"Žvaka" Baljić za MONDO: Ronaldo me kopirao!

Vjerovatno ste mislili da je tvorac popularnog "bicikla" Luis Nazaria da Lima ili jednostavno Ronaldo! E pa, nije!

Tačno je da je Brazilac najpoznatiji po izvođenju čuvenog driblinga i tačno je i da je mnogo "kičmi" defanzivaca "puklo" prilikom njegovih prodora, ali "mastermajnd" tog marifetluka je "naše gore list".

Riječ je o Mirsadu Baljiću, legendarnom beku sarajevskog Željezničara i reprezentacije Jugoslavije. Primjenjivao je "bicikl" u svakom naletu po lijevoj strani i na opšte čuđenje, uspijevao je da prođe u 99 odsto slučajeva.

"Jeste, to je istina. Izmislio sam 'bicikl' i svi su počeli da me kopiraju, uključujući i kasnije Ronalda. Naša 'bosanska' škola fudbala uvijek je bila veoma inventivna", počeo je Baljić priču za MONDO.

Osim po "biciklu", Baljić je poznat i po nadimku "Žvaka", jer "čunga lungu" nije vadio iz usta ni na jednoj utakmici, bilo za "plave" sa Grbavice, bilo za nacionalni tim.

"Pa, nije samo 'čunga lunga', bilo je svakakvih... To me je smirivalo. Čak sam dobio kritike od nadležnih da ne žvaćem tokom intoniranja himni jer je moglo pogrešno da se protumači. Ali iskreno, meni bi žvaka smirila živce. Sada, naravno, ne bih nikom preporučio jer može doći do gušenja".

Baljić već nekoliko godina nema veze sa fudbalom. Živi i radi u Švajcarskoj gdje je posljednji put prije nekoliko godina radio kao trener Kran Montane, inače poznatog skijališta.

"Ovdje je drugačije raditi, vjerovali ili ne mnogo je neprofesionalnije nego kod nas u bivšoj državi, pa sam batalio. A i nisam imao previše vremena da se posvetim trenerskom pozivu".

Za reprezentaciju SFRJ odigrao je 29 utakmica i postigao tri gola. Posljednji put, član reprezentacije bio je na Mundijalu u Italiji, kada su "plavi" osvojili peto mjesto, ali najveći uspjeh u reprezentativnoj karijeri bila je olimpijska medalja iz Los Anđelesa 1984. godine.

"Osvojili smo bronzu, a selektor nam je bio Ivan Toplak. U borbi za treće mjesto pobijedili smo Italiju (2:1), a na putu do finala, ispriječila se Francuska, koja je kasnije osvojila zlato. Tada su od srpskih igrača igrali Piksi Stojković, Mitar Mrkela, Ljubomir Radanović... "

Zbog različitih životnih puteva, priznao je da je rijetko u kontaktu sa nekadašnjim saigračima.

"Na žalost, rijetko se čujemo sada, vrijeme i obaveze su učinile svoje, mada sam nedavno u Belgiji sreo Radanovića. Pratim takođe Piksijev rad u Japanu i radujem se uspjesima svih naših igrača iz bilo koje republike bivše države. Najviše se viđam sa Zoranom Vulićem i braćom Vujović (Zoran i Zlatko), jer svake godine ljetujem u Makarskoj".

Baljića su posebno obradovale vijesti o sinovima njegovih nekadašnjih saigrača koji sa više ili manje uspjeha nastavljaju stopama slavnih očeva.

"Čuo sam da je sin Čave Dimitrijevića pozvan u reprezentaciju Srbije i da 'mali' od Milka Đurovskog igra za Vojvodinu. To mi je baš drago".

Prema njegovom mišljenju srpski nacionalni tim ima kvalitetnu generaciju fudbalera, koji se mogu izboriti sa trenutnim lošim imidžom.

"Huliganski ispadi iz Đenove predstavljaju veliki minus za srpski fudbal, kao i smjena Radomira Antića, koji je veliki stručnjak. Stvarno mi nije bilo jasno zbog čega je otpušten sa funkcije mada o Pižonu Petroviću imam, zaista, visoko mišljenje. Po meni, teško će Srbija uspjeti da se vrati i izbori plasman na Evropsko prvenstvo, a za naredne kvalifikacije ih očekuje smjena generacija. Hoće li novi igrači biti dobri kao ovi sadašnji ne znam, ali im želim svu sreću. Takođe me raduju i uspjesi Partizana, nije mala stvar igrati u Ligi šampiona".

Naravno, prati i nastupe reprezentacije Bosne i Hercegovine, posebno jer živi u komšiluku oca Edina Džeke, napadača Volfsburga i popularnih "zmajeva".

"Redovno gledamo zajedno utakmice i nadamo se plasmanu na EURO u Ukrajini i Poljskoj. Mislim da selektor Safet Sušić dobro radi, ali da nema dobru komunikaciju sa novinarima, što mu dodatno otežava posao. Poslije Miroslava Ćire Blaževića, svakako da nije ni lako uskočiti u bitku sa 'sedmom silom', ali vjerujem u Papeta kao trenera i nadam se barem plasmanu u baraž".

"Bosna je uvijek bila rasadnik fudbalskih talenata, pa pogledajte samo kad igrači porijeklom iz BiH ne bi igrali za reprezentacije Srbije i Hrvatske, bili bi prvaci svijeta".

Osim Želje za koji je odigrao blizu 200 utakmica, Baljić je u karijeri branio boje nekoliko švajcarskih timova - Sion, Cirih, Lucern i drugih, a karijeru je završio u Lokarnu. Prije odlaska u inostranstvo bio je blizu prelaska u Partizan.

"Pa, zvali su me iz Partizana, bilo je zainteresovan i Dinamo, Crvena zvezda, ali vjerujte Sarajevo je specifična sredina i rijetko ko se u to vrijeme odlučio na odlazak iz Sarajeva ili Želje. Možda jedan odsto od ukupnog broja igrača. U Švajcarskoj je svuda bilo dobro, a najbolje od svega što sam zbog tamošnjeg državnog ustrojstva naučio tri jezika - italijanski, francuski i njemački".

Svo znanje stranih jezika ipak nije bilo dovoljno da Švajcarci nauče da izgovaraju prezime Baljić, što je dovelo do veoma interesantne i pomalo morbidne zabune.

Naime, dnevni list "Blik" objavio je prošle godine da je "Mirsad Baljić, legenda Siona i reprezentacije Jugoslavije preminuo nakon duge i teške bolesti", a vijest su prenijeli gotovo svi mediji u toj zemlji!?

"Meni je prvo javila koleginica s posla rekavši da je 'čula na radiju da sam umro'. Možete misliti kako sam se osjećao? Suština je bila sljedeća - preminuo je Milenko Bajić, nekadašnji igrač Sarajeva, koji je sedam dana prije smrti vratio u glavni grad BiH. A oni, kako ne znaju da izgovaraju naša prezimena su objavili da sam to ja. Uglavnom, taj novinar je dobio otkaz i objavljen je demanti. Najgore je bilo što je moja porodica i prijatelji čula za to, i to je za njih bio najveći šok".

Baljićev sin Omar takođe je fudbaler, ali za razliku od oca igra na poziciji napadača. Trenutno je u Želji, a igrao je za francuski Grenobl i član je mlade reprezentacije Švajcarske.

"Želio je da se vrati u Sarajevo iako je bilo ponuda da ostane u Francuskoj ili čak da ode u Englesku. Rekao sam ranije da je švajcarski klupski fudbal na amaterskom nivou i svaki igrač ako želi da napreduje, tamo jednostavno ne može to da ostvari. Ma, i meni je dosta ovog 'stranjskog' života i ja se uskoro hiljadu odsto vraćam u Sarajevo", rekao je Baljić.

(Nebojša Šatara, MONDO)