Navršava se 20 godina od (neodigrane) utakmice Dinamo Zagreb - Crvena zvezda, koja je simbolički označila početak raspada bivše Jugoslavije.
Meč na stadionu Maksimir trebalo je da bude derbi, u kojem će biti rješeno pitanje novog prvaka države.
Ispostavilo se da su nacionalne i vjerske tenzije, koje su ubrzano narastale u čitavoj zemlji, u tom trenutku bile važnije od sportskih motiva.
Na dan utakmice u Zagreb je iz Beograda doputovala grupa od oko 2.500 navijača Crvene zvezde, koji su se u gradu odmah sukobili sa pripadnicima organa reda i protivničkim pristalicama.
Ulične tuče i lomljenje izloga dvaju navijačkih grupa bili su samo uvertira za mnogo žešći sukob na stadionu, koji su u direktnom televizijskom prenosu mogli da prate gledaoci širom zemlje.
Zvezdini navijači, smješteni na južnoj tribini stadiona, poslije verbalnih sukoba i nacionalističkih prozivki, probili su ogradu u želji da se obračunaju sa publikom na istočnoj tribini.
Uslijedio je stampedo najvatrenijih navijača Dinama, Bed blu bojsa, koji su sa sjeverne tribine provalili na teren. Uvidjevši da su se stvari otele kontroli, policija je počela da tuče izgrednike.
Narednog dana objavljen je bilans nereda - 193 povrijeđena (od čega 117 policajaca), 20 krivičnih i 60 prekršajnih prijava.
Najupečatljivija slika koja je tog dana poslata iz Zagreba u svijet bio je nasrtaj kapitena Dinama Zvonimira Bobana, koji se zaletio i šutnuo policajca Refika Ahmetovića na sredini terena.
"Napad Bobana na policajca odredio je put kojim će Jugoslavija ubrzo krenuti", ocijenio je nekadašnji fudbaler "modrih" i kasnije selekor Hrvatske Zlatko Kranjčar.
Sam Ahmetović je, prisjećajući se tih trenutaka, rekao kako su ga kolege nagovarale da repetira pištolj i puca u Bobana, ali je on to odbio, gledajući kako trener Dinama Josip Kuže odvodi razjarenog fudbalera u svlačionicu.
Boban je kasnije pričao kako je "samo reagovao na nepravdu" i kako je to uradio "kao čovjek sa nacionalnim dignitetom".
Zbog tog poteza Fudbalski savez Jugoslavije kaznio je Bobana sa devet mjeseci neigranja, a selektor "plavih" Ivica Osim odlučio da ga ne vodi na Svjetsko prvenstvo u Italiji.
Zanimljivo je da je FSJ dvije kontrolne utakmice za odlazak na Mundijal, protiv Holandije i Španije, zakazao upravo u Zagrebu, samo dvije sedmice nakon tog incidenta. Tada su se prvi put u istoriji jugoslovenski fudbaleri suočili sa činjenicom da im domaća publika zviždi i navija za protivnika.
Mnogi akteri vjerovatno najčuvenijeg susreta Dinama i Crvene zvezde tek kasnije su shvatili pozadinu incidenta koji je samo "dolio ulje na vatru" u ionako vrlo zapaljivoj atmosferi u državi.
"Mislim da je cio taj slučaj bio politički montiran. Na toj utakmici praktično je počeo raspad jednog sistema i države", smatra tadašnji centarfor crveno-bijelih Darko Pančev.
Nije trebalo da prođe mnogo vremena, da bi se slični incidenti ponovili širom uzdrmane zemlje, a podjednako dramatične slike viđene su na splitskom Poljudu 26. septembra 1990, kada su navijači Hajduka prekinuli meč sa Partizanom, skinuli jugoslovensku zastavu sa jarbola i zapalili je.
(Tanjug, MONDO)