Nekadašnji defanzivac crno-bijelih i reprezentativac Bugarske za naš portal evocirao uspomene iz Partizana, zagrebačkog "Maksimira", ali i napomenuo da će tim iz Humske na proljeće pokazati pravu sliku u Superligi Srbije.
Predrag Pažin je rođeni Hercegovac, Nevesinjac, Srbin, "partizanovac" i Bugarin, koji je štošta prošao u igračkoj karijeri, ali mu je najdraži dio njegovog fudbalskog puta vezan za Beograd i Partizan.
"U Partizanu sam proveo 4,5 godine, s crno-bijelima sam dva puta bio šampion države, tri puta pobjednik Kupa Jugoslavije. Kad pomislim na Partizan, to je ono čega se sjećam, a o negativnostima ne mislim jer ih je bilo vrlo malo", počeo je Pažin priču za naš portal.
Kao i sve ljubitelje crno-bijelih boja, pogodila ga je eliminacija Partizana iz Lige Evrope iako je beogradski klub praktično zakoračio u "evropsko proljeće", ali je gol Augzburga u 90. minutu ugasio te nade.
Najvatreniji navijači su kao najvećeg krivca označili "odlazeću" Upravu, javnost je s druge strane "pikirala" trenera Ljubinka Drulovića, a kapiten Saša Ilić žestoko "kritikovao" Partizanovu "djecu"... Međutim, Pažin je odgovornost za neuspjeh "ravnomjerno" rasporedio.
"Nema pojedinačne odgovornosti u timskom sportu. Svi su krivci! U fudbalu je tako, pojedinac u klubu nije važan već cijeli klub. Nije u redu da se optužuje samo trener Drulović, samo igrači ili samo rukovodstvo. Svi treba da podnesu da su dijelom krivi za neuspjeh", dodao je Pažin.
Osim ispadanja iz Lige Evrope, koja je mogla da "spasi" sezonu crno-bijelih, Partizan je vjerovatno odigrao najgoru jesen u istoriji srpskog prvenstva pošto jedino zahvaljujući promjeni sistema takmičenja, Crvena zvezda nije već postala šampion.
"Ne znam šta se dešava sa igrama u domaćem šampionatu, ne pamtim da se ovako nešto dešavalo u Partizanu bar u novijoj istoriji, ali nadam se i uvjeren sam da će se na proljeće crno-bijeli probuditi i pokazati svoju pravu sliku".
Na pomen najvećeg rivala, Pažin se potom prisjetio svojih iskustava sa "vječitih" derbija.
"Odigrao sam negdje oko 15 'vječitih' derbija i protiv Crvene zvezde imam pozitivan skor. Izgubio sam samo četiri utakmice, a u jednom od derbija, mislim 103. po redu na 'Marakani' postigao sam gol za izjednačenje", uz osmijeh je istakao Pažin sjećajući se meča odigranog 10. marta 1996.godine. Tada je Zvezda vodila golom Nebojše Krupnikovića iz penala, a poslije Pažinovog pogotka, Partizan je preokrenuo i na kraju slavio rezultatom 2:3.
Većina ljubitelja fudbala iz Nevesinja, odakle je rodom Pažin, vatreni su navijači Crvene zvezde, čak postoji i organizovana grupa "Delija" koja posjećuje praktično sve mečeve crveno-bijelih i u Beogradu i na gostovanjima, pa nas je zanimalo da li je i Pažin među njima.
"Ne, ne želim da se neko uvrijedi, ali nisam bio navijač Zvezde. Takođe, u svom Nevesinju nikad nisam imao neke probleme zbog činjenice da sam igrao u Partizanu. Čak je pokojni Goran Ivković-Kusac (vođa Delija iz Hercegovine) često dolazio kod mene u Beograd, gledao naše treninge".
NISAM SE PLAŠIO NA "MAKSIMIRU"
Pažin je takođe bio učesnik istorijske revanš utakmice prvog kola kvalifikacija za Ligu šampiona protiv zagrebačkog Dinama (5:0) odigranog 30. jula 1997. godine u "užarenoj" atmosferi maksimirskog stadiona.
"Bilo mi je užasno teško da gledam utakmicu sa klupe, igrao sam u prvom susretu u Beogradu (1:0) i imao sam veliku želju da zaigram i u revanšu. Na žalost nisam dobio priliku. Sjećam se da je bila prava fudbalska atmosfera, pun stadion 'Maksimir', ali straha nije bilo. Barem, sa moje strane".
Iz srpske prestonice ga je fudbalski put odveo u Levski iz Sofije, gdje je poslije samo jedne polusezone pozvan u nacionalni tim Bugarske, koji je ubrzo i prihvatio.
"Igrao sam za SR Jugoslaviju u nezvaničnim utakmicama i kad je poslije transfera u Bugarsku uslijedio poziv da zaigram za njihovu selekciju, otputovao sam u Beograd da razgovaram sa tadašnjim čelnicima Saveza. Pitao sam ih da li računaju na mene u budućnosti, a kada sam dobio odgovor da ne mogu garantovati da ću biti pozivan u 'plave', vratio sam se u Bugarsku i prihvatio poziv FS Bugarske, dobio državljanstvo i započeo da igram".
S obzirom da je SR Jugoslavija posljednji put na Evropskom prvenstvu nastupala 2000. godine u Holandiji i Belgiji, Pažin je svjestan da je uz Zlatomira Zagorčića i Zorana Jankovića, jedan od posljednjih srpskih fudbalera koji je nastupao na šampionatima "Starog kontinenta".
"Znam za to. Poslije EURO 2004 u Portugalu oprostio sam se od reprezentacije Bugarske, Janković je igrao još jedan ciklus kvalifikacija, i kad smo mi prestali da igramo sve je bilo drugačije. Do danas Bugari ne mogu da se kvalifikuju ni na jedno veliko takmičenje, bilo Svjetsko ili Evropsko prvenstvo".
Po okončanju igračke karijere u kojoj je osim Partizana i Levskog nastupao za Kocaelispor, Spartak Pleven, Guoan, Šahtjor, Šendong i Lokomotivu, posvetio se trenerskom pozivu.
"Radio sam kao trener u Trećoj ligi Bugarske od 2011 do 2014. godine. Do prije mjesec dana sam vodio drugoligaša Lokomotivu iz Mezdre u kojoj sam završio igračku karijeru. Međutim, zbog loše finansijske situacije sam napustio klub. Trenutno sam bez angažmana, čekam ponudu, ali s obzirom da posjedujem samo UEFA A, a ne UEFA PRO licencu, to mi pravi malu smetnju. Zato sljedeće godine planiram i to da završim i onda se okušam u nekom od prvoligaških klubova", zaključio je Pažin.
