Micić za MONDO: Ni Zvezdin, ni Partizanov!

Sezona 2012/13 u ABA ligi polako se bliži kraju. Regionalno takmičenje ustupiće mjesto Superligi Srbije, tokom koje će domaća košarkaška javnost moći da stekne bolju sliku o kvalitetima mnogih mladih igrača.

Ekipa Mega Vizure gotovo u potpunosti je sastavljena od takvih momaka, potencijalnih asova (Dangubić, Krstić, Luković…), koji vrijedno treniraju i čekaju šansu za punu afirmaciju, kao što je bio finalni turnir Kupa Koraća, prošlog meseca u Kragujevcu.

Upravo tada, u polufinalnoj utakmici protiv Partizana mt:s, zablistao je plejmejker Vasilije Micić (19 godina, 195 cm). Prikazao je širok repertoar poteza u igri "jedan na jedan", sjajan pregled igre, odabir trenutka za asistenciju, pa i solidnu odbranu.

"Moram da pomenem našeg trenera, Dejana Milojevića, koji daje veliku slobodu svim igračima. To se vidi kroz iskakanje uvijek nekog drugog na različitim utakmicama, bilo to dvocifrenim brojem poena, skokova, ili drugačije. Tu, naravno, ne računam Bobija Marjanovića, koji redovno ima 'dabl-dabl' i dominira od početka prvenstva. Trener je najzaslužniji što igramo napadački i raznovrsno, a u Kragujevcu smo protiv Partizana pokazali da ni u odbrani nismo ekipa za potcenjivanje, iako smo često bili kritikovani zbog defanzive", kaže za MONDO Vasilije Micić.

Plejmejker kome treneri i skauti uz adekvatan rad predviđaju lijepu budućnost, tokom proljeća će pokušati da povede Megu (bar) do četvrtog mjesta u Superligi, što bi značilo plasman u kvalitetnije takmičenje iduće sezone - ABA ligu - cilj kome teže svi "manji" srpski klubovi.

Ekipa iz Zemuna je veći dio sezone provela na čelu tabele Prve muške lige Srbije, a tamo je i sada, dva kola prije kraja.

"Imamo još gostovanje Tamišu u Pančevu, što je za nas jedna od boljih provera i šansa da obezbijedimo prvo mjesto. Ono ne donosi ništa posebno, ali nam znači zbog prestiža. Ako pobijedimo Tamiš, moći ćemo rasterećeno da uđemo u meč sa drugoplasiranom Vojvodinom i probamo na lijep način da završimo takmičenje".

"U Novom Sadu su nas dobili sa 12 poena razlike. Bili su fizički moćniji. Loše smo im odgovorili na svim pozicijama, od pleja do centra, tako da ćemo gledati da se revanširamo i pokažemo publici u Kruševcu da smo zasluženo tu gdje jesmo".

Selidba u Kruševac, za Superligu, radi se kao proba za sljedeću sezonu, jer jedan grad, po propisima ABA lige, neće moći da ima više od dva kluba učesnika. Dakle, Beograd bi pored "vječitih rivala" bio premali za klub poznatog menadžera Miška Ražnatovića.

"Da, sljedeći naš cilj je da odemo u ABA ligu 2013/14. Rezultati srpskih klubova su takvi da ćemo dobiti besplatno četvrto mjesto za Jadran i mislim da je razumljiva naša želja da stanemo uz bok Partizanu, Zvezdi i Radničkom", priča Micić.

"Uz male korekcije u sastavu, možda nekog novog igrača, mislim da imamo dobre šanse da se plasiramo među četiri najbolja u Superligi. Ali polako, imamo mlad tim i mladog trenera, pa je najbolje da idemo od utakmice do utakmice. Nije dobro da mnogo pričamo, jer nemamo iskustva i ne znamo šta može da se desi sutra, a kamoli za tri mjeseca".

Vasilije Micić svojim talentom i igrama se već "kandidovao" za zvijezdu ljetnog prelaznog roka u Srbiji. Voljeli bi da ga vide u svom klubu i navijači Zvezde i Partizana, koji se u posljednjih desetak godina uglavnom oslanja na inostrane plejmejkere.

Tokom Kupa u Kragujevcu pronio se glas da je Micić "sve dogovorio" sa Zvezdom, ali on to u intervjuu za MONDO odlučno demantuje.

"To su baš glasine. Stvarno ni sa kim nisam pričao, niti ću da pregovaram dok sezona traje. Želio bih da je završim kako treba, poslije ćemo lako za novi klub".

Vasa je i prije dvije godine imao sličnu situaciju, kada je na nekim mjestima objavljeno da je potpisao za Partizan. Zato ga pitamo kako se nosi sa spekulacijama te vrste i da li one utiču na njegov svakodnevni angažman na treninzima, kao i ono što pruža na utakmicama?

"Prija kada te dovode u vezu sa velikim klubovima, ali ja se u Megi osjećam mnogo lijepo. Mislim da ove sezone imamo ozbiljniju priču nego prethodnih - i što se tiče ambicija kluba i kvaliteta ekipe. Mega je klub u kome se osjećam komotno i u kome sam 100 odsto. I glavom i tijelom. Uopšte nemam potrebu da razmišljam o drugoj sredini, niti volim da planiram buduće korake, jer znam da se takvi planovi uglavnom ne ostvaruju".

Mnogi pokušavaju da naslute gdje će Micić nastaviti karijeru, po tome na čijim utakmicama ga viđaju. Uzalud...

"Najnormalnije je da gledam Partizan i Zvezdu, jer njima gostuju najbolji timovi, a i živim blizu hale Pionir. Nemam predrasude niti sam navijački opredijeljen. Jednostavno volim da gledam dobru košarku, kao na Zvezdinim utakmicama Evrokupa, ili u nedelju, kada su igrali Partizan - Igokea".

"Čujem da su ljudi primijetili kako sam sjedio iza Partizanove klupe, ali vjerujte da to ništa ne znači. Tribine su bile pune, sjeo sam tamo gdje je bilo mjesta".

Robustnog plejmejkera privlači mogućnost da i sljedeću sezonu provede u Megi, ako bi mu se plasmanom u ABA ligu ukazala šansa da sa sadašnjim timom zaigra u jačoj konkurenciji.

"Uspjehom u Superligi otvorila bi mi se opcija više. Zašto i da ne ostanem u tom slučaju?"

Sljedećom izjavom Micić pokazuje jedan od svojih velikih kvaliteta, zdrav način razmišljanja.

"Meni je svakako najvažnije da igram. Ne bih volio da odem negdje gdje ću da sjedim na klupi, iako sam svjestan da ću po odlasku iz Mege morati da se namećem, da istrpim klupu pola sezone, možda i cijelu. Zbog povrede sam već pauzirao godinu dana i najveća želja mi je da što više budem na parketu".

Povredu koljena doživio je u svojoj drugoj seniorskoj sezoni, krajem 2011, kada je u KLS bilježio 16 poena i pet asistencija po utakmici.

Kidanje ukrštenih ligamenata spada u red najgorih stvari koje mogu da se dogode košarkašu, a njemu se dogodilo prije nego što je napunio 18 godina! Ipak, tih devet mjeseci u "autu" smatra iskustvom, koje mu je pomoglo da ojača.

"Znao sam šta me očekuje na putu povratka, da su najvažniji strpljenje i vjera u oporavak. Jeste teško i bolno, pa možeš iz svega da izađeš jači i bolji, ili da nestaneš. Krivo mi je što je kidanje ligamenata postalo učestalo u košarci, ali to je realnost. Pred igrače se postavljaju visoki ciljevi, mnogo se trenira, a i sama igra je postala jača. Ne daj bože da se dogodi bilo kome".

Vasilije Micić rođen je u Kraljevu 13. januara 1994. godine. Djetinjstvo je proveo na Kopaoniku, gdje se u kampu YUBAC prvi put sreo sa košarkaškom loptom. Prethodno je bio pionirski prvak Balkana i Srbije i Crne Gore u skijanju.

Otac mu je bio atletičar, majka rukometašica, dok je sestra Nina vrhunska snouborderka.

"Pored majke i oca sportista, bilo bi neočekivano da smo nas dvoje postali nešto drugo. Kao klinac sam ozbiljno trenirao skijanje, bio reprezentativac, ali to je malo skuplji sport, a sestra je već bila uspješna, tako da roditelji nisu mogli da finansiraju oboje. Ipak, neke stvari naučene na stazi, kao što su promjene pravca i promjene ritma, kasnije su mi koristile u košarci".

U Beogradu je od devete godine, kada je i počeo da trenira, u OKK Beogradu. Nakon toga je bio u Crvenoj zvezdi i FMP Železniku, a od 2010. je član Mege.

Iako je prošao kvalifikacije za Džordanov kamp u SAD, sticajem okolnosti nije tamo i otišao. Zato je 2011. u Kaunasu, tokom završnice Evrobasketa, učestvovao na evropskoj Ol star utakmici za igrače do 18 godina, zajedno sa Nenadom Miljenovićem i Aleksandrom Cvetkovićem.

Igrao je na kadetskom prvenstvu Evrope u Baru 2010, kao i na juniorskom EP 2011. u Vroclavu, na kojem je reprezentacija Srbije osvojila srebrnu medalju. Micić i Miljenović potom su izabrani u idealnu petorku šampionata.

Ovog ljeta imaće pravo nastupa na Svjetskom U-19 prvenstvu u Češkoj, zatim na U-20 EP u Talinu, a naravno i na seniorskom Evrobasketu u Sloveniji.

"Najviše bih volio da budem sa seniorima, ako budem pozvan. To mi je san", podvukao je Micić na kraju razgovora za MONDO.

Mi mu želimo da ga u nastavku karijere zaobiđu povrede, a za ostalo neka se postara sam, uz pomoć svojih trenera (Šoškić, Marinković, Jerković, Glišić, Bulatović, Mandarić, Nikitović, Vukoičić, Milojević), kao i do sada.

(Ivan Bogunović - MONDO, foto: MN Press)