Australijski Srbin Aleksandar Marić bio je takoreći anonimus, kada je ljetos saopšteno da dolazi u Partizan iz španske Granade.
Poslije šest-sedam zvaničnih utakmica u crno-bijelom dresu, već se špekuliše mogućnošću da jednog dana zaigra za reprezentaciju Srbije...
"Želja nije sporna, preduzeo sam neke korake, ali ako i postoji šansa da dobijem dozvolu, mislim da će morati da prođe mnogo vremena", rekao je Marić za dnevni list "Sport".
On je u mlađim kategorijama nastupao za Australiju, pa čak i doprinio osvajanju titule omladinskog prvaka svijeta. Trenutno ne razmišlja da ponovo stane pod zastavu te zemlje.
"U njihovoj reprezentaciji je smješna situacija. Jednom te pozovu, dva puta ne i vremenom izgubiš motiv. Da se razumijemo, volim Australiju, ona je mojim roditeljima i meni sve dala, ali u košarci je to druga priča".
Kada je Nikola Peković prošle godine prešao u Panatinaikos, Partizan nije mogao da pronađe igrača ni približnih karakteristika. Stigao je Stefon Lazme, promijenila se čitava koncepcija igre...
Marićevim dolaskom, trener Duško Vujošević ponovo ima "stijenu" u reketu.
"Istina je da mašina za snagu nije mogla da me izmjeri. Toliko brzo sam radio da mi je kondicioni trener rekao da ne zna nikoga ko je imao takav rezultat".
Marić za sebe kaže da je prirodno jak, mada je oduvijek sportski živio i naporno trenirao.
"Visinu sam povukao i na majku i na oca, mada sam do 14. godine bio čačkalica. Stric mog oca bio je visok 2,15 metara!"
Iako je najveći dio života proveo u Australiji, a nekoliko godina i u SAD, kaže da se u Srbiji osjeća kao "svoj na svome".
"U Sidneju sam se uvijek družio sa našim ljudima. Kada sam došao u Beograd, osjećao sam se kao da sam ovde odrastao. Ovo je moj narod. Po završetku karijere živiću šest mjeseci ovde, šest mjeseci u Australiji, taman da pobjegnem od zime", zaključio je stameni centar Partizana priču za "Sport".
(MONDO, foto: MN Press)