sezone.
Mislim da je problem Španije bio i u neuklopivosti Dijega Koste u “tiki-taka” igru. Njemu je potreban prostor, brža igra... Pri tom, odavno Furija ne igra onaj “tiki-taka” koji je podarila svijetu prije šest godina. Bez obzira na neslavan kraj ove generacije, vjerujem da nema čovjeka koji voli fudbal koji nije zahvalan Špancima na onome što su nam podarili ovom selekcijom. Malo je ekipa u istoriji fudbala koji mogu da se porede sa ovim timom.
Kada govorimo o Špancima, moramo da imamo u vidu i to da im sreća uopšte nije bila naklonjena protiv Holandije, a na ovakvim turnirima uvijek dođe dan kada vam treba fortuna u jedrima da bi prežvjeli. Furiji je taj dan stigao već u prvom meču a onda je išao duel sa spektakularnim Čileom.
Ovaj osvrt na dva najveća takmičarska razočarenja dosadašnjeg dijela Mundijala, završiću još jednim specifičnim utiskom. Šampionat u Brazilu donio je uzbudljiv fudbal, neočekivano atraktivne predstave. Čak i ekipe koje prave prilično grešaka imale su sjajan ritam, doprinosile bogatom sadržaju utakmica.
Izuzetak je samo Grčka. Igru Helena je veoma teško gledati svih 90 minuta. Sigurno Fernando Santos bolje od mene zna čime raspolaže u timu, i da li bi, da igra malo otvorenije gubio mečeve sa dva-tri gola razlike. Ali, Grci treba da znaju da onaj podvig koji su napravili osvajanjem prvenstva Evrope neće ponoviti u narednih sto godina.
Remiji u mečevima koje svi žele da zaborave nemaju neku težinu. Šta znači nastup na Mundijalu bez velikog rezultata ako ne odigrate nijednu utakmicu koja će se pamtiti!?
Velike igre i uzbudljivi mečevi se pamte. Nije svejedno šta nudite publici na ovakvim turnirima...