Na današnji dan 1993. godine, Frančesko Toti debitovao je za Romu.
Legendarni srpski stručnjak Vujadin Boškov teško da je mogao zamisliti kakvog će igrača svijet upoznati 28. marta 1993. godine.
Te nedjelje, na teren stadiona "Mario Rigamonti" u Breši, popularni Vujke, koji je u to vrijeme bio trener Rome, umjesto Ruđerija Ricitelija u samom finišu utakmice poslao je golobradog, šesnaestogodišnjeg Frančeska Totija, kojem je to bio debi u dresu rimskog kluba.
Kluba u kojem je počeo, a, ispostaviće se, 25 godina kasnije i završio veličanstvenu karijeru.
Roma je trijumfovala 2:0 golovima Klaudija Kaniđe i Siniše Mihajlovića, ali detalj koji je zauvijek ostao urezan u istoriji rimskog kluba je taj 88. minutu. Tada je u igru ušao momčić, koji je u godinama koje će uslijediti izrastao u "Princa Rima", legendarnog kapitena "vučice", koji je cijeli svoj život posvetio samo jednom klubu.
I gradu u kojem je proveo čitav život.
Iako je u njegovim ranim godinama interesovanje pokazao Milan, 90-ih godina jedna od najjačih italijanskih ekipa, Toti je odlučio da ostane u Vječnom gradu, uprkos ponudi koja se ne odbija. Tačnije, ta odluka bila je njena, Fiorele, Frančeskove majke, koja je čvrsto odlučila da "San Siro" neće biti budućnost njenog sina.
Vezao se mali Frančesko za stadion "Olimpiko", često bio na tribinama, a onda 1989. godine počeo i da trenira u ovom klubu, gdje će debitovati četiri godine kasnije.
"Kada sam pozvan na zagrijavanje, mislio sam da govore Robertu Muciju, koji je sjedio do mene", prisjećao se kasnije Toti.
"Ipak, mislili su na mene. Nisam mogao da vjerujem. Emocije koje su me tada preplavile nemoguće je opisati. Zagrijavao sam se desetak sekundi. Loptu sam pipnuo svega par puta - jednostavno, bio sam previše uzbuđen i srećan."
Upravo je Riciteli, reprezentativac Italije, kojeg je Toti zamijenio u duelu sa Brešom, pričao kako se od malih nogu vidjelo nešto posebno u Frančesku.
"Sjećam se kada je Frančesko počeo da dolazi na treninge sa prvim timom, još dok je bio u Primaveri (mladi tim), viđali smo mnogo dobrih mladih igrača, ali on je imao nešto posebno u sebi. Moglo je to da se vidi već tada."
U toj prvoj sezoni u seniorskom sastavu odigrao je još samo jedan meč, da bi se sezonu kasnije ta brojka popela na osam susreta.
Već u sezoni 1994/95. Toti je postao standardan, odigrao 20-ak utakmica, a stigli su i prvi golovi. Prvenac se desio 4. septembra 1994. godine, u remiju protiv Fođe 1:1.
Kada je tri godine kasnije prvi put obukao dres sa magičnim brojem 10, krenula je sjajna karijera. Samo 12 mjeseci kasnije, kada je imao svega 21 godinu, preuzeo je kapitensku traku od još jedne legende rimskog kluba, Brazilca Aldaira.
Sezonu kasnije, sa 22 godine i 34 dana, postao je rekorder u Italiji kao najmlađi kapiten jednog kluba u Seriji A, od starta utakmice.
Imala je Roma svoje legende i prije Totija, a jedan od njih bio je Frančeskov idol - Đuzepe Đanini. Prvi Romin "Il Principe" (Princ) 15 godina nosio je dres sa najdražim grom, a Frančesku se ostvario san da zaigra zajedno s njim u timu.
Toti u karijeri nije osvojio mnogo trofeja, ali pehari nisu bili toliko bitni. Važno je bilo ostati vjeran svom timu i gradu, svojoj "porodici", kako je često znao da naziva jedini klub i kojem je igrao.
Istina, Frančesko je osvojio jedno prvenstvo Italije, 2001. godine, sa reprezentacijom Italije bio je svjetski prvak na Mundijalu u Njemačkoj pet godina kasnije, da bi 2007. laskava titula Zlatna kopačka bila dodijeljena upravo njemu.
"Ove boje bile su u mojoj spavaćoj sobi i u mojim snovima od mladih dana. Nosio sam ovaj dres 25 godina, i bio je moj jedini. Nosio sam i kapitensku traku. Šta još da poželim od života?", poručivao je Toti.
Nudili su mnogi "kule i gradove", željeli ga u svojim redovima. Čak je i moćni Florentino Perez u nekoliko navrata pokušavao da ga dovede u redove madridskih "galaktikosa", ali Real Madrid odbijen je kao i svaki drugi klub.
"Zašto bih napustio siromašnu porodicu, da živim sa bogatim strancima", često je znao da naglasi Toti.
"Princ Rima" odigrao je 619 utakmica za Romu, te postigao 307 golova, po čemu je rekorder kluba iz Rima. Noseći dres "azura", devet puta bio je strijelac na 58 mečeva.
Ali, golovi nisu bili njegov prioritet.
Često mu je bilo draže da bude "paker", pa je na Mundijalu u Njemačkoj bio je prvi asistent turnira.
Početkom 21. vijeka nekoliko puta proglašavan je za najboljeg italijanskog fudbalera
U emotivnom oproštaju, sa terena se povukao u maju 2017. godine, ali je ostao u klubu, gdje danas radi kao direktor.