Centar Olimpijakosa, u društvu djevojke, kroz Atinu strpljivo taba put ka zvjezdanim visinama.
Veliki klub, nema zezanja... I on to ozbiljno shvata... Zoran Erceg nema svoj separe u diskotekama po Glifadi. Dečko ozbiljno kapira obaveze, zna zašto su ga doveli u moćni Olimpijakos.
“Izlazi se pomalo, ne baš često”… priča centar slavnih atinskih crveno-bijelih Zoran Erceg u intervjuu za MONDO.
“Uglavnom na piće, i to je to. Klubovi na Glifadi? Rijetko, jako rijetko”…
Društvo nije problem…
“Najmanji, tu su, naravno, Teo (Teodosić) i Igor (Milošević), koji igraju sa mnom u Olimpijakosu. Oni su slični po karakteru, ja sam malo pasivniji i mirniji. A i ovdje su solo, a ja u Atini živim sa djevojkom, pa više volim da odmaram sa njom kod kuće”.
Sa kim se još viđaš, naših košarkaša u grčkoj prijestonici ima za dva tima.
“Družim se sa Brankom Cvetkovićem, živimo baš blizu, tu je i Goran Nikolić. Nikako da se vidim sa ovima iz Paneliniosa, stalno nam se preklapaju rasporedi i obaveze”.
Hoćeš da kažeš da si potpuno u košarci?
“Da, hoću da napravim nešto, zato sam ovdje došao... Važan nam je svaki trening. Okupili smo se deset dana pred start sezone, imamo devet novih igrača, treba sve to uklopiti. Nismo još uigrani, ali kako idu važnije utakmice sve je bolje”.
Koliko je Olimpijakos zaista veliki iznutra?
“Mnogo brate, mnogo… Utisci su vrhunski. Stvarno sam prijatno iznenađen kako su me dočekali i prihvatili. Ogroman klub, nevjerovatno koliko se pažnje posvećuje igračima. Maksimalno su nam na usluzi za sve što treba, ljudi iz kluba ti sve završe”.
Kažu da legenda grčke košarke i tvoj trener Panajotis Janakis voli Srbe.
”Vjeruj mi da je Janakis pravi gospodin. Izuzetno poštuje igrače, sviđa mi se njegov pristup i ponašanje. Bio je i sam igrač, vanserijski, pa vjerovatno zbog toga razumije sve probleme i shvata kako razmišljamo”.
Vjerovatno si zadovoljan minutažom, čim ga tako hvališ.
“Na parketu sam otprilike 15 minuta po meču. Za sada nije malo. Na mojoj poziciji su Burusis i Printezas, pa u prvoj sezoni i ne očekujem mnogo više. Obojica su Grci, pa moraju i oni da igraju. Ipak sam nov, tek sam stigao, bio sam starter u samo dve utakmice”…
Nije ti problem da budeš strpljiv. Doveli su te na pet godina za velike pare, vjerovatno od tebe hoće da naprave čudo.
“Nadam se da je tako, tako i kažu u klubu. Smiren sam, još sam mlad. Nigdje ne žurim”.
Crveno-bijeli iz Pireja su ljetos napravili haos na košarkaškom tržištu, kada su potpisali Džoša Čajldresa iz NBA lige i dali mu 20 miliona dolara za tri sezone. Kako se ti, koji si do juče igrao “za klikere i čajnu” u Železniku osjećaš pored takvih puniša?
“Slušaj, i taj Čajldres je van terena sasvim OK lik. Ma, svi stranci u ekipi su super, nema sa njima problema”.
Hoćeš da kažeš da ti Grci ne leže?
“Ne, nema nikakve frke. Samo sam htio da ti objasnim da su Grci drugačiji. Znaš da su oni malo čudni ljudi”.
Imaš nešto i protiv grčke klope?
“Nemam, ali uglavnom jedem naša jela. Moja devojka kuva dobro i kuva sve. Znači, hranimo se kod kuće. Aleksandra je majstor za meso na sve načine, a ja najviše volim rolovano”.
Kakav si sa atinskim suncem?
“Dobar… Dobio sam stan na Eleniku. To je lijep kraj, miran, tu je i more. Klima je ovdje neviđena. Eto, prije neki dan je bilo 20 stepeni, cijeli dan sam proveo u majici sa kratkim rukavima. Jedva čekam proljeće, da otopli, biće još bolje.”
Koliko si popularan u Atini?
“Ne mnogo, ali dovoljno da me zaustavljaju na ulici, stalno nešto pitaju, hoće da se slikaju... Navijači su ovdje potpuno ludi, to još nisam vidio. Kakvi su to fanatici... Nisam imao problema sa protivničkim fanovima”.
Kako komuniciraš sa navijačima kad ne znaš grčki?
“Eee, ko kaže? Naučio sam par riječi”.
I posljednji, a tvoj prvi veliki derbi Olimpijakos - Panatinaikos obilježili su ozbiljni incidenti.
“Na derbiju su stalno frke i problemi. PAO je bio domaćin, pošteno su nas izgađali. Nisam mogao da vjerujem kada sam vidio da na teren i oko naše klupe padaju pune plastične flaše vode od litar i po, upaljači, kamenje, čak i čizburger”!?
Nikom nije palo napamet da ga pojede?
“Ne, ne jede se za vrijeme utakmice”… (smijeh).
Ovi iz Panatinaikosa su vas lagano razbili. Neki tvrde i da njih godinama štite sudije.
“Bili su bolji, zasluženo su dobili. Suđenje je bilo sasvim korektno. Niko nas nije oštetio”.
Olimpijakos posljednjih godina troši na desetine miliona evra, ali nikako da otme titulu Panatinaikosu.
“Sigurno svi pamte da je moj klub prije par godina bio u dubiozi, ali se oporavio i potpuno podigao. PAO ima kontinuitet, a to je najvažnije. Željko Obradović svakog ljeta kupi po dva-tri igrača, a kostur ekipe čuva, a Olimpijakos ima po deset novih”.
Koliko pratiš dešavanja u košarkaškoj Srbiji?
“Aktivno. Imam Total TV, a tu je i internet”.
Koliko ti nedostaje Beograd?
“Ne fali mi previše, jer mi je u Atini još sve novo. Šta da ti kažem, lijepo je kad sjediš i piješ kafu pored mora, onda tu nema mnogo prostora za nostalgiju”, završio je Zoran Erceg priču za MONDO.
(MONDO, foto zvanični sajt Olimpijakosa)