MVP finala NBA lige predstavio se publici u Šauleju u najboljem svjetlu. Međutim, nisu samo igrački kvaliteti ono po čemu se razlikuje od mnogih drugih asova.
Snagom i visinom superiorni njemački košarkaši igrali su se sa Izraelcima (91:64), koji su u meču prvog kola Evrobasketa držali priključak otprilike četvrtinu i po, naravno zahvaljujući Makabijevoj školi šuta za tri poena (Blu, Pnini, Burštajn).
NBA tandem Dirk Novicki - Kris Kejmen radio je šta je htio u protivničkom reketu, pa je krilni centar Dalasa postigao 25 poena (šut 10/14), a centar Klipersa stigao do "dabl-dabla": 18 poena (8/12) i 10 skokova.
Njih dvojica su najzaslužniji što je tim Njemačke imao šut za dva poena 66 odsto!
I prije utakmice je bilo jasno da Izrael nema igrača koji može da čuva Novickog, posebno što je - teoretski - najpodesniji čovjek za to, Lior Elijahu, svojih 28 minuta proveo uglavnom na poziciji "pet".
Tako se Novicki šalio sa nižim i fizički slabijim čuvarima, lako dolazio do svojih omiljenih pozicija na četiri-pet metara od koša i pogađao kao na treningu.
Fascinirala me je jedna stvar u završnici utakmice. Novicki je u 28. minutu izašao iz igre uz aplauz sa tribina, Njemačka je vodila 62:39 i da je u pitanju bio meč NBA lige, trener bi svom najboljem igraču rekao da obuče trenerku, eventualno stavi led na koljena, zavali se u stolicu i lijepo odgleda ostatak utakmice.
Ne, Novicki (ima 33 godine!) je želio još da igra i vratio se na parket početkom četvrte četvrtine, mada za tim nije bilo nikakve potrebe. Možda i jeste, u smislu uigravanja ekipe, ali to je od sekundarnog značaja. Bitno je da taj čovjek voli da igra košarku i da se to odlično vidi i sa najvišeg mjesta u dvorani, odakle sam ja gledao sinoćnu utakmicu.
Uostalom, evo šta je poslije meča rekao plejmejker Njemačke Hajko Šafarcik.
"On je MVP NBA lige, svetski superstar. Mogao je da ode na Havaje i da se tamo provodi nedeljama, dok mu ne dosadi. Ali, on je ovdje sa nama".
Novicki plijeni svojom normalnošću. Djeluje kao da ima vremena za sve, samo pod uslovom da to nije nauštrb njegovih obaveza ili nekih protokola koji moraju da se poštuju.
Da je bilo samo do njega, vjerujem da bi poslije intervjua nemačkoj TV mreži, koja radi direktne prenose iz Litvanije, prišao klincima koji su mu skandirali "MVP!" i "Dirk Novicki" i svima podijelio autograme. Međutim, morao je da otrči u miks zonu i da izjavu ostalim njemačkim medijima.
Potom je došao red na novinare koji se služe engleskim jezikom.
Dirk bi bez problema odgovorio na 20 pitanja, ako treba, ali ga je njemačka portparolka (ona ista koja nas je prethodnog dana "isjekla" u razgovoru sa Kejmenom) poslije drugog pitanja uhvatila pod ruku i povela u svlačionicu.
I normalno je, u krajnjoj liniji, da Nijemci maksimalno vode računa o glavnoj polugi svog tima, koji je i u Litvaniju stigao sa svojim prijateljem i dugogodišnjim mentorom Holgerom Gešvindnerom, koji ga je kao tinejdžera otkrio u Vircburgu na sjeveru Bavarske.
Privrženost korijenima je još jedna stvar koja Novickog čini živom legendom.
Njegov otac, inače bivši rukometaš, po završetku karijere je počeo da se bavi molerajom, čisto da ne bi sjedio skrštenih ruku. Taj podatak u velikoj mjeri objašnjava Dirkovu skromnost i lijepo vaspitanje.
Kada se ljeti vrati u rodni grad, on ne ide u neki luksuzni apartman, već boravi i spava u kući svojih roditelja. Umjesto da sedne u džip, "mečku" ili "bmw", služi se automobilima više srednje klase, tipa "golf".
I za kraj još jedna ilustrativna informacija koju sam čuo od njemačkih prijatelja.
Poznato je da je Novicki, po želji vlasnika Maveriksa Marka Kjubana, propustio prethodna dva velika takmičenja. U međuvremenu je selektor Njemačke Dirk Bauerman obavio smjenu generacija, pa su od košarkaša sa kojima je Novicki nekada igrao i družio se, ostali samo Sven Šulce i Štefen Haman.
Dok je bio u Americi, Dirk maltene nije ni čuo za neke od momaka sa kojima trenutno nastupa u nacionalnom timu. Nekima je znao prezimena, ali nije imao pojma kako izgledaju.
Iako je mogao da se pojavi na treningu sa pričom "Ja sam Dirk, a ko ste vi?", Novicki je na prvom susretu prišao svakom saigraču ponaosob, oslovio ga imenom i pitao "kako si, šta radiš", pokazujući da cijeni momke sa kojima će igrati - iako nemaju ni dva odsto njegovih košarkaških dostignuća - i da sa njima želi da napravi zdravu timsku atmosferu.
Tako se dobija poštovanje.
(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović, foto: AP, I. B.)