Ogroman uticaj na Nikolinu karijeru imao je trener u stručnom štabu Denvera Ognjen Stojaković.
Nikola Jokić je, bez sumnje, lider sadašnje generacije Nagetsa.
Rođeni Somborac je, zahvaljujući sjajnim partijama u dresu NBA franšize iz Denvera, prošle sezone zalužio titulu najkorisnijeg igrača lige, a na dobrom je putu da taj individualni trofej i odbrani.
Ukoliko bi u tome uspio, postao bi sedmi igrač u istoriji NBA lige sa najmanje dvije MVP titule (Bob Peti, Karl Meloun, Tim Dankan, Stiv Neš, Stef Kari i Janis Adetokumbo), a ogromne zasluge za sve što prikazuje na terenu idu na račun – još jednog Srbina!
U pitanju je trener u stručnom štabu Denvera Ognjen Stojaković, koji je u ovaj klub stigao godinu dana prije Jokića, kojem je, kako i sam Nikola ističe, poput oca!
"Ponaša se kao 'veliki brat', on mi je poput mentora, oca, zaista je sjajan prijatelj! On mi je sve... Mnogo mi pomaže na terenu, mnogo mi pomaže van terena kada ne mislim o košarci. Stvarno se družimo. Kada imamo slobodan dan, moja porodica je uvijek sa njegovom. Postoji nekoliko ljudi u mom životu koji zaslužuju mnogo kredita za mnoge stvari, a on je na vrhu te liste", istakao je Jokić u razgovoru za Denver Post.
Njihov odnos, međutim, isprva nije bio tako idiličan, što Jokić i sam priznaje.
"Mrzio sam ga kad sam stigao. Svađali smo se, stalno smo bili u konfliktu. Bio je početak moje treće godine u Denveru, bio sam mlad... Nisam znao šta i kako treba da radim, ali on je uvijek znao kako da se postavi. Uvijek je želio da budem najbolji što mogu."
Takav Jokićev stav za Stojakovića nije iznenađujući. Štaviše, smatrao ga je normalnim...
"Od talenta do igrača je dug put, to je proces. Potrebno je vrijeme kako bi ostvario puni potencijal. Potrebno je mnogo energije i uloženog napora. Kada je stigao, mnogo smo radili, a jedna od najvažnijih stvari na početku za njega je bila da stekne kvalitetne radne navike. To nimalo nije lako", istakao je Stojaković, koji je, zanimljivo, do trećeg razreda osnovne škole živio u Banjaluci, nakon čega se preselio u Beograd.
U ovom gradu Stojaković je 2004. godine počeo da radi u omladinskoj školi FMP-a. Iako se nisu Stojaković je znao za kvalitete Nikole Jokića, koji je u tim trenucima bio vodeći igrač, praktično zvijezda Mege.
Stojakoviću se život promijenio "za 180 stepeni" kada je stigao poziv iz Denvera da radi individualno sa stranim igračima, a kada je počeo bliže da sarađuje sa Jokićem, shvatio je, zapravo, koliko može...
U Nikoli je, ističe, vidio tri igrača u jednom – u njemu su se spajali pas i šut Dirka Novickog, inteligencija i fizička snaga Marka Gasola, te organizatorske sposobnosti Stiva Neša.
Bilježi sjajne brojke kada je u pitanju procenat šuta – a upravo je rad na raznim varijantama šuta, poput onoga sa jedne noge, bio nešto oko čega se, već smo rekli, srpski tandem nije slagao.
"Takve stvari sam radio od prvog dana u Denveru. Bio sam bijesan na njega, u smislu 'Zašto uzimam ovakve šuteve? Nikad neću ovako šutirati!' Nikad sebe nisam vidio kao igrača sa raznim vrstama šuta, mislio sam da će se sve bazirati na rolingu, flouteru i ponekom šutu za tri poena."
Nema broja intervjuima u kojima glavni trener Denvera Majk Meloun hvali učinke i brojke Nikole Jokića, a nisu bile rijetke ni pohvale na račun Stojakovića, koji je za Amerikanca "košarkaški narkoman", u smislu rada i posvećenosti.
"Ognjen je mnogo napredovao u svom razvoju. Mnogo razmišlja o onome što treba da radimo danas kako bismo usavršili jučerašnji trening. Uvijek pokušava da nam pruži nešto novo, da nam predstavi različite poglede na određene situacije, odnosno na to kako bismo mogli da ih riješimo", zaključio je srpski centar.
(mondo.ba)