Milanski derbi, duel Milana i Intera, jedan je od najvećih evropskih i svjetskih gradskih fudbalskih okršaja. Donosimo vam najzanimljivije činjenice od 1909. do danas u vezi sa "utakmicom svih utakmica" u prestonici Lombardije.
U srcu Lombardije, u sjevernoj Italiji, smještena je prestonica ove regije - Milano, drugi po veličini grad na Apeninskom poluostrvu.
Osim čuvene Milanske skale, centra svjetske mode i brojnih građevina koje oduzimaju dah, glavni grad okruga Milano poznat je i po dva fudbalska kluba.
U čast jednog od najbitnijih obilježja grada Milana, statue Bogorodice na vrhu Duoma, najpoznatije milanske katedrale, duel najvećih klubova ovog grada, Milana i Intera, nazvan je "Derbi dela Madonina" (it. Madonnina - mala Bogorodica).
Priča kreće 10. januara 1909. godine, kada su "crveno-crni" i "crno-plavi" odmjerili snage prvi put.
Deceniju ranije, osnovan je Milan, a klupske boje, crvena i crna, podarile su mu nadimak "rosoneri". Devet godina kasnije, dakle 1908, osnovan je i gradski rival Inter, koji je za razliku od starijeg "brata" u svojim redovima nastojao da ima igrače iz drugih država, a ne samo Italije, po čemu je i dobio "internacionalno" ime.
Dakle, 1909. godine stekli su se uslovi za odigravanje prve zvanične utakmice, koja je označila početak suparništva dvije milanske strane, koje traje do danas.
Istina, ovi rivali krajem 1908. odigrali su meč u finalu Kjaso Kupa, kada je Milan slavio 2:1, ali tada se nije radilo o takmičarskom meču.
U okviru Italijanskog fudbalskog prvenstva (preteča Serije A), Milan je bio bolji i meč riješio u svoju korist rezultatom 3:2 u tom prvom derbiju, ali već naredne godine Interisti su uzvratili udarac. I to na pefektan način!
Inter je u oba derbija slavio ubjedljivo. Prvo u gostima 5:0, a zatim i pred svojim navijačima 5:1.
"Nerazuri" su sezonu okončali na prvom mjestu, a zatim protiv drugoplasiranog Pro Verćelija u plej-ofu dokazali da su najjači na Apeninima. Deklasirali su rivala, koji je branio trofej, više nego ubjedljivo 10:3 i osvojili prvu titulu.
Godine koje će uslijediti ne bi se mogle zamisliti bez dva milanska kluba.
Ukupno su Inter i Milan kombinovano osvojili 36 prvenstvenih titula (oba po 18), a samo je Juventus ispred sa 31 (odnosno 33, ako se računaju i one dvije oduzete nakon afere "Kalčopoli" 2006. godine).
I u Kupu Italije, "rosoneri" i "nerazuri" imali su mnogo uspjeha. Inter je osvojio sedam pehara, a Milan dva manje. Kada se tome dodaju i trofeji u Evropi (Milan sedam puta šampion Starog kontinenta, Inter tri puta), te pehari u Ligi Evrope i Superkupu Evrope, jasno je o kakvim gigantima se radi.
No, vratimo se gradskom derbiju.
Prvenstvene "utakmice svih utakmice" u prestonici mode igrane su do sada 189 puta, računajući Seriju A i Prvenstvo Italije.
Zbirno, gradski rivali odigrali su 220 utakmica ako se dodaju dueli u Kupu Italije, Superkupu Italije, Ligi šampiona i prvenstvu Alta Italija (nacionalno prvenstvo tokom Drugog svjetskog rata, tačnije sezona 1943/44. koju italijanski savez ne priznaje).
Na tih 220 utakmica, za nijansu uspješniji je Inter sa 78 pobjeda, Milan ima dvije manje, uz 66 remija, te gol-razliku 299:297 u korist "nerazura".
Razlika je nešto izraženija u prvenstvenim mečevima. Inter je slavio 70 puta, Milan 62, dok je 57 utakmica okončano bez pobjednika (gol-razlika 272:253).
Osim zvaničnih mečeva, gradski rivali odigrali su još 71 prijateljski susret, tako da se ukupna brojka međusobnih odmjeravanja snaga približava 300. duelu (za sada 291).
Andrej Ševčenko najbolji je strijelac u istoriji "Derbija dela Madonina" sa 14 golova.
Legendarni ukrajinski golgeter dres Milana nosio je 244 puta, te postigao 127 pogodaka. Slijedi ga Đuzepe Meaca sa 13, koji je nastupao za oba tima. Ipak, većinu golova (12) dao je noseći "crno-plavi" dres.
Treće mjesto, sa po 11 golova, dijele Gunar Nordal (Milan) i Ištvan Njerš (Inter).
Za ljubitelje brojki, dodajmo da je meč sa najviše pogodaka odigran 6. novembra 1949. godine, kada je Inter savladao Milan 6:5.
Već pomenuti duel iz 1910. kada je Inter slavio 5:0 najubjedljiviji je trijumf "nerazura", dok je novija istorija zapamtila debakl Interista iz 2001. godine. Milan je kao gost deklasirao gradskog rivala 6:0.
Velika borba milanskih rivala vođena je 60-ih godina prošlog vijeka. Inter predvođen Sandrom Macolom stao je na crtu Milanu i njegovoj zvijezdi Đaniju Riveri.
Uživali su tada svi u gradu Milanu.
Te godine, osim sjajnih međusobnih utakmica i domaćih pehara, donijele su i evropski trofeje - "rosonera" 1963. godine, dok se Inter revanširao osvajanjem tadašnjeg Kupa šampiona (danas Liga šampiona) u naredne dvije sezone.
Rivalstvo je nastavljeno i u nacionalnom timu Italije. Koliki suparnici su bili Macola i Rivera govori i podatak da u dresu "azura" nisu mogli igrati zajedno, tako da se nerijetko dešavalo da jedan drugom budu zamjena.
Dvije decenije kasnije, primat je preuzeo Milan. Sjajne generacije "rosonera" od kasnih 80-ih do sredine 90-ih često se ističu kao najbolje u istoriji kluba. Predvođeni trenerom Arigom Sakijem i holandskim triom Markom van Bastenom, Rudom Gulitom i Frankom Rajkardom, 1989. još jednom su pokorili Evropu.
Milanova dominacija, ne samo u Evropi, nego i na "Čizmi", donijela je četiri domaća i tri trofeja u Kupu šampiona, dok je Inter početkom 90-ih morao da se zadovolji sa dva osvojena Kupa UEFA.
"Nerazuri" su tako od 1989. pričekali na titulu sve do 2006. godine, kada su od Juventusa, koji je izbačen u Seriju B zbog namještanja utakmica, prigrabili njihov trofej. Posao im je kasnije bio olakšan jer je iz istog razloga Milan kažnjen oduzimanjem bodova.
Predvođeni Robertom Manćinijem, Interisti su suvereno stigli do titule sa čak 22 boda više od drugoplasirane Rome. Godina 2007. bila je uspješna i za Milan, koji je u finalu Lige šampiona porazio Liverpul 2:1 i sedmi put poveo se na krov kontinenta.
Uslijedio je oporavak od velike afere, a italijanski fudbal polako je počeo da staje na noge.
Inter je ovu situaciju iskoristio da se učvrsti na vrhu, a dominacija je potrajala do sezone 2009/10. kada su "nerazuri" postali prvi italijanski klub sa "tripletom" - tri osvojena trofeja u jednoj sezoni (Liga šampiona, Serija A i Kup Italije).
Veliki udio u fenomenalnim rezultatima imao je portugalski stručnjak Žoze Murinjo. "Posebni" je odradio sjajan posao na klupi, te vratio osmijehe, ali i trofeje na "Đuzepe Meacu".
Sezonu kasnije, Milan je, predvođen Zlatanom Ibrahimovićem na tereni i Masimilijanom Alegrijem na klupi, vratio "skudeto" u svoje vitrine. Bila je to posljednja titula prije početka šestogodišnje dominacije Juventusa.
Uslijedile su godine koje su donijele brojna razočaranja, loše rezultate, još lošije plasmane, te debakl u sezoni 2014/15. kada je Inter sezonu u Seriji A završio na osmom mjestu, Milan dvije stepenice niže, pa su prvi put nakon 60 godina gledaoci u Milanu ostali bez evropskih utakmica.
Danas, stanje je drugačije nego ranije. Milanski derbi pomalo je izgubio italijanski šmek, te dobio prefiks "kineski", s obzirom da su oba kluba u vlasništvu kineskih sponzora.
U tekućem prvenstvu, Inter je u odličnom meču u okviru osmog kola slavio 3:2, dok im se Milan revanširao u Kupu Italije, kada je nakon produžetaka eliminisao gradskog rivala 1:0 i plasirao se u polufinale, gdje će igrati protiv Lacija.
Inter je aktuelno prvenstvo počeo izuzetno dobro, jedno vrijeme bio i lider, ali u posljednjih nekoliko kola nije na očekivanom nivou. S druge strane Milan, uprkos brojnim ulaganjima i pojačanjima, daleko je od vrha ne samo evropskog, nego i italijanskog fudbala.
Ipak, ostaje nada da će rivali iz jednog od najljepših italijanskih gradova uskoro stati na noge, jer nema jake Serije A bez Intera i Milana...