Klek kod Zrenjanina, selo u kojem su rođeni i odrasli Dejan Bodiroga i braća Grbić, nosi priče o njihovim zajedničkim hercegovačkim korijenima i istorijskim sportskim uspjesima.
Malo je mjesta u Srbiji, a i u Evropi poput sela Klek kod Zrenjanina. To je selo naseljeno skoro isključivo Hercegovcima koji su se doselili poslije Drugog svjetskog rata u Banat, Vojvodinu. I to je selo koje je samo u jednoj generaciji odgojilo trojicu velikana srpskog sporta - braću odbojkaše Vladimira (1970) i Nikolu Grbića (1973) i košarkaša Dejana Bodirogu (1973).
Dejan Bodiroga, slavni kapiten SR Jugoslavije i jedan od najboljih evropskih košarkaša u istoriji, ove nedjelje je u centru pažnje jer je postao poslanik u Narodnoj skupštini Srbije ispred "Studentske liste". Poslije velike košarkaške karijere započeo je poslaničku u 15. sazivu srpskog parlamenta i u Skupštinu je ušao već kao visoki funkcioner Evrolige, čiji je predsjednik već četiri godine. A, prije svega toga bio je talentovani košarkaš "Serva Mihalja" iz Zrenjanina, iz porodice Vase i Milke Bodiroge. Njegova porodica vodi porijeklo iz sela Bodiroge kod Trebinja i već je dobro poznato da je blizak rođak sa legendarnim Draženom Petrovićem. O tome je i lično pričao.
"Selo Bodiroge, Petrovići i Savovići... Sve je to tako blizu. To sam znao i kada sam počinjao da igram, ali nisam tome pridavao neku važnost, ali bilo mi je drago kada smo se upoznali. Za mene je bio jedan od najvećih igrača koji je igrao i obilježio evropsku i svjetsku košarku. Nismo se poznavali kao djeca. Oni su živjeli u Šibeniku, njegov otac je tamo imao službu, tamo se i oženio, tamo su živjeli. Imao je rodbinu koja i dan-danas živi u Zemunu. Nisu ni oni tada dolazili toliko, niti smo imali te kontakte ranije. Poslije toga sam viđao i njegovu majku, brata, a sretali smo se poslije i kada smo bili tamo gdje sam ja igrao", govorio je Bodiroga u emisiji "Agape".
Bodiroga je i tokom karijere i poslije nje redovno obilazio svoje Trebinje, kao što ni braća Grbić, olimpijski šampioni iz Sidneja i legende evropske i svjetske odbojke nikad nisu zaboravili svoje korijene u Hercegovini. Tačnije, u tamošnjem selu Pridvorci kod Trebinja, gdje je 1943. godine rođen njihov otac, takođe proslavljeni odbojkaš Miloš.
Vladimir Vanja Grbić je nerijetko govorio o tome da su u Kleku "radili ljudi iz Službe" i o samom dolasku kolonista iz Hercegovine u taj kraj.
"Tu je, recimo, kada su došli 1945. ili 1946. godine, prva stvar koju su uradili bila je da su skinuli zvono sa jedne švapske crkve. I tih pet ljudi koji su skinuli zvono sa te crkve, nažalost, doživjeli su velike tragedije. Moja pokojna baba izgubila je rođenog brata tako što ga je jedan ranjeni pripadnik četničke trojke ubio ispod ikone Svete Petke, koja je bila njena krsna slava. Ona je tada rekla: 'Da je bilo Boga, spasio bi ga', i nije htjela da slavi slavu".
Vanja Grbić o baki uvijek govori sa mnogo emocija.
"Moja pokojna baba, očeva majka Danica, četiri razreda osnovne škole, u crkvi, u selu u Pridvorcima, pored Trebinja, kaže: 'Sine, prave vrijednosti osoba shvatimo tek kad ih izgubimo. Jer tek onda možeš da shvatiš i sagledaš prostor koji je iza njih ostao', jedna je od njegovih omiljenih misli.
Selo poznato po odbojkaškom čudu
Početkom sedamdesetih, odbojkaši GIK Banata iz Kleka šokirali su sve ljubitelje sporta u Jugoslaviji kada su 1972. donijeli titulu prvaka u svoje selo. U banatsko selo od 2.000 stanovnika donijeli su titulu pod vođstvom jedinog "stranca", Lazara Grozdanovića trenera koji je došao poslije neslavnog rastanka sa Zvezdom.
Nakon što je taj klub u mladim kategorijama osvajao titule od kraja pedesetih i tokom šezdesetih, na terenu od šljake pojavili su se velikani srpske i jugoslovenske odbojke, a sve prema planu Rajka Kijca, koji je pružio svu podršku mladim momcima da zablistaju.
"Ja sam to rekao jednom prilikom burazeru, to što smo mi uradili u sportu, naravno, je više od onoga što je uradio otac, to bez daljeg. Međutim, ja se vratim i kažem ovako: 'Okej, 1972. godine oni su osvojili prvenstvo Jugoslavije, samo momci iz Kleka, niko sa strane. Moj otac je bio kapiten i on je vodio tu ekipu. I niko nije smeo da mrdne ili da ne da svojih 120 odsto zbog Miša. Bio je kapiten reprezentacije. Znam za priče da je jurio neke koji su iskakali sa prvog sprata da ih ne stigne, jer je takav bio što se tiče discipline. Bio je vrlo nezgodan, ali pravičan. I lovačko udruženje, direktor škole, sportski klub, napravio je sistem koji sam ja kasnije primijenio na kampu", govorio je Vanja Grbić u podkastu kod oca Petra Popovića.
"Moj otac imao je dva trenera, mog pokojnog strica i Milenka Šegrta, našeg prvog komšije. Njih dvojica su vodila sve ekipe u školi. Treći i četvrti razred je bio jedan, peti i šesti drugi, i sedmi i osmi treći. I mijenjali su se, jedan više radio sa djevojčicama, drugi više sa dječacima. Tako strukturiran rad je doveo da Klek selo od 2.500 stanovnika bude školski prvak SFRJ, pionirski, kadetski i juniorski prvak SFRJ. Godinama. I ne pričamo o Beogradu. Ne pričamo o Velikoj Plani. Ne pričamo o Nišu ili Novom Sadu. Pričamo o selu koje ima 2.500 stanovnika, koje godinama proizvodi igrače i konstantno je u rejtingu. Što znači, nije problem da ti imaš broj, nego je problem komandanta. A ja sam to rekao nedavno razgovarajući sa selektorom Srbije Krecuom, srpski vojnik mora da se plaši komandanta. I mora da bude gladan. Jer ako se ne plaši komandanta i nije gladan, on ti neće dati u ratu ono što treba da ti da", važna je poruka Vanje Grbića.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!