Bivši pomoćni trener u Partizanu Hoze Marija Iskijerdo govorio je o ekipi crno-bijelih, Željku Obradoviću i problemima koji su mučili tim.
Mandat Željka Obradovića u Partizanu nije slavno završen, poslije ostavke, sa najtrofejnijim trenerom klub su napustili i najbliži saradnici, a među njima je i Hoze Marija Iskijerdo. Harizmatični Španac, je uz Vladu Androića odlučio da se povuče iz Humske, pa iako eru na klupi crno-bijelih nije završio kako je želio danas nije ljut, već tužan zbog slijeda dešavanja u Partizanu.
"Obožavam Partizan. Specijalan klub. Nisam mogao ni da zamislim koliko veliki klub je Partizan. Sjajno sam se osjećao u Beogradu. Nezaboravno iskustvo. Imao sam lijep život i zaista sam uživao. Ne mogu da se požalim", započeo je Španac razgovor za Mocart sport.
Ipak, prvenstveni scenario nije bio ovako napisan - Željko Obradović nije trebalo da ode. "Ne. Nisam očekivao. Niko to nije mogao da očekuje... Ko je mogao da zamisli da će Željko Obradović, legenda Partizana, završiti na taj način. Ipak, nije samo košarka, nekada je život takav. Šta drugo da kažem. Nisam bio ljut, već zaista tužan. Pitao sam se... Kako... Kako je moglo da se desi da Željko ovako završi u Partizanu. Ajde neki drugi klub, ali ne u Partizanu! Ne ovako. Opet, ponavljam... Život je prosto nekada takav."
Šta je presudilo da Željko Obradović na takav način napusti klub? "Ključno je da igrači nisu slušali i nisu ga pratili. On je to objasnio. Igrači ga nisu slušali i on se osjetio odgovornim zbog toga. On kao glavni trener i sportski direktor su dovodili igrače, mi treneri, on je osjetio odgovornost zbog toga i odlučio je da ode".
Šta se promijenilo u Partizanu?
Jasno je da crno-bijeli nisu imali sjajne pripreme, jasno je da ekipa nije izgledala onako kako su zvučna pojačanja nagovještavala. Na sve to, najjasnije je da je povreda Karlika Džounsa u potpunosti desetkovala ekipu Željka Obradovića i sve se promijenilo.
"Sve bi bilo drugačije 100 odsto. To nije samo moje mišljenje. To je činjenica. Počeli smo Evroligu sa Karlikom i imali smo tri pobjede i poraz. Kada se on povrijedio, pobijedili smo jednu utakmicu i izgubili šest ili sedam. Kada se on vratio, Partizan je vezao šest pobjeda. On je lider i zbog toga nam je najviše nedostajao. Neki igrači nisu slušali ili nisu razumjeli Željka, a Karlik je umio to da reguliše i kaže svima da slušaju trenera. Mnogo nam je nedostajao".
A, onda... Meč protiv ASVEL-a u Vilerbanu, povreda Tajrika Džounsa o kojoj se i danas debatuje... "Prvi put u karijeri sam osjetio da neki igrači ne žele da trener bude tu. Da Željko Obradović ne bude tu. Neki od njih ni ne znaju ko je zapravo on. Sa Željkom morate da radite, da budete profesionalac i date 120 odsto svojih mogućnosti. Način na koji smo počeli tu utakmicu… Rezultat je bio 16:2. Osjetio sam da nešto nije kako treba."
"Željko je bolji čovjek od mene"
A, onda meč protiv Panatinaikosa i kap koja je prelila čašu. "Došao je u svlačionicu i rekao nam je da osjeća da ga igrači ne prate i da je vrijeme da idemo kući. Čak i mjesec dana prije te utakmice je saopštio da ako se nešto ne promijeni da će otići. Tada sam mu rekao: 'Željko, ne možeš ti da ideš. Hajde da sklonimo trojicu ili četvoricu igrača', ali on nije htio da Partizan troši dodatan novac zbog njega i to je bilo to".
Stvari su možda mogle da budu riješene i na drugačiji način. Na pitanje ko je u ekipi ostavio najveći utisak, Hoze Marija Iskijerdo je rekao: "Mnogi od njih, posebno srpski igrači. Mario Nakić, Vanja, Lakić, fantastični momci. Neki od stranaca, oni su se ponašali toliko arogantno. Ne bih da imenujem, svi znaju ko su oni. Da sam ja bio na Željkovom mjestu, sklonio bih ih iz tima. Međutim, Željko je mnogo bolji čovjek od mene, on nije želio da ih istjera iz kluba".
Bonus video: