Proslavljeni fudbaler sarajevskog Željezničara Nikola Nikić razočaran je suđenjem na Svetskom prvenstvu u Brazilu. Za MONDO piše šta ga je najviše "pogodilo" do sada, a komentariše i premijerni nastup BiH.
Duel Nigerije i Bosne i Hercegovine u drugom kolu Svjetskog prvenstva nije obilježio ni nesuđeni strijelac Edin Džeko, ni kapiten "zmajeva" Emir Spahić, ni strijelac gola Piter Odemvingi, nego novozelandski sudija Piter O'Liri.
Mogli smo ovaj meč riješiti u svoju korist da je priznat Džekin gol, koji je bio potpuno regularan i sve bi bilo drugačije. Ali...
FIFA je uvela određene novine, neka svoja pravila. Sudija nosa onu kredu, špriceve,
kao djeca u vrtiću, a u onakvim situacijama dešavaju se propusti, umjesto da se pregleda snimak i vidi da je poništen čist gol. Kasnije prizna pogodak protivniku, a očigledno je bio prekršaj i zbog svega toga izgubiš utakmicu.
Glavni sudija ispoštovao je svog pomoćnika. Međutim, cijeli svijet vidio je da nema govora o ofsajdu. I sad zamislite da smo poveli 1:0. Teško je sada govoriti šta bi bilo kad bi bilo, ali mi ne pričamo tu da li je gol regularan ili ne. Gol je čist kao suza.
Ja nisam ni znao da se na Novom Zelandu igra fudbal. Ipak, FIFA mora da udovolji cijelom svijetu, ali Svjetsko prvenstvo nije mjesto na kojem trebaju da sude arbitri koji nemaju iskustva suđenja jakih mečeva.
Na utakmici sa Argentinom nedostajalo nam je sreće. Primili smo nesrećno (auto)gol na početku utakmice, kasnije je Mesi postigao drugi. Argentina je na krilima fudbalera Barselone odigrala sve tri utakmice, a ni protiv Irana i Nigerije nije pokazala ništa posebno.
Teško je na turnirskom takmičenju igrati sve tri utakmice na istom nivou, u kontinuitetu. Svidjela mi se igra u trećem meču, protiv Irana. Nakon ove pobjede siguran sam da imamo kvalitet i da možemo očekivati uspjeh na sljedećim takmičenjima. Iako nismo prošli grupu, tvrdim da Nigerija, Iran, pa i Argentina nisu kvalitetniji od nas, odnosno nisu to pokazali u duelima sa našom reprezentacijom. Smatram da je malo nedostajalo da izborimo plasman među 16 najboljih.
Pape je uradio odličan posao, i da se ja pitam, ostao bi selektor. Cilj je bio da nas odvede na veliko takmičenje, što je i uspio. Ono što je bitno je da imamo kontinuitet, napravili smo "kostur" ekipe i možemo očekivati dobre rezultate u budućnosti ko god da bude sjedio na klupi.
Ali, nas je tri miliona selektora, koji sve znamo. Uvijek će se naći neko sa zamjerkama prema treneru ili selektoru. Lako je nama sjediti u fotelji i gledati utakmicu, ali treba znati koliki je pritisak dole, na terenu. Uvijek će biti onih koji će reći zašto Pape nije stavio ovoga, zašto onoga, zašto Džeko nije odigrao ovako, Ibišević onako...
Na veliko takmičenje nismo uspjeli da se plasiramo 20 godina. Sada smo otišli u Brazil, odigrali tri korektne utakmice, ali i sam plasman na Svjetsko prvenstvo veliki je rezultat i niko nam ništa ne može prigovoriti. Istina, ostaje žal što nismo prošli grupu, a mogli smo.
U čitavoj državi imamo jedan stadion koji zadovoljava UEFA i FIFA standarde. Imamo tri terena sa vještačkom travom, od kojih je jedan onaj kod Banjaluke, kojeg je odnijela poplava. Pa mi smo napravili svjetsko čudo odlaskom na Mundijal!
Treba izvuću pouke iz svega ovoga. Prvi put igrali smo na Svjetskom prvenstvu, još u
Brazilu, na Marakani i moramo biti prezadovoljni.Uvjeren sam da su svi naši igrači dali svoj maksimum. Jedini igrač od kojeg sam očekivao da pokaže više je Senad Lulić. Od mladih igrača istakao bih Muhameda Bešića, koji me je oduševio trkom i borbenošću. Takođe, vidio sam i da Tino-Sven Sušić ima kvalitet, ima u sebi ono nešto Papetovo i vrlo je interesantan igrač.
Velika stvar za našu reprezentaciju, a to mi se veoma svidjelo, jeste mentalna stabilnost.
Većina ekipa nakon onakvog gola protiv Argentine pale bi na psihološkom planu. Slično se desilo i protiv Nigerije sa kapitenom Emirom Spahićem, koji je nakon primljenog gola odigrao odlično.
Džeko i Ibišević igrali su kako se od njih očekuje, iako se neki neće složiti sa mnom. Edin je odigrao 80-ak utakmica ove godine, sigurno je bio i umoran. Ipak, postigao je gol i imao dvije velike šanse, mada će mnogi reći kako Džeko ne trči dovoljno. Starije generacije sjetiće se legendarnog Gerda Milera. Nikada u životu nije napravio sprint od 30 metara, a postigao je "hiljadu golova". Džeko nije tip Nikole Nikića, Edina Bahtića ili Nikole Vujevića pa da trči non-stop. Mi moramo da prilagodimo našu igru Džeki, jer mi nemamo krila koja će da naprave deset, petnaest centaršuteva tokom utakmice.
Po meni, momci su odigrali odlično. Nismo razočarali i mislim da igrači, članovi stručnog štaba i ljudi iz saveza mogu hodati uzignute glave. Mi sportisti volimo da kažemo da uvijek može bolje. Može, ali mnoge kockice trebaju da se slože da se ostvari dobar rezultat.
Ali, idemo dalje, Svjetsko prvenstvo nastavlja se i bez naše reprezentacije.
Smatram da Mundijal nikada nije bio izjednačeniji. Ima tu četiri, pet reprezentacija koje bi mogle do titule, poput Njemačke, Holandije, Belgije, Brazila i Argentine... Ali, odlično igraju i Meksiko, Urugvaj, Kolumbija i Čile i zaista je teško prognozirati ko će biti novi svjetski prvak.
Jedino sam siguran da će do kraja biti još mnogo iznenađenja...
Mogli smo ovaj meč riješiti u svoju korist da je priznat Džekin gol, koji je bio potpuno regularan i sve bi bilo drugačije. Ali...
FIFA je uvela određene novine, neka svoja pravila. Sudija nosa onu kredu, špriceve,
kao djeca u vrtiću, a u onakvim situacijama dešavaju se propusti, umjesto da se pregleda snimak i vidi da je poništen čist gol. Kasnije prizna pogodak protivniku, a očigledno je bio prekršaj i zbog svega toga izgubiš utakmicu.
Glavni sudija ispoštovao je svog pomoćnika. Međutim, cijeli svijet vidio je da nema govora o ofsajdu. I sad zamislite da smo poveli 1:0. Teško je sada govoriti šta bi bilo kad bi bilo, ali mi ne pričamo tu da li je gol regularan ili ne. Gol je čist kao suza.
Ja nisam ni znao da se na Novom Zelandu igra fudbal. Ipak, FIFA mora da udovolji cijelom svijetu, ali Svjetsko prvenstvo nije mjesto na kojem trebaju da sude arbitri koji nemaju iskustva suđenja jakih mečeva.
Na utakmici sa Argentinom nedostajalo nam je sreće. Primili smo nesrećno (auto)gol na početku utakmice, kasnije je Mesi postigao drugi. Argentina je na krilima fudbalera Barselone odigrala sve tri utakmice, a ni protiv Irana i Nigerije nije pokazala ništa posebno.
Teško je na turnirskom takmičenju igrati sve tri utakmice na istom nivou, u kontinuitetu. Svidjela mi se igra u trećem meču, protiv Irana. Nakon ove pobjede siguran sam da imamo kvalitet i da možemo očekivati uspjeh na sljedećim takmičenjima. Iako nismo prošli grupu, tvrdim da Nigerija, Iran, pa i Argentina nisu kvalitetniji od nas, odnosno nisu to pokazali u duelima sa našom reprezentacijom. Smatram da je malo nedostajalo da izborimo plasman među 16 najboljih.
Pape je uradio odličan posao, i da se ja pitam, ostao bi selektor. Cilj je bio da nas odvede na veliko takmičenje, što je i uspio. Ono što je bitno je da imamo kontinuitet, napravili smo "kostur" ekipe i možemo očekivati dobre rezultate u budućnosti ko god da bude sjedio na klupi.
Ali, nas je tri miliona selektora, koji sve znamo. Uvijek će se naći neko sa zamjerkama prema treneru ili selektoru. Lako je nama sjediti u fotelji i gledati utakmicu, ali treba znati koliki je pritisak dole, na terenu. Uvijek će biti onih koji će reći zašto Pape nije stavio ovoga, zašto onoga, zašto Džeko nije odigrao ovako, Ibišević onako...
Na veliko takmičenje nismo uspjeli da se plasiramo 20 godina. Sada smo otišli u Brazil, odigrali tri korektne utakmice, ali i sam plasman na Svjetsko prvenstvo veliki je rezultat i niko nam ništa ne može prigovoriti. Istina, ostaje žal što nismo prošli grupu, a mogli smo.
U čitavoj državi imamo jedan stadion koji zadovoljava UEFA i FIFA standarde. Imamo tri terena sa vještačkom travom, od kojih je jedan onaj kod Banjaluke, kojeg je odnijela poplava. Pa mi smo napravili svjetsko čudo odlaskom na Mundijal!
Treba izvuću pouke iz svega ovoga. Prvi put igrali smo na Svjetskom prvenstvu, još u
Brazilu, na Marakani i moramo biti prezadovoljni.Uvjeren sam da su svi naši igrači dali svoj maksimum. Jedini igrač od kojeg sam očekivao da pokaže više je Senad Lulić. Od mladih igrača istakao bih Muhameda Bešića, koji me je oduševio trkom i borbenošću. Takođe, vidio sam i da Tino-Sven Sušić ima kvalitet, ima u sebi ono nešto Papetovo i vrlo je interesantan igrač.
Velika stvar za našu reprezentaciju, a to mi se veoma svidjelo, jeste mentalna stabilnost.
Većina ekipa nakon onakvog gola protiv Argentine pale bi na psihološkom planu. Slično se desilo i protiv Nigerije sa kapitenom Emirom Spahićem, koji je nakon primljenog gola odigrao odlično.
Džeko i Ibišević igrali su kako se od njih očekuje, iako se neki neće složiti sa mnom. Edin je odigrao 80-ak utakmica ove godine, sigurno je bio i umoran. Ipak, postigao je gol i imao dvije velike šanse, mada će mnogi reći kako Džeko ne trči dovoljno. Starije generacije sjetiće se legendarnog Gerda Milera. Nikada u životu nije napravio sprint od 30 metara, a postigao je "hiljadu golova". Džeko nije tip Nikole Nikića, Edina Bahtića ili Nikole Vujevića pa da trči non-stop. Mi moramo da prilagodimo našu igru Džeki, jer mi nemamo krila koja će da naprave deset, petnaest centaršuteva tokom utakmice.
Po meni, momci su odigrali odlično. Nismo razočarali i mislim da igrači, članovi stručnog štaba i ljudi iz saveza mogu hodati uzignute glave. Mi sportisti volimo da kažemo da uvijek može bolje. Može, ali mnoge kockice trebaju da se slože da se ostvari dobar rezultat.
Ali, idemo dalje, Svjetsko prvenstvo nastavlja se i bez naše reprezentacije.
Smatram da Mundijal nikada nije bio izjednačeniji. Ima tu četiri, pet reprezentacija koje bi mogle do titule, poput Njemačke, Holandije, Belgije, Brazila i Argentine... Ali, odlično igraju i Meksiko, Urugvaj, Kolumbija i Čile i zaista je teško prognozirati ko će biti novi svjetski prvak.
Jedino sam siguran da će do kraja biti još mnogo iznenađenja...