Zoran Stevanović tokom kampa na Jahorini govorio o mladim košarkaškim talentima, svom Partizanu, legendarnoj tituli prvaka Evrope 1992. godine...
Zoran Stevanović bio je član legendarne ekipe Košarkaškog kluba Partizan, koja je 1992. godine osvojila titulu prvaka Evrope, pobijedivši u finalu španski Huventud nevjerovatnom trojkom Aleksandra Saše Đorđevića u samoj završnici. Popularni Stragi je i danas dio „crno-bijele“ porodice, jer kao direktor omladinskih kategorija radi na stvaranju budućih šampiona.
Upravo s tim ciljem ovih dana boravi na Jahorini. Nekada korpulentni centar, koji je sa Igokeom 2001. godine osvojio i titulu prvaka BiH, gost je košarkaškog kampa Hypo Three Points. Ovaj događaj već 15. godinu zaredom organizuje KK Partizan TS iz Banje Luke, a mladi talenti beogradskog Partizana NIS su među više stotina učesnika iz desetak evropskih država.
Kakve su impresije sa kampa ove godine, kakvi su komentari Vaših dječaka?
"Kao i svake godine, naše impresije i impresije naših dečaka su na najvišem nivou, kako u sportskom, tako i u organizacionom smislu. Sve je organizovano na veoma visokom nivou, počevši od smještaja, pa do uslova za trening, ishrane, gostoprimstva, itd.Po mom mišljenju, ovo je jedan od najboljih kampova na teritoriji BiH, koji iz godine u godinu sve bolje funkcioniše. Mi u Partizanu smo to negdje prepoznali, a samim time što je glavni promoter kampa naš dugogodišnji predsjednik kluba Predrag Danilović, logično je bilo da se i mi tu pojavimo. Ovakvi kampovi su od izuzetnog značaja za razvoj mladih i talentovanih igrača, gdje se ima uvid u njihov napredak i rad svakog ljeta".
Omladinske selekcije „crno-bijelih“ su imale vrlo uspješnu sezonu. Koliko ste Vi zadovoljni urađenim i da li neki mladići već pokazuju potencijal za prvi tim?
"Jeste, ove godine smo osvojili juniorsku i pionirsku ligu Srbije, i ja sam prezadovoljan učinkom ove sezone. Moram vam reći da nama nije cilj osvajanje prvenstava, već da pokušamo da nekog mladog igrača uvedemo u prvi tim, kao sto su Vanja Marinković, Slobodan Jovanović, Nikola Tanasković. Naravno, i da kroz pionire i kadete napravimo potencijalne kandidate, koji će svojim talentom i kvalitetom zaslužiti da dobiju šansu u narednim sezonama. I vjerujte da ih ima mnogo".
Mnogo se priča o toj Partizanovoj šampionskoj košarkaškoj školi, koja je nadaleko čuvena. U čemu je tajna „crno-bijelih“, šta to Partizan radi bolje od ostalih?
"Kada sam došao na mjesto direktora mlađih kategorija, dosta sam gledao i učio iz dana u dana kako se radi, kako to kod nas funkcioniše, a veliku pomoć i danas imam od čovjeka koji je preko 30 godina sekretar mlađih kategorija, gospodina Zdravka Bućana. Nema velike filozofije tu. Bitno je da treneri imaju veliku želju da rade sa djecom, da su vrijedni i predani svom poslu. Po mom mišljenju, i disciplina je od velikog značaja u razvoju igrača u tim godinama, kao i obavezna škola, kako bi u dobi kroz koju prolaze prihvatili radne navike i stekli upornost koja će im biti potrebna do završetka karijere".
Partizan NIS je na novom početku i prošle sezone je učinjen značajan napredak. Koliko ulogu u stvaranju tog novog Partizana očekujete da će imati mladi igrači koji stasavaju u omladinskim selekcijama?
«To sve zavisi od trenera prvog tima i od toga kakav ćemo tim sastaviti. U dogovoru šta su nam ciljevi u narednoj sezoni, možda će neki igrači biti pozajmljeni nekom klubu, gde će više igrati i dobiti šansu da se prije razigraju, nego da sjede na klupi»
Koliko se odnos mladih prema košarci i sportu uopšte promijenio u odnosu na vremena kada ste Vi počinjali svoju karijeru? Možete li povući neke paralele?
"Dosta se promijenilo u odnosu na moja vremena, a za to je najveći krivac tehnologija – kompjuteri, telefoni, igrice. Mi smo imali samo loptu i tjeraj po cijeli dan! Neke od paralela su i to da danas kreću sa treninzima od sedme ili osme godine, a ja sam počeo sa 15 godina, mnogo se više treniralo i radilo na tehnici, nije bilo menadžera koji danas vode glavnu riječ u dogovoru sa roditeljima, koji se, opet, više nego prije miješaju u razvoj djece".
A koliko se sam rad sa djecom promijenio? Da li postoji veći pritisak rezultata nego ranije, da li se koriste nove tehnike i filozofije treninga ili smo mi ovdje i dalje vjerni receptima koji su se dobro pokazali?
"Promijenilo se dosta u odnosu na prije. Sada moraš da se prilagodiš igraču, da mu priđeš na neki blaži način da bi on zavolio to što mu ti pričaš i pokazuješ. Ranije su trenirali oni koju su to vojleli, pa čak ni roditelji im nisu znali gdje su i šta rade, a oni po cijeli dan tabaju loptu. Da li je neophodan rezultat, to sve zavisi od ljudi i trenera koji vode klub. Mogu vam reći iz iskustva da je veći procenat tih koji jure rezultat da bi opravdali sebe i uloženo u njih. Što se tiče rada u našem klubu, mi smo i dalje ostali verni onoj našoj staroj školi i filozofiji".
S obzirom na to, ali i same uslove za rad, da li je realno očekivati da se u skorijoj budućnosti ponove generacija i uspjeh poput onog iz 1992. godine kada je Partizan postao prvak Evrope?
"Mnogi tada nisu vjerovali u nas, na startu te sezone, pričali su da smo mladi, da smo neiskusni, a napravili smo najveći rezultat u klupskoj istoriji. Kako sada stoje stvari, sumnjam da će se u skorije vrijeme to ponoviti i neka generacaja popeti na vrh Evrope. Treba mnogo stvari da se poklopi, a kad bi se to desilo, ja bih bio najsrećniji čovjek".
Da li očekujete uspjeh nacionalne selekcije Srbije u Riju?
"Ja sam uvijek bio optimista i verujem da možemo doći do dobrog rezultata, mada neće biti lako, jer ima mnogo dobrih selekcija i dosta iskusnijih od nas. Želim im puno sreće u nastavku Igara u Riju".