Braun za MONDO: Zvezda je i dalje porodica

Dan pošto je Crvena zvezda Telekom saopštila da Elton Braun više neće konkurisati za prvi tim, mogli su se čuti interesantni detalji o onom što je prethodilo takvoj odluci crveno-bijelih.

MONDO nije želio da se nesporno atraktivnom temom bavi na senzacionalistički način. Jer, šta god da se dogodilo u ponedjeljak na Malom Kalemegdanu, "kuvalo" se prilično dugo.

Kada nema principijelnih smetnji na relaciji trener - igrač, svi problemi su lako rješivi. Da je tako u Braunovom slučaju, Zvezda teško da bi dovodila Predraga Samardžiskog, ili prije njega Alija Traorea.

Elton Braun se od dolaska u Beograd ponašao kao da je Zvezdin navijač od "malih nogu".

Sada, kada ga je realnost propisno ošamarila, on pokušava da se ponaša kao da se ništa nije dogodilo, ali se već na prvi pogled vidi da je - uzdrman.

Amerikanac je na intervju za MONDO došao u trenerci sa natpisom "Red Star" na grudima, čvrsto riješen da ne kaže ništa što bi moglo dodatno da pogorša njegov status. Čak ni "off record".

"Nemam nikakvu priču koja nije za javnost. Ništa se nije dogodilo. Imam ugovor do juna i ostajem u Crvenoj zvezdi".

Klub je saopštio da si stavljen na transfer listu i da više ne računa na tebe. Da li makar pomišljaš na odlazak?

"Nikako. Ostajem ovdje. U srcu sam zauvijek Zvezdin. Planiram i da je istetoviram! Ozbiljno, svako radi svoj posao. Spremam se za vikend i naredni meč u ABA ligi".

Ako klub ostane pri sadašnjem stavu, da li si spreman da ostaneš i ne budeš među 12 igrača koji se skidaju za utakmice?

"Jesam. Zato što sam timski igrač. Važno je da tim pobjeđuje, a trener odlučuje ko će igrati".

Da li si imao bilo kakvih nesporazuma sa trenerom, stručnim štabom ili čelnicima kluba? Da li je od tebe traženo da nešto promijeniš u svom ponašanju, pristupu obavezama ili igri?

"Ne. Sve vrijeme provedeno ovdje znam samo za zadovoljstvo. Srećan sam. A, sve što se događa, događa se sa razlogom. Ja sam profesionalac i moram to da prihvatim. I tačka".

Kad si ljetos razmatrao opcije za nastavak karijere, dao si prednost Zvezdi u odnosu na Partizan, uz obrazloženje da si dva kluba doživeo kao "porodicu" i "posao". Kako ti sada zvuči to poređenje?

"Isto kao i tada. Zvezda jeste porodica".

Sudeći po broju ritvitovanih poruka u posljednja 24 sata, na toj društvenoj mreži si dobio ogromnu podršku.

"Ritvitujem samo pozitivne poruke. Ništa negativno o Crvenoj zvezdi".

A negativno o tebi?

"Takve poruke nisam ni dobijao".

Koliko ti znači takav vid podrške?

"Naravno da mi znači kad vidim da me ljudi cijene. Reći ću da Crvena zvezda ima daleko najbolje navijače na svijetu. Niko im nije ni blizu".

Postoji na internetu jedna tvoja fotografija...

"Gdje sjedim na drugom kraju klupe?"

Da, dok svi ostali igrači slušaju trenerove instrukcije.

"Kada izađem iz igre, osjećam se jako veliki. I želim da imam prostor oko sebe. Ne volim da mi mnogo ljudi stoji iznad glave, jer u tim trenucima pokušavam da vratim dah i energiju. Neko je to fotografisao i od toga napravio senzaciju, kao da sam ja čudak, usamljenik. Ali, to nema veze sa istinom".

Ni na koga nisi bio ljut?

"Mnogi ljudi misle da sam gord, da imam negativan stav. Nemam ga. Prijatna sam osoba. Ozbiljan sam samo kada igram košarku. I svjestan sam da ne mogu svima da se dopadnem, ali za scenu sa te fotografije tvrdim da je bila potpuno bezazlena".

Ruku na srce, da li možeš da kažeš da si se u Zvezdi sve vrijeme ponašao kao pravi profesionalac?

"Da".

Kakva je razlika između uloge koju si imao prošle sezone u Turskoj i uloge koju imaš ove sezone?

"Pričamo o dva potpuno drugačija tima. Ovaj tim ima tonu talenta. Tim u Turskoj je imao kvalitet, ali ni približno toliki. Tamo sam bio MVP, u prosjeku sam beležio 18 poena i 12 skokova. Ovdje je to moralo da se smanji. Vi vjerovatno nikada nećete vidjeti pravog Eltona Brauna. Nešto najbliže mojim tipičnim partijama su bile utakmice protiv Sasarija, Partizana i Olimpije u prvom dijelu sezone. U Zvezdi ne mogu da igram svoju igru, jer svako od nas ima određenu ulogu i trudi se da što bolje ispuni postavljene zadatke".

Kako je bilo ranije u tvojoj karijeri?

"Manje-više sam uvijek bio igrač na kojem se bazirala igra u napadu. Čak i u Bambergu, koji je evroligaška ekipa, mnogo se igralo na mene. U najjačim timovima sve mora da se dijeli. Može da se desi da igrač koji prethodno nije šutnuo na koš, dođe u poziciju da riješava utakmicu. Tu statistika ne govori mnogo o pojedinačnim kvalitetima, nije ni toliko važna".

Da li je tebi važna? Plašiš li se da ćeš imati manje ponuda za iduću sezonu, jer su ti brojke opale u odnosu na Tursku?

"Ovo mi je osma sezona u Evropi. Odavno sam naučio da ti niko neće gledati statistiku, ako si igrao za pobjednički tim. Gledaće šta si osvojio i kakav je bio tvoj doprinos tome. Statistika je važna ako si u lošem timu. Ovi igrači Zvezde će dobro proći sljedeće sezone, pogotovo ako osvojimo i Jadransku ligu. Na osvojenom Kupu ne piše statistika, piše ko ga je osvojio i piše da je pobijeđen Partizan, koji je taj Kup osvajao godinama. Ja sam bio član ekipe Hapoel Holona, koja je uzela Makabiju prvenstvo Izraela drugi put u nekih 50 godina. Svi smo poslije potpisali dobre ugovore".

S obzirom na navike uspostavljene prethodnih sezona, koliko ti je teško da pronađeš ritam u mečevima kada na parketu provodiš kraće periode i poslije se u igru vraćaš ohlađen?

"To je sastavni dio profesionalnog bavljenja košarkom. Radiš ono što trener želi. Ne mislim da je to najbolje za mene, ali ako se to od mene traži, tako ću i da radim. Dokazao sam da mogu da budem važan igrač u pobjedničkom timu. Kao takav sam uzeo jedan trofej u Izraelu, dva u Nemačkoj i jedan u Grčkoj".

Ma koliko se trudio da predstaviš sebe "običnim" momkom, neke stvari ipak upadaju u oči. Recimo, da mijenjaš patike na poluvremenu.

"Jednostavno radim takve stvari, često i bez razloga. Tako mi dune. Ponekad to uradim ako ne odigram prvo poluvrijeme onako kako sam želio. Razmišljam kako ću u drugim patikama da preokrenem situaciju".

Zašto si obrijao bradu? Rekao si da nećeš...

"To je tačno. Ali, gledao sam svoje stare fotografije i shvatio da sam svaki trofej osvojio bez brade. I evo, osvojili smo Kup. Sa bradom su mi se događale dobre individualne stvari, ali to nije ono do čega mi je stalo. Obrijao sam se sa željom da moj tim pobijedi".

Iskreno, mislio sam da ti je neko iz kluba "preporučio" da to uradiš.

"Kad me tim potpiše, zna šta dobija. Igram sa mnogo srca i emocija. I ta brada je stvar neke emocije, ali nema naročite veze sa mojim učinkom na terenu. Ako sam dao 20 poena sa bradom, dao bih 20 i bez nje".

Dosta se oslanjaš na igru leđima. Da li je neki trener imao posebnu ulogu u izgradnji takvog stila?

"Lijepo što si me to pitao. Ja sam kasno počeo sa ozbiljnim treniranjem košarke, tek sa 16-17 godina. Prvo sam igrao nisko krilo. Šutirao sam trojke, driblao... Te kretnje na niskom postu me niko nije učio. Ja ih i ne izvodim školski, već instinktivno. Ne uvježbavam ih, mada ljudi misle da lažem. To je nešto što mi je bog dao i što sam blagosloven da imam. Ono što moram da vježbam su slobodna bacanja. A, to što odigram leđima u nekoj situaciji, možda više nikad neću ponoviti".

Kako stoje stvari, Braun u dresu Zvezde neće ponoviti nijedan dosadašnji potez. Delije neće skočiti više ni na jedan njegov roling, nijedno zakucavanje.

Pitanje koliko je sam doprinjeo tome, za sada je bez pouzdanog odgovora.

Na kraju priče, pada na pamet stih Đorđa Balaševića - "Sve prave ljubavi su tužne", istrgnut iz jednog od najvećih hitova novosadskog umjetnika. Simbolično, ta pjesma snimljena je u godini rođenja Eltona Brauna.

(Ivan Bogunović - MONDO, foto: MN Press)