Godina 2009. za srpsku košarku je bila jedna od uzbudljivijih i uspješnijih u prvoj dekadi 21. vijeka.
Obilježili su je povratak reprezentacije u kontinentalni vrh, odlični rezultati Partizana i Hemofarma na evrosceni, renesansa pa pad Crvene zvezde, prodor grupe mladih igrača u kategoriju asova (ili bar "asova u najavi")...
Redakcija portala MONDO sastavila je listu deset događaja koji su obilježili godinu na izmaku, ne samo u našem trofejnom sportu, ali svakako sa akcentom na njega.
1. SREBRO "ORLOVA"
Srbija je bila "zemlja košarke". Onda je zauzela šesto mjesto na Evropskom prvenstvu u Švedskoj 2003. godine i svi u Srbiji su to doživjeli kao veliki neuspjeh.
Pa je bila jedanaesai na Olimpijskim igrama u Atini, deveta na EP (kao domaćini), jedanaesta na SP u Japanu, trinaesta na EP u Španiji. Logično, prvi put od Melburna 1956. nije je bilo na Olimpijadi...
Na sreću, u godinama agonije ponikla je nova generacija talentovanih košarkaša, koji su pod vođstvom legendarnog Dušana Ivkovića postali ekipa za poštovanje i to pretočili u srebrnu medalju na Evrobasketu u Poljskoj.
Počelo je pobjedom nad braniocem titule, Španijom (66:57), a završilo se porazom u finalu od iste, u međuvremenu kompletirane i dobro "podmazane" Skariolove selekcije (63:85).
Prethodno je u polufinalu savladana Slovenija - 96:92 poslije produžetka, uz 32 poena Miloša Teodosića, u jednoj od najzanimljivijih utakmica koju je ikada odigrao srpski nacionalni tim.
Vicešampioni Evrope su: Bojan Popović, Milenko Tepić, Miloš Teodosić, Ivan Paunić, Nemanja Bjelica, Stefan Marković, Uroš Tripković, Miroslav Raduljica, Nenad Krstić (kapiten), Kosta Perović, Novica Veličković i Milan Mačvan.
Podsjetimo da su sedmorica od njih 12 igrali za domaće klubove u sezoni koja je prethodila šampionatu.
2. FINALE DOMAĆEG PLEJ-OFA
Duško Vujošević i Partizan postali su prvaci države osmi put zaredom, ali kako!
Prvi put u periodu dominacije (2002-?), crno-bijeli su izgubili dve utakmice u finalnoj plej-of seriji i bili prinuđeni da igraju "majstoricu" za titulu.
Dobili su je rezultatom 73:61, ali su morali da mobilišu navijače kao da je u pitanju duel sa CSKA ili Panatinaikosom i potom iscijede iz sebe posljednji atom snage.
Crvena zvezda je za devet mjeseci pod palicom Svetislava Pešića prešla put od ekipe koja je regularno primala 90-100 poena do grupe sa ratničkim mentalitetom, koja je četvrtfinalistu Evrolige bacila u "nokdaun".
3. PARTIZAN U ARENI
Menadžment Crvene zvezde prošle godine se prvi oglasio sa idejom odigravanja utakmice u Beogradskoj areni.
Ali nije kome je rečeno, nego kome je suđeno - ideju je u djelo sproveo "vječiti rival"!
Partizan je 5. marta, u okviru petog kola Top 16 faze Evrolige, dočekao i pobijedio Panatinaikos (63:56) pred rekordnih 22.567 gledalaca.
Koju nedjelju kasnije u Areni je gostovao i CSKA, ali će meč sa atinskim "zelenima" ostati zapamćen i zapisan kao kruna Partizanovih kontinuiranih uspjeha u elitnom kontinentalnom takmičenju, u kojima je doprinos publike bio nemjerljiv.
4. NOVA KRUNA ZA OBRADOVIĆA
Najtrofejniji evropski trener dodatno je odmakao najvećim konkurentima, prije svih Etoreu Mesini.
Panatinaikos je u meču za titulu prvaka Evrope u Pragu pobijedio CSKA 73:71, mada je vodio i sa 23 poena razlike.
Obradović je osvojio Evroligu po sedmi put za 18 godina trenerske karijere! Počeo je 1992. sa Partizanom, nastavio sa španskim timovima Huventudom (1994) i Realom (1995), a titulama u Panatinaikosu (2000, 2002, 2007, 2009) definitivno postao "broj 1".
Poređenja radi, Mesina ima četiri evropske krune, od kojih jednu u sezoni kada se paralelno igralo pod okriljem FIBA i ULEB.
5. ZLATO NA UNIVERZIJADI
Trijumf srpskih košarkaša na smotri studenata-sportista cijelog svijeta u Beogradu, kao da je najavio lijepe vijesti sa Evrobasketa.
Ekipa koju je uz "blagoslov" Dušana Ivkovića vodio Aleksandar Kesar praktično se "prošetala" do zlata, iako je u drugoj fazi doživjela jedini poraz na takmičenju - od SAD, kojima nije dobila priliku da se revanšira u finalu.
Umjesto Amera, u punoj Areni pali su Rusi (73:51), a čak petorica igrača dobila su poziv da se priključe pripremama "A" selekcije.
Bjelica, Paunić, Mačvan i Raduljica kasnije su izborili mjesta u avionu za Poljsku i postali vicešampioni Evrope. Vjerovatno bi tamo bio i Kešelj, da ga usred priprema nije zaustavila bolest, od koje nije uspio da se oporavi na vrijeme.
6. VELIČKOVIĆ U REALU
Čast svakome ali ime Real Madrid u svijetu sporta "odzvanja" na poseban način. Uostalom, koliko ste puta pročitali izjave vrhunskih fudbalera i košarkaša, da je "Real san svakog igrača"?
Novica Veličković možda nije sanjao taj san (nema mnogo sportista koji tako čvrsto hodaju po zemlji, bez obzira na uspjehe koje postižu), ali on mu se svejedno ostvario.
Trofejni krilni centar Partizana i "Zvezda u usponu Evrolige 2008/09", stavio je 24. juna potpis na ugovor sa "kraljevskim klubom" i zadužio dres sa brojem 14.
Da je Etore Mesina ostao na klupi CSKA, Veličković bi vjerovatno otišao u Moskvu. Kako je Italijan prešao u Real, Novica se automatski preselio na prioritetnu listu Madriđana.
A nekada mu je najupečatljivija stavka u "ličnoj karti" bilo učešće u tuči crno-bijelih sa igračima Hemofarma...
7. ODLAZAK PEŠIĆA
Crvena zvezda je u majskom finalu plej-ofa sa Partizanom došla na korak od sna, titule koja se na Malom Kalemegdanu čeka od 1998. godine.
I kada je "vječiti rival" prodao pola tima, a Zvezda bila u poziciji da zadrži sve što valja i dovođenjem Stefana Markovića riješi problem na poziciji plejmejkera, kada je kontinuitetom kvalitetnog rada trebalo udariti nadgradnju na vrlo dobre rezultate iz 2009, Zvezda je "uprskala".
Svetislav Pešić je krajem juna poručio da želi finansijske garancije da će klub i tim nesmetano funkcionisati, a predsjednik Slobodan Vučićević ubrzo šokirao javnost podnošenjem ostavke, svjestan da sam ne može da ispuni traženo.
Prolazile su nedjelje, ništa konkretno se nije događalo, da bi Pešić 27. jula izjavio za MONDO kako se izašlo iz realnog okvira za njegov ostanak u Zvezdi. Novi šef struke, Aco Petrović, stigao je nepuna dva mjeseca kasnije, ali je uprkos nekim važnim pobjedama bilo jasno da "to nije to".
Iza Pešića ostaju plasman u finale nacionalnog kupa, polufinale NLB lige i finale plej-ofa Superlige, vraćanje pobjedničkog mentaliteta i ogroman individualni napredak Dragićevića, Bjelice, Kešelja, Štimca, Kikanovića...
8. MARIĆ U PARTIZANU
"Gospodine Todoriću, ima li nešto novo"?
"Ima, potpisali smo jednog centra na dve plus jednu godinu. Zove se Aleks Marić, 211 centimetara, iz Australije je, preporučio ga je Vlado Šćepanović".
Uslijedilo je frenetično "guglanje". Ko je čovjek, gdje je rođen, za koga je igrao, kakva mu je statistika...
Tri-četiri mjeseca kasnije, shvatili su i Srbija i Evropa. Aleksandar Marić postao je statistički najbolji pojedinac Evrolige i glavni razlog što se Partizan nalazi nadomak četvrtog uzastopnog plasmana u Top 16.
9. ZLATO JUNIORA
I kada se "A" reprezentacija našla na najdubljem dnu, mlađe kategorije su sa prvenstava Evrope donosile medalje.
Prošlog ljeta su zablistali juniori, osvajanjem zlatne medalje na EP u Mecu.
Dejan Musli, Danilo Anđušić, Lazar Radosavljević, Branislav Đekić, Nemanja Jaramaz i ostali "tukli" su domaćina u finalu rezultatom 78:72 i nastavili tradiciju trijumfa svake druge godine.
10. "JEZERAŠI" OPET NA TRONU
Kada Los Anđeles Lejkersi osvoje NBA ligu, to je kao kada Real uzme Ligu šampiona ili Rodžer Federer grend slem turnir. Očekivana, ali ne i redovna pojava.
Sedam godina nakon posljednje od tri vezane titule u eri Fil - Šek - Kobi, Lejkersi su odbili napad Dvajta Hauarda i Orlando Medžika u finalnoj seriji (4:1).
Fil Džekson je desetim šampionskim prstenom konačno pretekao Reda Ojerbaha, a Kobi Brajant osvojio četvrtu titulu u karijeri, ali prvu bez Šakila O'Nila.
(MONDO)