Nešović za MONDO: Svaka titula je draga

Dok u velikoj većini evropskih zemalja plej-of još nije ni počeo, na Kipru je prošlog petka - završen!

Titulu je osvojio AEK iz Larnake, pobijedivši Apoel iz Nikozije sa 3:1 u finalnoj seriji, a svoje znanje i energiju u trofej su ugradila dvojica Srba, kao i jedan Crnogorac, dobro poznat našoj košarkaškoj publici.

U pitanju su Aleksej Nešović, Nikola Cvetinović i Vujadin Subotić.

"Vujo je došao na Kipar prošle godine za plej-of i ostao je tu. Nikola je završio koledž u Americi i ovo mu je prva sezona koju igra profesionalno", kaže Nešović u intervjuu za MONDO.

Po godinama (28) ne toliko, ali po "kilometraži" više nego iskusni plejmejker, zimus je pojačao AEK, nakon što je prvi dio sezone proveo u OKK Beogradu, igrajući Prvu mušku ligu Srbije i Balkansku ligu.

Jesenas mu je bilo potrebno nekoliko utakmica da "uhvati zalet", a onda je pokazao da kvalitetom ipak značajno odskače od standarda domaćeg takmičenja. Vršcu je ubacio 31 poen, protiv Jagodine umalo ostvario "tripl-dabl" sa poenima (26), asistencijama (sedam) i ukradenim loptama (10)...

"Nekome je ispod nivoa da igra našu ligu, ali meni je koristila. Zahvalan sam ljudima iz kluba i saigračima na vremenu provedenom u OKK Beogradu, a za sebe mogu da kažem da sam imao maksimalno profesionalan odnos prema obavezama, kao u svakom drugom klubu".

Na Kipru je Nešović uvećao brojnu "koloniju" igrača sa ovih prostora. Osim njega i već pomenutog Subotića, dole su igrali Ivan Maraš (ex-Budućnost, Hemofarm), Vukašin Mandić (FMP), Milutin Aleksić (Crvena zvezda), Filip Vukosavljević (Metalac)...

Među mnogobrojnim Amerikancima na Kipru je i Andre Ovens, bek Zvezde iz prvog "mandata" Svetislava Pešića. Nešovićev saigrač bio je Čaron Fišer, nekadašnji bek Vojvodine.

"Svaki kiparski tim ima po trojicu-četvoricu tamnoputih Amerikanaca i oni su ti koji dominiraju. Kod nas je u rotaciji bio samo jedan Kipranin".

"Liga je pomalo 'divlja'. Igra se brzo, ali i čvrsto, prljavo. Ja sam došao spreman, u dobrom ritmu, ali u poodmakloj fazi sezone i nisam dobio neku naročitu šansu. Bilo je mečeva na kojima sam igrao po 20-30 minuta, u plej-ofu samo desetak. Zbog osvojene titule mi je ipak drago što sam bio tu".

AEK je do trofeja stigao na gostujućem parketu u Nikoziji, gdje su domaći navijači prekinuli meč tri sekunde prije kraja.

"Dvorana sa 'visećim' koševima, slična onoj u Kraljevu, samo malo većeg kapaciteta. Tokom cijele utakmice je bila dobra atmosfera, ali kad im je postalo jasno da će izgubiti, počeli su da ubacuju pirotehniku, petarde, upaljače, gdje uopšte nisu gledali da li će da pogode nas ili svoje igrače. Nas su prije meča upozorili na mogućnost prekida, tako da smo bili spremni da trčimo u tunel!"

Utakmica je, ipak, privedena kraju.

"Proveli smo petnaestak minuta u svlačionici. U međuvremenu je ispražnjen dio tribina i vratili smo se samo da izvedemo dva slobodna bacanja".

Nešović je imao čast da u AEK-u igra sa proslavljenim grčkim internacionalcem Mihalisom Kakjuzisom, koji je 2005. u Beogradu uzeo evropsko zlato, a 2006. u Japanu bio vicešampion svijeta.

"Doveli su ga pred plej-of, inače je bio u Švajcarskoj... On je ovdje lagano igrao svoju igru. I dalje je majstor da se otvori za trojku iz 'pik end popa', a što se tiče fizikalija, primjećuje se da ima 36-37 godina, ali ne mnogo. Kiprani ga vole i cijene. Baš kad smo gostovali Apoelu, dali su mu neko priznanje... Koristilo nam je njegovo prisustvo i na terenu i van njega".

Srpski plejmejker po završetku prvenstva je ostao na Kipru - iz dva razloga. Prvi je proslava titule sa navijačima, zakazana za četvrtak, a drugi je "tehničke" prirode i odnosi se na finansijsku krizu na mediteranskom ostrvu-državi.

"Na snazi su ograničenja prilikom novčanih transakcija. Postoje limiti na iznos koji možeš da podigneš u banci, na iznos koji možeš da izneseš iz države, ali kažu da će se to mijenjati. Još se ne zna da li će klubovi dobiti neke povlastice i kako će naš predsjednik to da reguliše. Od Subotića sam čuo da je AEK najkorektniji ovdašnji klub što se tiče isplate i da nije ostao dužan nijednom igraču. Vidjećemo..."

Aleksej Nešović prije desetak godina je bio perspektiva Crvene zvezde, u vrijeme kada je Zmago Sagadin doveden da rukovodi projektom "Evropska Zvezda".

Kao tinejdžer je sa crveno-bijelima osvojio Kup Radivoja Koraća, u Novom Sadu 2003, ali je ubrzo pozajmljen niškom Ergonomu (zapažena partija protiv Partizana u četvrtfinalu Kupa 2005, indeks 22 u prvom poluvremenu) i više se nije vraćao na Mali Kalemegdan.

Od 2004. godine igrao je za čak 14 različitih klubova, s tim da je u dva navrata bio član Hemofarma. Od košarke je živio u Njemačkoj, Hrvatskoj (Zagreb), Španiji (Fuenlabrada), Grčkoj, Poljskoj (Prokom), Sloveniji (Olimpija, "dupla kruna"), Crnoj Gori (Budućnost), sada na Kipru...

"Šta je sljedeće? Maroko, Tunis, Iran... Nadam se da ne, ali više ništa ne može da me iznenadi!"

Morali smo da mu postavimo pitanje: otkud tolike selidbe?

"Malo zbog svojih grešaka, malo zbog tuđih hirova. Kad ekipi loše ide, ti ne igraš na nekom visokom nivou, a pri tom si stranac, mlad i koštaš, naravno da ćeš biti prvi na udaru. Bilo je slučajeva kada je cijeli menadžment htio da ostanem u klubu, ali trener ne, jer sam sa njim 'na nož'. Tako sam u Španiji raskinuo garantovani dvogodišnji ugovor na svoju štetu".

Poslije svega što je vidio i doživio za deceniju u profesionalnoj košarci, Aleksej ima i nekoliko savjeta za mlade igrače.

"Da ne idu u inostranstvo mladi i po svaku cijenu. Da ne trče za novcem u godinama kada bi trebalo da se razvijaju i uče košarku. U redu je da roditelji do nekog trenutka učestvuju u njihovom sportskom razvoju, ali poslije kontrolu preuzimaju menadžer i oni sami. Ima mnogo preambicioznih roditelja, koji djecu guraju prije nego što im je vrijeme i prije nego što mogu da ostvare to što žele. Škola i diploma su vrlo važni, kao i požrtvovanje, disciplina i privrženost onome što radiš i voliš. Da imaju vjeru u sebe, jer sami kreiraju svoju sudbinu i put ka cilju koji su postavili".

(I. Bogunović - MONDO, foto: lična arhiva, MN Press)