Čelnici SD Partizan, odnosno fudbalskih i košarkaških sekcija, nemoćne da riješe problem podeljenih navijačkih frakcija.
"Na kraju svijeta da igra Partizan, on neće nikada ostati sam", glasi stih jedne od mnogobrojnih pjsama navijača Partizana, koje su decenijama pjevaju na utakmicama svih sekcija crno-bijele porodice.
Ali, izgleda da novije generacije navijača Partizana ne shvataju suštinu tog i drugih stihova koje su njihovi prethodnici osmislili i ponosno pevali na svakom mjestu na kojem su se pojavili, bodreći svoj tim iz samo jednog razloga - neizmjerne ljubavi.
Ono što se desilo u subotu uveče u hali "Pionir" prije i tokom košarkaške utakmice ABA lige Partizan - Cibona moralo bi da zabrine sve koji rade u svim sekcijama najbrojnijeg Sportskog društva u zemlji (i šire) i ponovo je aktuelizovalo pitanje - ko će stati na put navijačima-huliganima?
Jedan od najvećih problema fudbalskog i košarkaškog kluba, uz stalnu borbu za puko preživljavanje, jeste netrpeljivost među navijačkim frakcijama, najblaže rečeno, čudnih naziva. U toj suludoj borbi za prevlast na tribini (iz raznoraznih razloga) jedan momak je platio glavom (Ivan Perović), a tuče su postale gotovo svakodnevni kolorit kada se te dve grupe ("Zabranjeni" i "Alkatraz) susretnu na nekom sportskom događaju (recimo, na rukometnoj utakmici Lige šampiona u Nišu ili na fudbalskoj utakmici na Karaburmi).
Ali, u novije vrijeme, izgleda, važnije je ko to vodi navijanje sa šipke, nego to kako pomoći timu da ostvari pobjedu. A dešava se da mu ti isti "navijači" odmažu!
Prethodnih godina (a i u tekućoj sezoni), naplaćao se Partizan (i FK i KK) kazni zbog navijačkih ispada, zbog pirotehničkog arsenala, bacanja upaljača, mobilnih telefona, kovanih novčića... Nerijetko su crno-bijeli i snosili teže sankcije (izbacivanje FK iz evropskog takmičenja poslije nereda u Mostaru).
Ni raznorazni apeli uprava nisu pomogli da se "navijači" urazume. Ruku na srce, uprave se baš i nisu pretrgle da nešto više porade na rješavanju tog problema, koji, ispostaviće se, jeste jedan od gorućih kad su crno-bijeli u pitanju.
Navijačka frakcija koja sebe naziva "Zabranjeni" kupila je poene i simpatije "običnih" navijača srčanim navijanjem kako na utakmicama Ženskog košarkaškog kluba, tako i na utakmicama fudbalske i muške košarkaške sekcije, na bodrenju rukometaša. Međutim, posljednji ispad na meču protiv Cibone bio je autogol ili autokoš "Zabranjenih".
Prije početka meča "Zabranjeni" su iznijeli transparent kojim su timu čestitali novu godinu i poželjeli mu mnogo uspjeha.
"Srećnu Novu godinu, da bude još jači, crno-bijelom timu, žele navijači!".
Ironično i paradoksalno, ali umalo da crno-bijelima prisjedne prva utakmica u Novoj godini. Umalo da košarkaški Partizana mt:s izgube utakmicu bez borbe, jer su se navijači otrgli kontroli i oglušili se na sve apele da prekinu da bacaju rolne papira, petarde, dimne bombe na parket dvorane (i na novinare, koji su, po pravilu, ugrožena vrsta!).
Tokom prve i početkom druge četvrtine utakmice, petarde su odjekivale sa obje strane "kopa", a kada je jedna bačena sa dijela gdje je takozvana grupa "Alkatraz", sportski direktor crno-bijelih Dragan Todorić uzeo je mikrofon od spikera i predao ga kapitenu Vladimiru Lučiću da proba da umiri nerazumne.
Nije prošlo dugo, kada je iz dijela gdje su bili "Zabranjeni" doletjela nova petarda. Vidno iznervirani trener crno-bijelih Duško Vujošević uzeo je mikrofon i obratio se tom dijelu tribine: "Ljudi, je l' vi to hoćete da utakmica bude prekinuta?".
To ne da nije umirilo "Zabranjene", već je izazvalo kontraefekat. Tek tada je počeo da gruva arsenal pirotehnike, uz povike: "Mi nismo plaćeni" (prozivka na račun druge strane). Ali, isto tako i jasna poruka Vujoševiću zbog ranije "greške u koracima", kada, poslije jedne od prethodnih utakmica, nije dozvolio igračima da pozdrave i "Zabranjene", niti da pjevaju sa njima.
Ušao je Vujošević čak i u verbalni sukob sa "Zabranjenima", uslijedilo je međusobno psovanje(!)...
Ostatak dvorane okrenuo se protiv "Zabranjenih", uzvikujući im "cigani, cigani" i "Vi niste Grobari". Odgovor je bio: "Jug je tamo gdje su Grobari", "Ubili ste Grobara (Ivan Perović)", kao i: "Izađi, izađi, izađi, Al Kapone iz rupe izađi", što je prozivka upućena članovima "Alkatraza", kojima je idol jedan od najvećih kriminalaca svih vremena - Al Kapone(!?).
Nema sumnje, Partizan će ponovo biti kažnjen od čelnika ABA lige, moguće čak i uskraćivanjem prilike publike da dođe i gleda utakmicu/e. Odnosno, suspenzijom dvorane "Pionir" (doduše, za iste incidente podgorička Budućnost je prošla tek sa novčanom kaznom od 6.000 evra).
"Nama nisu potrebni ni vlast, ni Crvena zvezda. Mi smo sami sebi najveći problem. Ovo je šizofrena situacija", rekao je Vujošević rezignirano poslije utakmice.
Situacija jeste šizofrena, teško razumljiva nekome ko je neupućen u događaje (kao, recimo, grupi turista iz Londona koji su bili na utakmici u prvom redu i zdušno su bodrili Partizan!)...
Krucijalno pitanje je da li Vujošević kao predsjednik Sportskog društva Partizan, da li uprave fudbalskog i košarkaškog kluba mogu da se uhvate u koštac sa problemom. Sada to izgleda vrlo teško, jer su se pomenuti već stavili na jednu stranu, kad je navijački sukob u pitanju.
Da li je Vujoševićev apel svima koji vole Partizan da dođu na utakmicu i zajedno bodre tim, da zaborave na podjele dok traje utakmica, ostvarljiv? Čini se da sada to izgleda kao utopija. Ali, ti navijači su godinama imali uporište u upravama, čak se u Srbiji pojavilo novo zanimanje: profesionalni (plaćeni) navijač!
Uprava FK Partizan već je dobila odgovor od običnih navijača, jer je posjeta stadionu na Topčiderskom brdu godinama unazad mizerna (osim na pojedinim evropskim utakmicama). Da li isto prijeti i Košarkaškom klubu, jer će mnogi roditelji staviti prst na čelo i između vođenja djeteta na utakmice, ipak, izabrati sigurnost igraonica?
Nadrealne scene iz "Pionira", gdje je netrpeljivost navijačkih frakcija Grobara, čak, možda, većeg intenziteta nego prema navijačkoj grupi Crvene zvezde, upotpunila je grupa Kineza koja je ušla u ispražnjeni dio tribine gdje su bili "Zabranjeni" (dobili su veliki aplauz), ali i Deda Mraz, obučen u crveno-bijelo, ali i sa dresom Partizana sa brojem 11.
Pojavio se na konferenciji za novinare i poželio Partizanu mnogo uspjeha. Kaže da je potegao iz daleka samo da bi se lično uvjerio u to kakva je atmosfera u "Pioniru". Ali, poklone nije donio.
Novinari su se suzdržavali da ne prasnu u smijeh, a jedini ozbiljan ostao je Duško Vujošević.
(Predrag Vujić, MONDO - foto: MONDO)