Iako je došao na pripreme u Tuzlu, Sulejmanović je zbog nedavne bolesti pod strogim nadzorom ljekara i još uvijek se ne može u potpunosti posvetiti treninzima
Nakon četvorogodišnje administrativne prepreke, snovi mladog košarkaša ˝Barselone˝, Emira Sulejmanovića, počeli su se ostvarivati kada mu je selektor Damir Mulaomerović uputio poziv za dolazak na pripreme bh. košarkaške reprezentacije.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Sulejmanović, koji je stigao na pripreme reprezentacije u Tuzlu, ali koji se zbog nedavne bolesti treninzima nije mogao posvetiti onako kako bi htio, kaže da se nada da će se što prije u potpunosti oporaviti.
"Imao sam teži oblik angine grla i primao sam penciline, a bolest je ostavila posljedice na cjelokupnom organizmu. Ipak, iz dana u dan moje se stanje poboljšava i daću sve od sebe da što je prije moguće budem na raspolaganju selektoru i saigračima. Trenutno radim samo ono što mi ljekarski tim dozvoli. Zdravlje je najpreče i to je nešto na šta ne možemo utiecati, a sve ostalo, ono što je u mojim rukama, potrudiću se da uradim uz maksimalna zalaganja", rekao je Sulejmanović, dodajući da je atmosfera u reprezentaciji odlična i da su ga saigrači odlično prihvatili.
Inače, životni put porodice Sulejmanović vrlo je trnovit. Emir je rođen dva dana nakon pada Srebrenice, 13. jula 1995. godine. Majka Vahdeta rodila je sina Emira u nehumanim uslovima tokom zbjega, a otac Nedžad bio je zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Nakon devet mjeseci patnje, Nedžada je spasio Crveni krst i prebacili su ga u Finsku, gdje su kasnije stigli Vahdeta, te stariji sin Semir i mlađi Emir. Sreću što su svi uspjeli preživjeti, pomutili su teški izbjeglički dani u stranoj zemlji, a 2000. godine desila se još jedna porodična tragedija, kada je u 30. godini života umrla Vahdeta. Tada je otac preuzeo brigu o sinovima, koji su se posvetili sportu.
"Igrao sam fudbal, a kada sam bio četvrti razred, u školi su pokrenuli sekciju košarke i ja sam počeo trenirati. Nisam bio visok i visinom se nisam razlikovao od svojih vršnjaka, ali od tada, od kako sam uzeo loptu u ruke, više je nisam ispuštao", priča Sulejmanović.
Preko školske sekcije i finskih klubova, došao je u "Union Olimpiju" iz Ljubljane, gdje je nastupajući za juniore proglašen za najkorisnijeg igrača (MVP) euroligaškog turnira. Trenutno je igrač španske "Barcelone", giganta evropske košarke.
Ovaj 21-godišnji košarkaš ističe da mu je neizmjerna želja zaigrati u dresu Bosne i Hercegovine.
"Finska mi nije htjela dati papire i dozvolu da igram za BiH, pa sam morao čekati četiri godine, a onda sam dobio dozvolu po FIBA-inim pravilima. Nije bilo lako čekati, ali vrijeme je brzo prošlo. Od početka sam znao da ne želim igrati za Finsku, jer je Bosna i Hercegovina moja jedina domovina. Dan kada su istekle četiri godine zabrane, za mene je poseban dan. Tada mi je pao ogroman teret sa srca, a još kada sam dobio poziv od selektora Mulaomerovića, mojoj sreći nije bilo kraja", naglašava mladi košarkaš, kojem je idol Mirza Teletović.
Gledao je sve Teletovićeve utakmice. Pomno je analizirao i kopirao njegove poteze.
"Uvijek sam maštao o tome da ću nekad igrati s njim ili protiv njega. Dolaskom u reprezentaciju, imaću veliku čast biti u Teletovićevoj blizini i trenirati s njim, tako da mogu slobodno kazati da se ostvaruju moji košarkaški snovi", navodi Sulejmanović.
Pričajući o tome koliku ima želju zaigrati u bh. dresu u tuzlanskom "Mejdanu", Sulejmanović ističe da ga uvijek oduševi žar kojim navijači navijaju u ovoj dvorani.
"Znam kakva atmosfera vlada u 'Mejdanu' i mislim da je želja svakog košarkaša da, dok je na parketu, doživi nešto tako. Ako se to desi, mislim da će to biti najbolji trenutak u mojoj dosadašnjoj karijeri", zaključuje Sulejmanović.