Nekadašnji reprezentativac Jugoslavije bio je na susretu sa predsjednikom SFRJ samo dan nakon osvajanja najdraže medalje.
Hrvatska košarka izgubila je mnogo, preminuo je nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i veliki košarkaški um Damir Šolman. Krilni centar koji je karijeru počeo u zagrebačkoj Mladosti i kratko igrao u Italiji najpoznatiji je po danima iz Jugoplastike, u kojoj je stekao kultni status i zagarantovano mjesto u nacionalnom timu. Upravo u dresu reprezentacije proživio je najbolje trenutke karijere, a oni su mu omogućili i susret sa Josipom Brozom Titom.
Šolman je u klupskoj karijeri osvojio tri Kupa Jugoslavije, dvije titule i dva Kupa Koraća dok je to bilo međunarodno takmičenje. Takođe, medalje je "brao" i u dresu Jugoslavije - dva srebra sa Olimpijskih igara, dva zlata sa Evropskog prvenstva, dva zlata sa Mediteranskih igara... Bile su tu jedna zlatna i jedna srebrna medalja sa Mundobasketa, a osvajanje najsjajnijeg odličja na domaćem terenu u Ljubljani bilo je nešto posebno!
Osvajali su košarkaši medalje na velikim takmičenjima i ranije, ali Ljubljana je ipak bila nešto posebno, ne samo zbog zlata - nego i zbog toga što se igralo na domaćem terenu. Bila je to prekretnica koja je košarku po popularnosti stavila rame uz rame do tada nedodirljivom fudbalu. Košarka je postala nacionalni sport, na svakom koraku nicali su koševi, uređivali se tereni, a djeca su se upisivala u klubove... Dan nakon turnira reprezentativci su vojnim avionom prebačeni u Beograd kod Tita, gdje su ispunili obećanje Staneta Dolanca da će doživotnom predsjedniku SFRJ zlatni momci jugoslovenskog sporta lično čestitati rođendan!
Tito poslao vojni avion u Ljubljanu, umalo da ispadne stakndal: Stane Dolanc obećao, a ZLATNI momci morali u Beograd!
"Teško je i zamisliti koliko je Svjetsko prvenstvo bilo u ono vrijeme važan događaj i koliko nas je ta zlatna medalja učinila popularnima. Nije tad bilo baš tako tako jednostavno slati posebne avione i odlaziti na prijeme... Bilo je planirano da ostanemo maksimalno pola sata u razgovoru s Titom, no na kraju smo ostali i mnogo duže. I Tito i njegova supruga Jovanka bili su vrlo dobro upoznati s tokom prvenstva i rezultatima, očito je da su gledali utakmice jer su znali koga smo sve pobjeđivali, a i nas su, uglavnom, prepoznavali. Ondašnji pomoćni trener reprezentacije Lazar Lečić darovao je Titu svoju zlatnu medalju, a on je nama za uspomenu na veliki uspjeh dao zlatne satove Šafhauzen s ugraviranim potpisom", prisjetio se Šolman.
Bilo je to za igrače vrlo zanimljivo iskustvo, ali umalo se na kraju iz svega izrodio i ozbiljan skandal. Tokom prijema igrači su saznali da nemaju organizovan prevoz nazad u Ljubljanu. Dobili su veoma hladno obavještenje kako je u planu bilo samo da ih dovedu pred Tita, a da za povratak u Ljubljanu ili kućama moraju sami da se pobrinu. I igrači su se pobunili. Sve stvari su im ostale u Ljubljani, nekima su čak i supruge bile tamo, a u Beograd su doputovali na brzinu, u odijelima prikladnim za posjetu predsjedniku... Kad su vidjeli da neće ići drugačije, zaprijetili su da će se preko kapitana Ive Daneua požaliti Dolancu i Titu, a na sam spomen takve mogućnosti sve se na brzinu zataškalo. Odmah su vojnim avionom vraćeni u Ljubljanu.