Trener Partizana priča o iskušenjima tokom borbe za opstanak na Jadranu, zahtevima koje stavlja pred igrače, Džonsu, Marinkoviću, Superligi...
Poslije jedne "ture" u ulozi trenera mlađih kategorija i druge, kao pomoćnog trenera prvog tima, Aleksandar Džikić ove godine je treći put u karijeri došao u Partizan.
Sticajem okolnosti (loši rezultati u ABA ligi, dramatičan pad morala u ekipi, manjak zainteresovanih za vađenje "kestenja iz vatre"), rukovodstvo kluba ponudilo mu je poziciju koju su mu mnogi predviđali još prije desetak godina.
Znajući ko je i odakle dolazi, probirljiva publika, dijelom još revoltirana načinom na koji je otišao Duško Vujošević, dočekala ga je kao spasioca i čovjeka kome se vjeruje. Mjesec-dva kasnije, bilo je jasno da je Džikić položio ispit sa visokom ocjenom i da je opravdao očekivanja Partizanovih navijača.
Sa Džiletom na klupi, tim je ostvario šest pobjeda u prvih sedam utakmica ABA lige i plasirao se u finale Kupa Koraća, gdje se pitanje osvajača trofeja prelomilo jednim "za dlaku" nepreciznim šutom Eda Murića iz desnog ćoška.
Što je naročito impresivno, Partizan je riješio u svoju korist sve tri utakmice protiv evroligaških timova - dve protiv Crvene zvezde i jednu protiv Cedevite, a to je početkom januara izgledalo kao vrlo teško ostvariv scenario...
"Iskreno, da sam nešto puno razmišljao da li je to moguće, ne bih se ni prihvatio posla", počeo je Džikić razgovor za MONDO.
"Otkako sam došao, pokušali smo da se koncentrišemo uvijek na prvu utakmicu koja je na redu. Lično izbjegavam planiranje unaprijed i u boljim situacijama od one u kojoj je Partizan bio u januaru, a kamoli u toj. Ideš da prvu sljedeću odigraš najbolje, pa kako bude".
"Naravno, utakmice protiv evroligaša su bile važne. Dobro smo odigrali u ABA ligi i u Kupu protiv Crvene zvezde, koja ima sezonu kakvu nikad nije imala, pa protiv Cedevite, koja je takođe u Top 16, sa perfektnom logistikom, stabilnim budžetom i jasnim ciljevima. Bio sam zadovoljan i kako smo izgledali, recimo, na gostovanju Tajfunu. Ali, ako moram da podvučem crtu, na svakoj utakmici ima stvari kojima sam nezadovoljan i dijelova kojima sam potpuno zadovoljan".
Prvi "vječiti" derbi bio je treći meč od Džikićevog dolaska. Prethodno su u dramatičnim završnicama savladane Cibona i Krka, da bi se već protiv Zvezde vidio potpuni preobražaj psihološkog sklopa.
Crno-bijeli su od prvog do posljednjeg minuta "kidisali" na pobjedu, ne hajući za razliku u individualnom i timskom rejtingu u korist rivala...
"Na utakmicama Zvezde i Partizana je u oba tabora prisutna posebna energija. To su utakmice za koje igrači shvataju da su vrlo važne, bez obzira na položaj na tabeli. Mislim da ne možeš da pobijediš ako nemaš dovoljno energije i ako je ne potrošiš na terenu. To je jedan od osnovnih sastojaka pobjede. Košarka je jedna stvar, talenat je druga, trenutna forma treća... Ali, osnovne su želja, samopouzdanje, hrabrost, nazovi to kako hoćeš. Mi smo te utakmice stvarno odigrali muški".
Želja za trijumfom vidjela se i po velikom broju ofanzivnih skokova, čak i onih igrača kojima to nikada u karijeri nije bila jača strana (Milutinović u polufinalu Kupa).
"Ofanzivni skok je takođe jedna od neophodnosti, ako hoćeš da pobijediš. Nadmoć u skoku ti ne garantuje, ali te približava uspješnom rezultatu... I dobro je što su na određenom broju utakmica briljirali ti 'drugi' igrači. To olakšava posao treneru, otežava posao protivniku. Najljepše su utakmice na kojima ne možeš da kažeš da neko nije zadovoljio. To je trenerski san - da izađeš pred ekipu i kažeš: 'E, svi ste bili u redu'".
Džikić sliježe ramenima na pitanje kako bi se situacija odvijala da je na njegovom debiju Cibona preokrenula rezultat poslije "minus 17" u drugom poluvremenu, kao što je uradila Mega dok je trener bio Petar Božić. A, bila je na mali korak od toga.
"Meni je bilo potpuno jasno zašto rezultat pada... U jednom momentu sam uhvatio igrače kako su pomislili 'Jao, opet!' Onda probaš da ih protreseš, razdrmaš. I završilo se dobro".
"Mnogi se ne sjećaju da je Vilijams počeo da igra za nas tek poslije te utakmice. Dobili smo jedno tijelo više u reketu, plus je i mali Koprivica ušao u rotaciju. Džons je prethodno bio pod nevjerovatnim umorom. A i Rozić uvijek protiv mene odigra utakmicu sezone... Poslije te pobjede je definitivno bilo lakše".
Atmosfera u dvorani na početku te utakmice bila je specifična, kao da su svi bili odlučni da se podvuče crta ispod lošeg perioda i ne osvrće se unazad.
"U pripremi Cibone rekao sam ekipi ono što kaže svaki trener Partizana. 'Momci, publika će da vas nosi ako vidi da se borite'. To je tako. Mi imamo sreću što nas neko nosi i kada je loše. Teško je izmjeriti koliko pobjeda su nam navijači donijeli ove sezone... Ali, kad kažeš Partizan, ja to podrazumijevam. To se teško odvaja".
Bilo je logično da poraz od Mege u finalu Kupa ostavi posljedice. Međutim, Partizan je osam dana kasnije u punoj Hali sportova "pregazio" Cedevitu, bez traga razočaranja na licima igrača.
"Mnogo radimo na tome da utakmica nije pitanje života i smrti. Uvijek radimo skauting prethodne utakmice, dobre i loše stvari. Tražimo greške, pokažemo ih, priznamo i radimo da ih popravimo. To je redoslijed. Ali, kad se nešto završi - kraj je. Problem nastaje kad praviš više puta iste greške. A, greška je sastavni dio košarke i svako ima pravo na nju... Samo nemaš pravo da se ne takmičiš. Igrač koji se ne takmiči, ne treba da bude na terenu".
Jedan od Džikićevih ključnih poteza bilo je uspostavljanje jasne hijerarhije u timu. Malo je "promiješao" karte u odnosu na prvi dio sezone, podijelio uloge i, kako je jednom prilikom rekao, starao se "da niko ne radi ono što ne zna".
"Imaš svoje mišljenje. Nekim igračima vjeruješ više, nekima malo manje. Onda pokušaš da težište odgovornosti preusmjeriš na one za koje misliš da mogu da je podnesu, a ove druge da rasteretiš".
Kevin Džons svakako spada u prvu grupu. Džikić je brzo shvatio da je to igrač oko koga bi želio da gradi tim za iduću sezonu.
"Zato što je to vrlo solidan košarkaš, koji karakterno odgovara onome što tražimo. Miran čovjek, usmjeren na košarku, sređenog privatnog života, ambiciozan... I dobar košarkaš. Sad, da li ćemo imati novca da ga zadržimo - nisam neki optimista. Ne znam ko je u ABA ligi imao bolju sezonu od njega na poziciji 'četiri'. Sigurno je bio u Top 3. Može da igra unutra, može spolja, uvijek dobro trenira, stabilan je psihički, sposoban da izađe iz krize. Mislim da će u okviru svojih mogućnosti napraviti uspješnu karijeru".
Džamar Vilson se takođe pokazao dobrim izborom prethodnog šefa stručnog štaba...
"Došao je u Partizan poslije povrede i prvo mu je trebalo vremena da se spremi fizički, pa da psihički 'sažvaće' sredinu u kojoj se nalazi, da prihvati igru... Pozitivan je tip, kao i Džons, ima visok prag boli, spreman je da se žrtvuje za ekipu, da preuzme lidersku ulogu kada je potrebno. Znam da je na početku bio vrlo osporavan i zadovoljan sam kako je odigrao".
Obezbjedivši opstanak u ABA ligi, Džikić je ostvario ključni cilj za ovu sezonu. Na tom putu se oslanjao prvenstveno na strance i ne tako mlade domaće igrače, kakav je Cvetković.
Postavlja se pitanje kada će i da li Partizan uopšte može da se vrati strategiji iz prethodnih godina, kada je uvijek gledao da ima talente koje razvija, sa njima napravi određene rezultate i onda njihovom prodajom popunjava budžet, vraća dugove i tako dalje.
"Najbolji mladi igrači više nisu u Partizanu. Simanić je u Zvezdi, uzimam ga samo kao primjer. Dosta njih je u inostranstvu. Zagorac je u Megi. Jaramaz je u Megi. Prosto je tako, situacija se promijenila, ali recimo, mi svaku utakmicu počinjeno sa dvojicom mladih igrača - Marinkovićem i Koprivicom. Poslije oni ostaju na terenu u zavisnosti od učinka".
"Razvijanje mladih igrača je ponekad komplikovano dovesti u paralelu sa imperativom pobjede. Visi ti nad glavom opstanak u ABA ligi... Šta raditi? Drugo pitanje je koliko mladih igrača možeš da razvijaš u jednoj sezoni? U Olimpiji sam imao iskusan tim i Gorana Dragića. U Krki relativno iskusan tim, uz mlađeg Dragića i Murića, dakle tu su bila dvojica. U Lijetuvosu samo Valančunas. Znači, pitanje je koliko možeš da razvijaš mladih igrača u isto vrijeme, u timu koji ima visoke rezultatske ciljeve".
Kao jedini istinski "prospekt" u sadašnjem Partizanu figurira Vanja Marinković, koji je poslije Vujoševićevog odlaska imao problem da se "pronađe" u novim okolnostima. Kakvi su, objektivno, dometi mladog beka?
"Rano je pričati o tome. Kao u slučaju svakog mladog igrača, njegov posao je da radi i da pokuša da bude što bolji. Vrijedan je momak, usmjeren ka košarci... On zna da ima podršku svih koji treba da mu je daju, ali dosta toga zavisi i od njega samog".
"Ne postoji definitivan recept kako igrači prelaze iz mlađih kategorija u seniore. To je period u kome se neki i 'izgube'. Ali, svaki od njih ima svoju priču, ne postoje pravila. Prvo moraš fizički da odgovoriš onom što se od tebe zahtjeva. Onda psihički. Onda da shvatiš šta je seniorska pobjednička košarka. To znači da moraš da igraš u oba pravca, da imaš nešto da bi te i stariji igrači prihvatili".
Partizan je u ponedjeljak poslije kraćeg "raspusta" ponovo počeo da trenira. Ekipa se nalazi u do sada nezabilježenoj situaciji, da usred sezone ima višesedmičnu pauzu.
"Radićemo u odnosu na datum početka Superlige. Najveći problem će biti ponovno uvođenje ekipe u takmičarski ritam, jer mi smo bili u dobrom ritmu i pauza od dva mjeseca nam ne odgovara. Moramo da oborimo formu da bismo je ponovo digli. Za to će nam biti potrebne trening utakmice, a tu nastupa novi problem, jer je teško naći sparing partnere koji ne igraju srijeda-subota. Radimo na tome, tražimo klubove koji imaju isti problem kao i mi".
Prošle sezone prekinut je niz crno-bijelih od 13 uzastopnih nacionalnih titula. Igre i mentalitet tima pod vođstvom Aleksandra Džikića daju nadu Grobarima da je moguć senzacionalni povratak na tron, posebno sa povratnikom Novicom Veličkovićem, možda i oporavljenim Andrićem.
Međutim, 45-godišnji trener smatra da je sada besmisleno pričati na tu temu, iz prostog razloga što Superliga nije ni blizu početka.
"Znaš gdje je 5. maj? Do 5. maja ko živ, ko mrtav".