Litvanski as priznao da je poraz u finalu EP od Francuske najteži koji je doživio. Otkrio da ozbiljno razmišlja o odlasku iz reprezentacije.
Na čelu sa Linasom Kleizom, reprezentacija Litvanije bila je prošle jeseni 25 minuta udaljena od titule prvaka Evrope. Na njenu žalost, sa druge strane terena u ljubljanskom finalu stajali su Francuzi, zvanično najbolja selekcija Starog kontinenta.
Dok je Kleiza "vukao" ekipu, Litvanija je vodila. Do sredine druge četvrtine je igrao bez greške, ubacio 16 poena i praktično sam stvorio vođstvo svog tima, 29:27 (15. minut). Ipak, tada je sjeo na klupu, a ostatak ekipe nije znao da zadrži "trikolore".
Batum i Dio su bili nemilosrdni, pa su Francuzi već do poluvremena praktično obezbijedili zlato, vođstvom 50:34. Nekoliko mjeseci potom, Kleiza priznaje da ga još boli taj neuspeh.
"To je, bez sumnje, najteži poraz u mojoj karijeri. Tada mi je bilo veoma teško da ga prihvatim, a teško je i sad", rekao je Litvanac u intervjuu za sajt Fibaeurope.com.
To što je uvršten u idealnu petorku turnira nije mu nikakva satisfakcija.
"Nismo igrali dobro. Srebro je dobro, ali imali smo šansu da napadnemo zlato i bili smo tako blizu... Zaista smo počeli dobro, ali u nekoliko minuta smo se raspali", dodao je Kleiza, sa jasnom aluzijom na navedenu seriju "trikolora" 23:5, započetu dok je on sjedio na klupi.
"Znate, tim koji pobijedi uvijek zaslužuje medalju i oko toga nema razgovora. Htjeli su zlato i zaslužili su ga. Kako smo mi mogli da ga zaslužimo takvom igrom?", upitao je on.
Kleiza je 3. januara napunio 29 godina. Na žalost Litvanaca, nije isključeno da više ne zaigra za reprezentaciju.
"Znate, mislim da je to vjerovatno bilo moje posljednje ljeto u dresu reprezentacije. Nisam više tako mlad. Biće to teška odluka. Naravno, još nisam siguran, jer je sezona duga i još je rano da se priča o tome... Volim svoju zemlju i toliko godina sam pokušavao da u dresu reprezentacije pružim sve što mogu", objasnio je on.
Kleiza je bio dio nacionalnog tima od 2006. godine. Osvojio je bronzu na Evropskom prvenstvu 2007. i na Svetskom prvenstvu 2010. godine.
Ipak, od ove sezone njegovi prioriteti su promijenjeni. Poslije četiri godine u Denveru, jedne u Olimpijakosu i tri u Torontu, vratio se u Evropu i u dresu Fenerbahčea želi da trofejno završi klupsku sezonu, pod vođstvom srpskog trenera Željka Obradovića.
Nakon sjajnog početka takmičarske godine, tim iz Istanbula je loše startovao u Top 16 fazi Evrolige i već doživio tri uzastopna poraza. Kleiza u drugoj rundi takmičenja prosječno postiže 8,6 poena po meču. U posljednjem porazu, od Unikahe, bio je posebno inspirisan (26 poena, 4 sk), ali nedovoljno da turski tim ostvari pobjedu.
"Srećan sam što sam se vratio (u Evropu), ali mi je trenutno teško, jer smo izgubili tri utakmice u nizu i moramo da što prije počnemo da pobjeđujemo. Tada će sve doći na svoje mjesto. Istanbul je sjajan grad, sve je odlično, ali moramo da počnemo da pobjeđujemo, moramo da se pokrenemo", rekao je Litvanac.
Prema njegovoj ocjeni, evropska košarka je ista kao i prije tri godine, kada je neuspješno pokušao da se domogne trofeja u tada preplaćenom Olimpijakosu.
"Nema razlike, sve je isto. Tako je u Evropi, postoji sistem i čak i kada imate drugačije igrače, uvijek igrate u istom sistemu. Taj sistem ne počiva na zvijezdama, kao u NBA, iako i ovdje ima zaista dobrih igrača. Jednostavno, drugačije je (od NBA)".
Da li mu nedostaje američka košarka?
"Ništa mi ne nedostaje. Srećan sam što mogu da igram košarku i što igram za Fenerbahče. Košarka se igra i tamo i ovdje. To je sve što tražim, dok radim ono što volim da radim".
(MONDO, Foto: MN Press)