Košarkaš Valensije i nekadašnji kapiten Partizana riješen da ostavi za sobom višemjesečni period obilježen povredama.
Nije mogao na Evropsko prvenstvo zbog bolova u leđima. Propustio je veći dio sezone zbog problema sa stopalom. Sada je spreman i "pakleno" motivisan za povratak košarci!
Vladimir Lučić, koji je posljednju utakmicu odigrao još 10. novembra, u subotu će ponovo obući dres Valensije i to na gostovanju u Valjadolidu.
Kao u pjesmi Džonija Štulića "Kada stvari krenu loše", Lučić je poslije potpisivanja ugovora sa španskim klubom, predstavljanja u Valensiji i odrađenog prvog dijela priprema sa "orlovima", zapao u zdravstvene probleme koji su ga mnogo koštali.
A, mogli su i više. Pođimo redom...
"Bolovi u leđima su mi se prvi put javili u februaru prošle godine, trajali su desetak dana i to je bilo to. Istu nelagodnost sam ponovo osjetio početkom avgusta, uoči prvih pripremnih utakmica reprezentacije. Uspio sam da odigram samo nekoliko minuta protiv Francuske i već tada mi je bilo jasno da neću ići na Evropsko prvenstvo", prisjeća se Lučić u intervjuu za MONDO.
Mladi košarkaš ističe da njegov problem sam po sebi nije bio toliko ozbiljan, koliko su ga unazadili pogrešno postavljena dijagnoza i terapija injekcijama.
"I Partizan i reprezentacija su me slali na dijagnostiku u istu kliniku. To što su tamo utvrdili nije bilo tačno, niti je primanje injekcija bio pravi put do oporavka. Kada sam se priključio Valensiji, samo sam se malo više posvetio jačanju muskulature i sanirao povredu".
"Bio sam ogorčen, čak sam pao u iskušenje da negativno izreklamiram tu našu kliniku, ali sam ipak prešao preko toga... Iako je njihova greška mogla da mi napravi dosta problema u nastavku karijere".
"KOST NA KOST"
Zdrav i oporavljen, vratio se na teren pred početak klupske sezone.
"Igrao sam dobro u nekoliko pripremnih mečeva, pa sam počeo da 'padam' kada je krenula sezona, što se i moglo očekivati. I taman kada sam pokazao da se vraćam u formu, doživio sam povredu stopala".
U nove nevolje zapao je 30. oktobra, na gostovanju Olimpiji, u okviru Evrokupa.
"Na utakmici u Ljubljani sam doživio, mislim, prvu distorziju u karijeri. Mislio sam da nije ništa strašno, nastavio sam da treniram i igram, a pred meč u Saragosi, desetak dana kasnije, opet mi se javio bol. Pošto je u timu bilo još povrijeđenih igrača, dogovorili smo se da odigram još tu utakmicu i onda da odmorim. Ispostavilo se da mi je to bila najbolja partija za Valensiju, a ujedno i posljednja do danas", kaže popularni Luča.
Pregledima je utvrđeno da mu se ispod skočnog zgloba stvara kalcifikat i da je došlo do sudara dvije kosti.
"Poslije dva mjeseca mirovanja sam otišao u Barselonu kod doktora Hugata, koji mi je rekao da bez operacije postoji rizik da se ponovo povrijedim. Operisan sam u noći 14. na 15. januar, poslije još dva izgubljena mjeseca. Za to vrijeme mi je oslabila muskulatura, tako da sam poslije operacije izgledao prilično loše, ali mislim da sam se kroz rad sa kondicionim trenerom vratio na neki solidan nivo".
"Treniram sa ekipom nedjelju dana, svaki dan mi se javi nešto novo, zatezanje Ahilove tetive i tome slično, ali to su sve sitnice. Predstoji mi period pravih napora i utakmica, koji se nadam da ću uspješno izgurati".
Lučić ističe više nego korektan odnos ljudi iz kluba tokom dugog perioda odsustva, posebno ako se zna da je za njega plaćeno ne baš malo obeštećenje.
"Nisu mi pravili nikakve probleme, niti sam osjetio bilo kakvu vrstu tenzije. Sa kim god sam pričao, svodilo se na ono 'polako, vratićeš se'. Međutim, sigurno je da ni ja ni oni nismo srećni što nisam igrao".
"Privatno sam imao podršku porodice, moja djevojka je provela dosta vremena ovdje, a i Valensija je predivan grad, tako da sam uprkos svemu imao i lijepih dana".
O saigračima, takođe, sve najbolje.
"Poslije odlaska iz Partizana sam se plašio da više neću imati tako prisnu atmosferu unutar ekipe, ali se ispostavilo da su i ovde dobri momci, sa kojima možeš da sjedneš na piće. Naravno, najbliži mi je Bojan Dubljević, ali i kapiten Rafa Martinez, pa komšija Pau Ribas..."
Ukupnu situaciju ublažili su fenomenalni rezultati Valensije, koja je na tabeli Endesa lige druga iza neporaženog Reala, dok se u Evrokupu praktično plasirala u polufinale, poslije pobjede nad Albom od 32 poena razlike.
"Za sada imamo izvanrednu sezonu. Nekoliko igrača je zbog povreda pauziralo po mjesec dana ili više, ali se to nije odrazilo na rezultate. Najstandardniji su Sato i Doelman, za koga mi je Nemanja Bjelica pričao da je imao sjajnu prošlu sezonu i da će je teško ponoviti, ali on ipak uspijeva da to uradi. Sigurno je glavni igrač Valensije, mada smo takva ekipa da svako može da bljesne i riješi utakmicu".
Lučić se, svakako, nada da će u narednom periodu i on biti jedan od njih.
"Isprva mi je teško padala odvojenost od košarke, ali sam brzo shvatio da ne mogu da utičem na ono što se već desilo. Ma koliko mi je prvi deo 2013. bio uspješan, sa podizanjem dva trofeja u Partizanu, toliko je zbog kasnijih povreda neću pamtiti po dobrom".
"Ni 2014. mi nije dobro počela, ali vjerujem da ćemo daleko dogurati u plej-ofu i u Evrokupu, što će mi omogućiti bar oko dva i po mjeseca kvalitetnog takmičarskog ritma. Nadam se da ću taj period iskoristiti na najbolji način", završio je priču Vladimir Lučić, koji - možda baš dok čitate ove redove - sa ekipom leti za Valjadolid.
STALNO UZ PARTIZAN
"Gledao sam sve utakmice u Evroligi, pa i neke u Jadranskoj, sve derbije... Na vezi sam sa dosta igrača, mojih dobrih prijatelja, od kojih su možda i dvojica najboljih - Milosavljević i Vesterman - takođe doživjeli ozbiljne povrede, tako da smo imali teme za razgovor..."
"Mislim da je sa Tepićem i Pavlovićem, sada i povratkom Bertansa, opet napravljen odličan tim, koji će se boriti da odbrani oba trofeja. Dobro se sjećam da nam je prošle godine isto 'visio' plasman na Fajnal for poslije poraza od Olimpije, ali smo poslije toga krenuli sa sve boljim partijama i ostvarili ciljeve".
(Ivan Bogunović, MONDO, foto: acb.com, MN Press)