Nedelja Zvezde i Lejkersa

Jeste, trajalo je dva sata i da, Sašo Pukl (koji izrasta u ex-yu verziju Stevea Javiea, bivšeg NBA sudiju sa najkraćim fitiljem) je podijelio tri tehičke čime je svoj total u ranoj fazi sezone podigao na 10, ali utakmica je bila sve samo ne festival slobodnih bacanja.

Kada se sjetite da je Zvezda u Skoplju prije 10-ak dana učestvovala u najlošijoj utakmici sezone onda je ova transformacija zaista fascinantna. U Makedoniju su doputovali po prvu pobjedu na gostovanju i nakon 40 izvedenih slobodnih bacanja, četiri minuta bez koša u drugoj i šest minuta praznog hoda u trećoj četvrtini (koju su začinili i kadrovi očerupane maskote MZT-a stručnog naziva kokoš iz Černobilja) te čninjenice da je nominalno prvi centar tima Elton Brown (u nekim novinama ste dan nakon derbija mogli pročitati da za Zvezdu igra Elton Brand koji siromah nije ni znao da je išutiran iz Dallasa) nekako dobio povratnu kartu za USA po kojoj u Beograd aterira na dan utakmice koje se igra par stotina kilomentara južnije!?

Nekako od te utakmice krenula je serija jednog od dva najskuplja tima na jadranu (drugi je naravno Cedevita za koju se šuška da bi mogla platiti obešetećenje za Darija Šarića nakon odustajanje Bilbaa). Morris Almond koji treba pošteno reći i nije dobio pravu priliku je otpušten, a na njegovo mjesto je došao vječni optimista Mike Scott. Kod Scotta je čaša uvijek do pola puna, a ruke do poda (raspon ruku je po teško dostupnim informacijama 218cm jer na njegovom Kent Stateu teško možete saznati gdje se nalazi dvorana a kamoli informacije o rasponu ruku igrača).

Zvezda je u nedelju naveče jednostavno pretrčala Partizan ...i što je još iznenadjujuće nadskakala.

Do utakmice sa Zvezdom, Partizan je u ABA ligi na svaki drugi promašaj iz igre pravio ofanzivni skok, protiv Zvezde samo šest dok je najbolja skakačka ekipa u ligi protiviniku dopustila čak 12 od kojih su dva bila nakon promašenih slobodnih bacanja. Plan domaćih da napadnu Rakočevića te ga natjeraju da se troši u odbrani je djelomično uspio, ali Partizan nije imao odgovor na brzinu DeMarcusa Nelsona.

Bivši kapiten Dukea je kod legendarnog Mikea Krzyzewskog došao sa oreolom najboljeg strijelca u istoriji srednjih škola Kalifornije (što zaista nije mala stvar), a vaš kolumnista je imao priliku da prenosi njegove mečeve protiv ljutog rivala North Caroline. Jedna stvar mora biti jasna kada govorimo o Nelsonu...on nije playmaker niti će to vjerovatno ikada biti (kako kaže veliki Steve Nash playmaker se rađa, to se ne postaje).

Nelson je tokom četiri godine koledža igrao na poziciji beka šutera te niskog krila, organizaciji igre nije ni prišao. Po završetku NCAA karijere (ostao je kao i većina dookiesa četiri godine na tom univerzitetu) i spoznaje da u NBA baš i ne žude za bekovima šuterima od 187cm DeMarcus je pokušao da se prebaci na playa. Nelson nije neko ko ima puno osjećaja za ritam utakmice te neko ko umije da baci perfektan pas šuteru koji izlazi iz bloka, ali kada imate igrača koji na 187cm visine ima rondovski raspon ruku od 208cm, odraz od gotovo metar te samo 4% masnoće u tijelu onda je jasno da imate igrača koji je na tom mjestu fizički moćniji od većina protivinika u Evropi.

Kada se igra brzo, u leđu protivinika, Nelson je briljantan. Šut mu je uglavnom loš ali poenta priče i jeste da stavite igrača u situaciju da radi ono što radi najbolje (zašto Doc Rivers kao papagaj ponavlja da Rondo mora biti agresivan, igrati brzo i tražiti prodor u ranoj fazi napada - upravo zato da bi njegov play imao što manje situacija gdje mu se protivnik odmiče dva metra i tjera ga na šut.)

Sa Nelsonom i Scottom Zvezda ima dvije zvijeri na pozicijama 1 i 3 koji prave haos na linijama dodavanja i atletski mogu da isprariraju bilo kome. Velika prednost Mikea Scotta u odnosu na Almonda je činjenica da ovaj prvi može sam sebi da iskreira prostor za šut za razliku od Morrisa koji ili ćoškari ili čeka blokove saigrača. Ako će centri Zvezde trčati iz odbrane u napad kao protiv Partizana (Brown, Katić, Subotić i Savović su svaki put nakon defanzivnog skoka pretrčali Muslija, Gagića i Gordona), ako će prodor igra biti ovako dobra (Zvezda šutira 25+ slobodnih bacanja po tekmi) i uz dobre role Igora Rakočevića koji još uvijek traži pravi ritam Zvezda može preokrenuti sezonu, a upravo derbi protiv Partizana možda postane ta prekretnica.

A sjetite se kako je počelo...Smjena trenera nakon dva kola, otpuštanje Morrisa Almonda, odlazak Flipa Čovića iz ličnih razloga....djelovalo je kao uobičajena zvezdina sezona....
Gordić IN, Tori Tomas OUT


Partizan će sezonu nastaviti sa Nemanjom Gordićem umjesto Torey Thomasa.

Ostaće vječna misterija kako je Thomas uspio da bude treći strijelac ruskog prvenstva, da li je bio dobar drug sa statističarom kluba ili je imao šifru za stranicu ruskog saveza?

Gordić se nije dugo zadržao u Mariopulju, kako ga kriviti...kada prethodne dvije godine provedete u Rimu, pijete kapućino, jedete kroasane i paste te gledate besprijekorno odjevene žene onda vam odlazak u Mariopulj gdje udišete čisti fabrički azbest, gdje vam sipaju akumulatorsku kiselinu umjesto cijeđene narandže i gdje od boja neba postoje samo nijanse sive i nije baš idealan nastavak karijere.
Brown OUT, D' Antoni IN

Kada ti upravni odbor ukaže povjerenje i punu podršku to je znak da visiš kao luster i da je vrijeme da pakuješ kofere.

Još ako ti podršku pružaju Jim Buss i Mitch Kupchak to je dupla nesreća. Mike Brown je otpušten iz Lakersa, na njegovo mjesto je trebao da dođe nakon konsultacija sa Manituom i Dalaj Lamom najtrofejniji trener u istoriji NBA i ljubavnik kćerke Dr. Jerry Bussa, Phil Jackson ali u bizarnom obratu svojstvenom samo kombinaciji Buss Jr - Kupchak za trenera je imenovan Mike D' Antoni koji će debitovati za nekoliko dana - jer se oporavlja nakon operacije koljena.

D'Antonija su voljeli pa gotovo svi igrači koje je vodio izuzev Carmela Anthonija koji ga je bacio pod autobus u New Yorku, a sada je izjavio da je sretan zbog njegovog imenovanja i da su super sarađivali u reprezentaciji. Uglavnom bitno je napomenuti da su Kobe i D'Antoni u izuzetno dobrim odnosima i da je Kobe nosio broj 8 upravo zbog D'Antonija kojeg je gledao kao dječak u Milanu. Prijateljstvo su produbili tokom nastupa USA reprezentacije i sada će Mike da instalira svoju turbo košarku ala showtime Lakers iz 80-tih.

Sretan zbog mikeovog dolaska je i Dwight Howard što nikada nije dobra vijest - samo pitajte Stana Van Gundya. Što je najbolje Howard će sada igrati vrlo sličnu košarku onoj koju je igrao kod Van Gundya u Orlandu. Pick 'n' roll Nash - Howard bi mogao biti jedan od najubojitih ikada iz prostog razloga jer ga vrti naučnik te igre - Steve Nash. Kada je PNR Orlanda sa Hidom, Nelsonom i Alstonom bio onako dobar, Nash će to poboljšati za barem 70% posto.

Problem je šta u takvoj igri uraditi sa Kobeom (Gasol će se već snaći. Pau je uvijek u stanju da se prilagodi) i tu će D'Antoni morati da razmišlja i traži rješenja(navodno jedan od razloga zašto je D'Antoni dobio prednost jeste činjenica da "trougao napad" koji Phil koristi ne odgovora puno Nashu i Howardu. Bussa i Kupchaka nije izgleda zanimalo to što je "trougao" donio 11 titula NBA prvaka Philu Jacksonu.)

Također pitanje koje uvijek prati D'Antonija je šta uraditi sa odbranom koje u Phoenixu i New Yorku uglavnom nije bilo. Pojavila se informacija da bi Lakersi angažovali Natea McMillana kao defanzivnog kooridinatora (McMillan se također sprijateljio sa DAntonijem kroz akcije američke reprezentacije).

Da li Mike D'Antoni može da se konačno plasira u NBA finale i donese Lakersima novi naslov NBA prvaka...teško je reći, podršku najvažnije igračke figure, Kobea ima ali propustiti Phila Jacksona je zaista van pameti.

Kako je to formulisao Philov agent Todd Musburger nakon svih obrata i objavljivanja Mikea D'Antonija kao trenera u nedelju, nakon što su Kupchak i Buss Jr dali Philu rok do ponedeljka da se izjasni: "Ovo pokazuje kako neki ljudi na jedan vrlo sumnjiv način vode organizaciju kakva su Lakersi".....

(Edin Avdić)