Nikola Nikić po završetku 20. Mundijala piše o Brazilu - reprezentaciji za koju je uvijek navijao, zatim o Argentini, "malim" selekcijama koje su prijatno iznenadile, Mesiju...
Od 1966. godine gledam fudbal. Kada nije igrala Jugoslavija na Svjetskom prvenstvu, navijao sam za Brazil. Sada, kada je ispala Bosna i Hercegovina, opet sam bio uz Brazil. Ali ovo što se desilo organizatoru Mundijala je bruka, neviđena. Nevjerovatno je da Brazil u dvije odlučujuće utakmice primi deset komada, a postigne jedan!
U istoriji fudbala niko nije napravio lošiju reprezentaciju nego Luis Felipe Skolari. Neshvatljivo je da još ima obraza da kaže da ne želi da ode sa klupe, ali je to kasnije ipak učinio. Plašim se da u sljedećih deset, petnaest godina neće uspjeti da se oporave od ovog šoka.
Svjetsko prvenstvo nikada nije bilo izjednačenije. Velika je šteta što su u prvom krugu ispali Španija, Italija, Engleska, Portugalija, pa i Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Sigurno da bi Mundijal bio mnogo interesantniji sa ovim reprezentacijama u završnici. Žao mi je što Bosna i Hercegovina nije dogurala dalje. Imali smo kvalitet da prođemo grupu, ali nismo uspjeli.
Po prikazanoj igri, Njemačka je sasvim zasluženo trijumfovala. Iako možda "panceri" nisu pokazali vrhunski kvalitet, osim duela sa Brazilom, koji se desi jednom u 100, 200 godina. Imali su konstantu u igri za razliku od drugih reprezentacija, spremili se najbolje i na kraju stigli do "boginje".
Argentina se provukla u finale, sasvim nezasluženo. U finalu su odigrali možda i bolje od Njemačke, imali tri, četiri zicera, ali nisu dali gol. Kao da im se osvetilo za ranije utakmice, koje su pobjeđivali sa jednim golom razlike.
Bilo je i onih reprezentacija koje su prijatno iznenadile, poput Čilea, Kostarike, Kolumbije, Meksika, Urugvaja... Da Luis Suarez nije počeo da grize po terenu, daleko bi "urusi" dogurali. Takođe, Holandija je odigrala veoma disciplinovano, nisu izgubili niti jednu utakmicu, a završili su na trećem mjestu.
Ono što me je razočaralo je odluka FIFA da Mesiju da zlatnu loptu. Pa njega samog je bilo sramota kada su ga proglasili za najboljeg igrača turnira. Mesi je pošten i korektan momak. Vidjelo se koliko mu je neprijatno kada je primao nagradu, prop'o bi u zemlju. Odigrao je daleko ispod svojih mogućnosti. Ja ga u polufinalu nisam ni vidio. U finalu je napravio jedan šprint od 30 metara, kasnije ga nije bilo do 60. minuta. Vjerovatno je bio i iscrpljen od silnih utakmica u dresu Barselone. Ali, sve je to marketinški trik, biznis, lakrdija nad lakrdijama.
U istoriji fudbala niko nije napravio lošiju reprezentaciju nego Luis Felipe Skolari. Neshvatljivo je da još ima obraza da kaže da ne želi da ode sa klupe, ali je to kasnije ipak učinio. Plašim se da u sljedećih deset, petnaest godina neće uspjeti da se oporave od ovog šoka.
Svjetsko prvenstvo nikada nije bilo izjednačenije. Velika je šteta što su u prvom krugu ispali Španija, Italija, Engleska, Portugalija, pa i Bosna i Hercegovina i Hrvatska. Sigurno da bi Mundijal bio mnogo interesantniji sa ovim reprezentacijama u završnici. Žao mi je što Bosna i Hercegovina nije dogurala dalje. Imali smo kvalitet da prođemo grupu, ali nismo uspjeli.
Po prikazanoj igri, Njemačka je sasvim zasluženo trijumfovala. Iako možda "panceri" nisu pokazali vrhunski kvalitet, osim duela sa Brazilom, koji se desi jednom u 100, 200 godina. Imali su konstantu u igri za razliku od drugih reprezentacija, spremili se najbolje i na kraju stigli do "boginje".
Argentina se provukla u finale, sasvim nezasluženo. U finalu su odigrali možda i bolje od Njemačke, imali tri, četiri zicera, ali nisu dali gol. Kao da im se osvetilo za ranije utakmice, koje su pobjeđivali sa jednim golom razlike.
Bilo je i onih reprezentacija koje su prijatno iznenadile, poput Čilea, Kostarike, Kolumbije, Meksika, Urugvaja... Da Luis Suarez nije počeo da grize po terenu, daleko bi "urusi" dogurali. Takođe, Holandija je odigrala veoma disciplinovano, nisu izgubili niti jednu utakmicu, a završili su na trećem mjestu.
Ono što me je razočaralo je odluka FIFA da Mesiju da zlatnu loptu. Pa njega samog je bilo sramota kada su ga proglasili za najboljeg igrača turnira. Mesi je pošten i korektan momak. Vidjelo se koliko mu je neprijatno kada je primao nagradu, prop'o bi u zemlju. Odigrao je daleko ispod svojih mogućnosti. Ja ga u polufinalu nisam ni vidio. U finalu je napravio jedan šprint od 30 metara, kasnije ga nije bilo do 60. minuta. Vjerovatno je bio i iscrpljen od silnih utakmica u dresu Barselone. Ali, sve je to marketinški trik, biznis, lakrdija nad lakrdijama.