U novogodišnjem intervjuu za MONDO, krilni centar crveno-bijelih Marko Jagodić-Kuridža pričao je o svom košarkaškom putu, godini u Zvezdi, čuvenom pretku...
(piše: Mladen Šolak - mondo.rs)
Krajem 2019. godine, Crvena zvezda prolazila je kroz turbulentan period, a Marko Jagodić Kuridža bio je jedan od prvih igrača koji su došli da "gase požar" i da smire tlo na Malom Kalemegdanu. Uslijedila je 2020. za koju svi znamo kako je protekla, a na njenom kraju ponovo je bilo nemirno na Kališu.
Između teških poraza od Zenita i Igokee, Zvezda je promijenila i trenera i djelimično tim, a Kuridža je sada jedan od starosjedilaca, sa godinom iskustva u crveno-bijelom.
U novogodišnjem intervjuu za MONDO, krilni centar Zvezde osvrnuo se na boravak u klubu, na svoju karijeru, porodicu i na sve promene koje mu je 2020. godina donela. A kao i kod svih, te promjene nisu bile male.
"Spletom okolnosti, i kada sam došao bila je slična situacija kao i sada. U Zvezdi se podrazumijevaju pobjede, što je i normalno. To povećava pritisak, a na kraju uveća i zadovoljstvo zbog konačnog uspeha. Sa druge strane, kada se ne pobjeđuje, onda je svima teško – na prvom mjestu nama igračima i svima u klubu", rekao je Marko Jagodić Kuridža za MONDO.
O SUSRETU SA RADONJIĆEM
Kako naći put iz krize?
"Jedino se možemo izvući povoljnim rezultatima. Nema pomoći od sažaljevanja i od toga da jedni drugima tražimo greške. Treba da pokažemo reakciju i da pobjeđujemo. Da napredujemo kroz nastavak sezone, a imamo dosta prostora da 'bildujemo' tim, da budemo što bolji, da budemo na najvišem nivou na kraju, kada bude najpotrebnije. Ako smo tim koji je pobedio CSKA, sigurno imamo to u sebi i dalje", dodao je on.
Sa novim trenerom Dejanom Radonjićem kroz karijeru se sretao samo kao rival. Kada je došao, crnogorski stručnjak prišao je svakom igraču ponaosob, pružio podršku, razgovarao...
"On je došao neposredno pred utakmicu (protiv Igokee) i nije htio previše da zahtjeva odjednom, već da nas prije svega za početak podrži. Prišao je svakom igraču i pokazao da je uz nas. Kada je došao napravio je razgovor sa igračima, meni je lično dao podršku i cijenim to i nadam se da ću mu vratiti"
Na ličnom planu, proteklih 12 meseci donijeli su Jagodić-Kuridži prvi povratak u Srbiju poslije više od 10 godina života u inostranstvu. Ipak, zbog kompletne situacije sa koronom nije "osjetio" taj povratak kao što bi bio slučaj u normalnim uslovima.
"Prvi put sam se vratio u Srbiju da igram, ali nemam taj utisak da sam kod kuće, jer bukvalno nigdje ne idem. Moramo da uradimo sve što je do nas da ne dovedemo koronu u ekipu i da zaštitimo i svoje familije i sve oko nas. Moramo da budemo odgovorni. Tako da je sve što se tiče privatnog života ostalo isto, živim na relaciji od hale do kuće".
Sa druge strane, dolazak u Zvezdu učinio ga je prepoznatljivim i onima koji ga nisu pratili dok je nastupao u Ciboni ili Primorskoj, sa kojima je takođe igrao ABA ligu, osvajao i regionalne i nacionalne trofeje...
"To se dosta promijenilo. Imam veliku familiju i u njoj dosta zvezdaša, kao i među prijateljima, poznanicima... Naravno, prepoznaju me i oni koje ne poznajem, ali ne dajem previše značaja tome. Ja sam prije svega košarkaš i porodični čovjek, sve ostalo mi je manje bitno. Imam ženu i dvoje djece, a ako se zadesimo negdje gdje me neko prepozna, ne gledam to kao na nešto posebno. Sebe ne doživljavam tako".
ZAŠTO JE JAGODIĆ - KURIDŽA
Osim što smo u 2020. upoznali Marka na terenu, saznali smo i da je potomak znamenitog pretka, popa Petra Jagodića, koji je prije 300 godina podigao dalmatinske Srbe u ustanak protiv Mletačke republike.
Njegov nadimak "Kuridža" (nevjerni pop na turskom) porodica je ponosno dodala svom prezimenu i nosi ga i Marko.
Nema mnogo ljudi pretke o kojima se uči u udžbenicima i o čijoj je borbi i tamnovanju pisano u enciklopedijama, romanima...
"Svjestan sam toga i drago mi je što je tako, što ima neko iza mene. Naša porodica je baš velika, svi imamo međusobno poštovanje i lijepo je to. Lijepo je i to što ja sada igram, pa će neko možda sutra reći da sam negdje igrao i bio nešto. Sve što znam o pretku pročitao sam knjiga, vidio sam sve te tekstove i volim što sve to postoji zapisano"
Markove borbe su ipak vezane za teren.
"Ja volim sve to da vidim i veoma poštujem i to je istorija. Ja se bavim sportom i prije svega bih volio da budemo prvaci. Ako to uradimo biću najsrećniji".
"PONOSAN NA SVOJ PUT, VOLIM ŠTO JE TAKAV BIO"
Prije dolaska u Zvezdu, Jagodić-Kuridža igrao je u Srbiji za Spartak i Novi Sad do 2009, a potom u BiH za Čapljinu i Borac iz Banjaluke. Poslije toga je stupio na ABA scenu. U Ciboni je proveo tri godine, osvojio titulu prvaka Hrvatske i ABA ligu, zatim je nastupao za Nimburk u Češkoj, Ostende i Primorsku.
Nijedan stepenik nije preskakao, osvajao je trofeje i titule u četiri različite države i stigao u Zvezdu kao iskusan igrač i zrela ličnost. I veoma poštuje sve što je prošao.
"Volim svoj košarkaški put. Nisam preskočio nijednu stepenicu. Išao sam od druge srpske lige do Evrolige. Išao sam okolnim putem i volim što je bilo tako. Možda sam i primjer šta sve treba da se prođe da bi se na kraju došlo do Evrolige", kaže Dalmatinac.
"Iako su to možda bile neke niže lige, imao sam dosta uspjeha. Nikad nigde nije lako biti prvi. Model je svuda isti, samo je niži rang. Doduše, bili smo i prvaci ABA lige sa Cibonom... Nekad volim reći mladim igračima da imaju sreće što su odmah upali u Zvezdu, mogli su da preskoče te okolne puteve koji uopšte nisu laki. Uopšte nisu laki...", dva puta je ponovio, pa dodao...
"Nekad i u velikim klubovima ima problema, a možeš da zamisliš kako je u manjim. Zato mlađi treba da budu srećni što su tu gde jesu i što odatle mogu da krenu na svoj put. Ja sam vrlo zadovoljan kako je moj put ispao".
TITULA SA CIBONOM I 5 NAJBOLJIH DANA
Na tom putu bilo je i zaista spektakularnih uspjeha, poput trijumfa sa Cibonom baš protiv Zvezde u ABA ligi. Iako je i sa Primorskom bilo sjajnih rezultata, osvajanje "jadranskog "pehara 2014. u Štark areni pobjedama protiv crveno-bijelih i Cedevite ipak je bio zvezdani period uveliko posrnulog hrvatskog velikana.
Iako su mnogi pomislili da će to biti nova zora dvostrukog prvaka Evrope iz Zagreba, to je bio samo bljesak, a Jagodić-Kuridža je dao veliki doprinos da se on dogodi, zajedno sa liderom te ekipe Darijom Šarićem, plejmejkerom Džerelom Blesingejmom, kapitenom Marinom Rozićem...
"To je trenutno najveći trofej koji imam, a nadam se da će mi ove godine stići još velikih", nasmijao se Kuridža i odmah htio da razjasni da je u polufinalu tog F4 turnira savladao klub za koji navija.
"Od kada sam se rodio učili su me da navijam za Zvezdu. To je moj san i nema šta tu da se priča".
"Što se tiče Cibone, to je definitivno najveći trofej i možda najboljih četiri-pet dana mog života. Kao neko ko navija za Zvezdu došao sam u Beograd i u Areni smo uzeli ABA ligu. Nastupao sam tada za hrvatski klub, igrao sam tamo kao domaći igrač jer imam i hrvatski pasoš iako je poznato da sam Srbin i da sam odande izbjegao 1995. godine sa porodicom".
Cibona te godine nije riješila svoje probleme, odustala je od takmičenja u Evroligi, a Zvezda je zauzela njeno mjesto. Crveno-bijeli su izvukli pouke iz tog poraza i od naredne godine počeli da osvajaju trofeje.
I Zvezda i Jagodić-Kuridža su tih godina napravili korak unazad, pa zakoračili dva koraka naprijed.
"Poznato je šta se desilo sa Cibonom i da nije mogla da nastavi da se takmiči, pa ne bih da pričam o tome. Sa druge strane, ja sam poslije toga otišao u Češku, pa u Belgiju, pa se odandje vratio u ABA 2, da bih na kraju došao u Zvezdu. Čudili su se kada sam rekao da idem iz Belgije u drugu ligu, ali sam vjerovao u priču Jure Golemca (tadašnjeg trenera Primorske) i ispostavila se kao tačna. Nikad se ne zna ko bi kako prošao i da je te noći Zvezda pobedila, a Cibona izgubila, ne vrijedi se sada osvrtati".
Marko priznaje da je poslije osvajanja ABA titule pomišljao na povratak u Srbiju, ali poziva nije bilo.
"Iskreno rečeno, tada sam se nadao, ali se nije desilo. Opet sam otišao svojim putem i nisam očajavao. U Srbiji uvijek ima dosta dobrih domaćih igrača, treneri izaberu kakvi njima odgovaraju, tada se nisam uklapao u to i to ne shvatam kao uvredu ili nešto slično"
"Svoj san sam uspio da ostvarim, tu sam sada i daću sve od sebe. Pošteno je da kažem da sam se nadao i ranije, kakav bih bio igrač i takmičar da se ne nadam uvijek boljem".
SVE ZA ZVEZDU I ZA KOŠARKU
Skoro sedam godina poslije tog polufinala i istorijskog uspjeha sa Cibonom, Jagodić-Kuridža je opet u sali sa Dejanom Radonjićem, ali sada su na istoj strani. Zajedno sa ostatkom tima pokušaće da stabilizuju Zvezdu i da je uvedu u mirnu luku pre najvažnije faze sezone – borbe za trofeje.
O svojim planovima Jagodić-Kuridža govori iskreno i jednostavno, kakva često izgleda i njegova igra na terenu.
"Imam ugovor do kraja sezone sa Zvezdom i daću sve od sebe da uspijemo. Trudiću se da taj ugovor ispoštujem maksimalno. Što se tiče moje karijere, košarku ću da igram sve dok budem zdrav. Volim je i ne znam kako će mi izgledati život bez nje. Ne razmišljam o tome. Igraću dok mi tijelo bude dozvolilo i dok se osjećam srećnim na terenu. Da li će to biti još dvije, tri ili više godina – ne znam. U ovom trenutku ne razmišljam o tome, samo o tome da uspijem sa Zvezdom", dodao je on u razgovoru za MONDO.
Svoje snove Marko je ostvario u zreloj fazi karijere, a usput je stekao i oblikovao znanje na koje Zvezda već godinu dana najozbiljnije računa. Nema dileme, tako će ostati i pod Radonjićevim vođstvom, u nastupajućoj 2021.
(MONDO)